ĐAKOVO

Nije to, kako bi bajka rekla, čardak ni na nebu ni na zemlji, iako bi se danas lako mogao staviti u taj kontekst. Nekad su, pohvalit će vam se Đakovčani, u njega zalazile svjetske ličnosti, poput bana Khuena Hedervarya kada je 1893. posjetio Đakovo, odnosno biskupa Josipa Jurja Strossmayera, a njegovoj ondašnjoj ljepoti divila se i engleska kraljica Elizabeta II., kada je 1972. vlakom stigla u Đakovo, te je prva od zgrada koje su je dočekale bila upravo zgrada nekadašnjeg hotela Brand, kasnije Društvenog poduzeća Grozd Đakovo.

Neki Đakovačni u posjedu su starih fotografija na kojima se mogu vidjeti taksiji parkirani ispred hotela, a potiho će vam i današnji stanari reći kako je svojevremeno ondje bila, nije baš za pohvaliti se, i javna kuća.

Danas se samo u natruhama vide konture nekadašnje ljepotice ispod oronulog i dotrajalog krova na čiju se opasnost od urušavanja žale stanari. Iako u njoj stečenim stanarskim pravom kao nekadašnji zaposlenik spomenutog poduzeća Grozd stanuje već 36 godina, Stjepan Bišof nije siguran u čijem je zgrada vlasništvu.

- Mi imamo stanarsko pravo i htjeli smo otkupiti svoj dio, već sam pravio tri ugovora, no uvijek odgovaraju da je zgrada u nečijem drugom vlasništvu. Prema zadnjim informacijama rečeno nam je da je zgrada, koja je bila oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, trebala biti vraćena nekom od obitelji, no ta ju je žena odbila i, kako nam je rečeno, zgradu je preuzela država, a država ju je dala Općini Đakovo, priča nam Bišof. On je, kao djelatnik Grozda, dobio stanarsko pravo, stanarinu su kaže plaćali SIZ-u, kasnije “stambenom”.

- Jedan dio plaćali smo i Gradu za najam. Sad već duže vrijeme ne plaćamo nikome. Prošlo je nekoliko godina otkako smo bili na zadnjem razgovoru, ali nitko nije znao reći što će biti sa zgradom. Nama stanarima najveći je problem krov koji je dotrajao, urušava se i neko bi od njega mogao stradati. Nadali smo se kako bi Grad, ako je zgrada u njegovom vlasništvu, mogao povući sredstva iz Europskih fondova za sanaciju krovišta. Ona je stara, ima povijesnu vrijednost, vjerojatno postoje nekakvi fondovi za te svrhe - kaže Bišof.

Stari hotel nalazi se tik uz đakovački željeznički kolodvor, a kad su njegovim tračnicama u grad ulazili brojni vlakovi, a s njima još više putnika, sobe hotela bile su pune, dok su u dvorištu bile prostorije za konje i kola. Danas je u sobama nekadašnjeg hotela pet stanara s članovima obitelji. Unutrašnjost sami uređuju, ali ih muči krov. Pokrenuti se ne mogu dok ne doznaju tko je vlasnik. Pokušali smo to doznati i sami.

Gradonačelnik Zoran Vinković kazao nam je kako nekadašnji hotel nije u vlasništvu Grada Đakova, niti je ta zgrada to ikada bila. Dostavio nam je i izvadak iz Zemljišne knjige u kome je vidljivo kako je vlasnik spomenute zgrade poduzeće Grozd d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam Đakovo, B. Jelačića 8., a ondje se navodi i kako se na pravo vlasništva na nekretnine 2002. godine uknjižila Slatinska banka d.d. Jučer smo pokušali dobiti i odgovor Slatinske banke polažu li kakvo pravo na zgradu, no do zaključenja broja nismo dobili odgovor. Da se enigma nastavlja, svjedoči i činjenica da se u Sudskom registru može vidjeti kako je Trgovački sud u Osijeku poduzeće Grozd d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam na temelju rješenja izbrisao 16.10.2015. godine.