Željko Babić spremno je prihvatio odgovornost za poraz u četvrtfinalu. Prema izjavama čak je djelovao da je spreman i na svoju smjenu.

- Smatram da se izbornik ne mijenja nakon jednog natjecanja, ali ako sam kriv, ako ljudi koji su me doveli smatraju da sam pogriješio, nemam ništa protiv smjene - rekao je Babić, kao da ne vjeruje više da je spreman ostvariti ciljeve koji su pred njim postavljeni.

A glavni cilj je osvajanje Europskog prvenstva koje će se 2018. godine održati u Hrvatskoj. Prije toga slijedi Svjetsko prvenstvo u Francuskoj. Hrvatska je i u Riju pokazala potencijal, igre koja donose medalje ili zlata. Pitanje je sada vjeruje li u to Babić i vjeruju li mu čelni ljudi Saveza. Značajno je i mišljenje igrača, posebice ovih najiskusnijih. Primjerice, uoči odlaska Slavka Goluže, nakon poraza u četvrtfinalu SP-a, također od Poljske, ni jedan igrač nije stao u njegovu obranu. Igrači ne biraju izbornike, ali njihovo mišljenje treba čuti. Jer problem je ako je nestalo „kemije“ na relaciji izbornik - igrači. A očito je nešto problem, kada izbornik u najvažnijoj utakmici iz igrača nije izvukao maksimum. Negdje malo dalje u Olimpijskom parku košarkaški izbornik Aleksandar Petrović, govorio je već svoj oproštajni govor:

- Završen je sjajan ciklus, sjajna dva i pol mjeseca. Dogovor je bio samo za ovaj ciklus. Onaj koji dolazi poslije mene imat će dobre temelje - govorio je Aco Petrović.

Jedino tko još može utjecati na Acu su igrači, koji bi ga eventualno mogli nagovoriti na ostanak. Možda jedino Aco može i zna voditi „bagru“? Premda i tu stvari više ne funkcioniraju idilično. Neki su se otvoreno pitali zbog čega smo igrali bez plavog playa? K.Lacković