ĐAKOVO

Otkako je položio vozački ispit, već je nastala treća država! Korisnik Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu, 92-godišnji Božo Bačić, položio je vozački u samom vihoru Drugog svjetskog rata, 1943. godine, u vrijeme NDH! Vremešni gospodin Božo živio je u Kraljevini Jugoslaviji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa u SFRJ, a sada u Republici Hrvatskoj. Državna uređenja i režimi dolaze i prolaze, a on i dalje vozi, i u 92.! Baš nedavno posjetio je djecu i u Zagrebu, za krštenje praunuka. I nije za odlazak u metropolu koristio usluge javnog prijevoza već je sjeo u svoj 14 godina star Hyundai i sam se odvezao k najrođenijima, na krstitke. Tih nemalih 250 kilometara od Đakova do Zagreba, kaže, prešao je za 2,5 sati.

– Vozim i na more, zadnje sam u tom smjeru bio autom do Biograda - kaže gospodin Božo, rodom Benkovčanin, a koji je radni vijek proveo u Osijeku, u MIO-u Standard, odakle je otišao u mirovinu.

Djeca su otišla u Zagreb, supruga je umrla, a Božo ostao sam pa je odlučio starost provesti ne u samoći, nego u društvu, među svojom generacijom. Obišao je više staračkih domova, a izbor mu je prije godinu dana pao na đakovački jer je, kaže, najuredniji, najugodniji, najorganiziraniji. Tako je starina Božo postao Đakovčanin, a s njim je osječku adresu đakovačkom zamijenio i njegov limeni ljubimac koji ga vjerno čeka na obližnjem parkiralištu... Osim njega, još četvero vremešnih korisnika Doma i dalje vozi, ima svoje automobile i parkira ih na susjednom parkingu. Negoduju na ocjene drugih, mlađih sudionika u prometu, da su stariji za upravljačem opasnost na cesti.

- To je laž! Svatko tko je nesavjestan, loš vozač, može biti opasnost na cesti, bez obzira na godine - kategoričan je Božo Bačić, za kojim su čak 73 godine vozačkog staža. U svojoj garaži promijenio je, kaže, dosad pet automobila:

– Vozio sam prvo “fiću”, pa jednu Ladu, pa drugu Ladu, potom Škodu, pa Yugo, a sada Hyundai.

Osim što je u jeku Drugog svjetskog rata položio za civilna vozila, Božo, tada domobran, položio je vozački ispit i za vojna pa je neko vrijeme vozio i tada često prometalo – motorkotač 'trokolicu', manji bus, vojni automobil i dr.

- Na redovite preglede za produžetak vozačke idem od 65., svake dvije godine, a sadašnja vozačka vrijedi mi još tri mjeseca pa ponovno na pregled. Psihofizičko zdravlje i refleksi su mi k'o štampa, imam vid za vožnju, sluh za vožnju i zašto i dalje ne bih vozio?! Ta ja sam s velebitskog kamena! - povezuje svoju vitalnost s kamenitom kršnošću zavičaja Bačić.

Odlučno pruža obje ruke ispred sebe koje, usprkos 92. u kostima, nisu ni sekundu zadrhtale! Vozit će, nastavlja, dok god bude mogao.

– Volio bih da i kod nas izađe uredba kao u Njemačkoj – nema kontrole, dok možeš, sam voziš! - kaže vozač kojemu se bliži stota, a volan iz ruku i dalje ne ispušta. Rođenih kada i on, 1924., danas je malo, a onih što i u 92. voze – još manje…