Grad Našice oduvijek je bio, a i danas je prepoznatljivo kulturno, gospodarsko, sportsko, zdravstveno, obrazovno, obrtničko, trgovačko i prometno središte.
Mjesto je, naravno poznato po plemićkoj obitelji Pejačević, o čijem iznimnom političkom i društvenom ugledu svjedoče dva banska naslova, grofova Ladislava i Teodora, kao i nevelik, ali dragocjen glazbeni opus Dore Pejačević, prve moderne hrvatske skladateljice.
Crkva sv. Antuna Padovanskog i samostan smješteni na brijegu u samom središtu grada također su obilježje Našica i svjedočanstvo kako su Našice stoljećima i grad kršćanske vjere.
Podsjetimo - franjevci kao članovi ugarske franjevačke provincije u Našice dolaze između 1275. i 1285. godine i gotovo u samim početcima podižu propovjedničku crkvu u stilu gotike. Kada su 1532. Turci osvojili Našice, stradali su i samostan i crkva, a obnovljeni su zaslugom franjevaca iz bosanske franjevačke provincije Bosne Srebrene koji su tijekom osmanlijske vlasti došli u Našice. Oslobođenjem Našica od Turaka 1687. obnavlja se stara gotička crkva koja je više puta uređivana i sređivana, a svaki put unošeni su novi barokni elementi. U 18. stoljeću crkva je proširena i izvedeno je novo svetište i lađa.
U 19. stoljeću samostan više nije središte školstva, ali je osnivač raznih vjerskih bratovština i organizacija radi očuvanja nacionalne svijesti. Franjevci su bili jedini nositelji duhovnih, društvenih i kulturnih događanja sve do 20. stoljeća, kada uz njih građanstvo postupno preuzima tu ulogu.
U vrijeme Prvoga svjetskog rata sve aktivnosti prestaju, a crkva ostaje bez zvona koja su pretopljena u topove, ali su 1925. nabavljena nova. I u Drugom svjetskom ratu su oštećeni i samostan i crkva. Ponovno su stradali 20. rujna 1991., kada je izgorio crkveni toranj i velik dio krovišta. Onda je opet sve brzo obnovljeno i nabavljena su nova zvona koja je 1992. blagoslovio kardinal Franjo Kuharić.
GOTIČKI ELEMENTI
Posljednje desetljeće ponovno se obnavljaju samostan i crkva. Nakon radova iznutra te stavljanja podnog grijanja u crkvu, u tijeku je velika obnova izvana u kojoj će biti prezentirana slojevitost graditeljskih faza od gotičke preko barokne do historicističke faze. Obnova se financira donacijama Ministarstva kulture, Županije, Grada, tvrtki i vjernika.
Položaj crkve i samostana na brijegu čini ovaj arhitektonski sakralni sklop duhovnom vertikalom koja dominira razigranim obrisom grada. Franjevačka crkva i samostan mjesta su u kojima se predstavlja bogata i raznolika kulturna i umjetnička baština. Crkvu krasi sedam bogato arhitektonski oblikovanih baroknih oltara, veličanstveni oratorij, propovjedaonica i freske, a inventar upotpunjuju orgulje i kor te izvorne korske klupe ukrašene reljefima s motivima cvijeća i ptica.
U samostanu je smještena sakristija s iznimno vrijednim namještajem, blagovaonica, staro raspelo te vitraji koji su na crkvene prozore postavljeni 1998., ali su tijekom unutrašnje obnove skinuti i izloženi u samostanskom hodniku.
Našički samostan danas je središte kulture, dok je u srednjem vijeku bio i središte prosvjete i znanosti. Franjevci su organizirali rad škole za duhovnu i svjetovnu mladež i najprije je u samostanu bio novicijat, a zatim i studij filozofije i teologije. Sve su one bile u službi pripravljanja mladih franjevaca za svećeništvo. Fratri su nabavljali knjige, čuvali razne dokumente te su tako stvarali knjižnicu i arhiv. Za studije filozofije i teologije u Našicama svjedoči na neki način i samostanska knjižnica s više tisuća knjiga. Knjižnicu koja je nastala krajem 17. stoljeća velikim dijelom opremio je Antun Bačić, poglavar samostana, koji je knjige dopremio u Našice iz Venecije. Građa se ne smije iznositi iz knjižnice i postoji dio gdje je korisnici mogu dobiti na čitanje.
PRISNA VEZA
Knjižnica je 1982. proglašena spomenikom kulture, a za javnost je otvorena 1987. godine. Uz knjižnicu je i arhiv s nizom vrijednih dokumenata vezanih uz djelatnost samostana, župe i franjevaca. U samostanu se nalazi i muzej, koji se uvijek može, kao i knjižnica, posjetiti uz prethodnu najavu.
Višestoljetno djelovanje franjevaca u Našicama ostavilo je vidljive tragove, a osim dojmljivog kompleksa crkve i samostana, bogat i snažan je njihov pastoralno-duhovni rad. Fratri su ostvarili prisnu vezu s Našičanima, punu međusobnog povjerenja, uvažavanja, bliskosti i neposrednosti. Današnja našička župa ima 3676 obitelji s 10.605 članova i od 1997. je u sastavu Požeške biskupije, a samostan od 1900. pripada Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.
Inače, župa Našice u nekadašnjoj Zagrebačkoj nadbiskupiji s 18.000 vjernika bila je jedna od najvećih župa. Od 2004. podijeljena je na tri župe, pa su filijale Velimirovac i Markovac Našički postale nove župne zajednice, kojima su pripala i još neka sela.
Uz samu našičku župnu crkvu, pastoral se redovito odvija i u filijalama u Londžici, Zoljanu, Seoni, Donjoj Motičini, Ceremošnjaku, Makloševcu, Breziku, Granicama i Gornjoj Motičini, kao i u Općoj bolnici u kojoj se nalazi kapelica.
Uz gvardijana i župnika fra Zorana Bibića, danas u samostanu djeluju i fra Ante Perković, župni vikar, fra Igor Barišić, fra Oktavijan Nekić, fra Celzo Vlahović i fra Mario Moher.
- Petnaest godina sam svećenik i ovo je moja prva župa kao župnika, jer sam dosad bio u odgoju. Velika je to župa, ljudi su jako povezani s Crkvom i Bogom. Dobri su suradnici, a mise su posjećene. Imamo jako puno vjerničkih zajednica, a kada se gleda i odnos s gradskim vlastima te kulturnim i svim ostalim udrugama, moram reći da je suradnja sa svima zaista dobra. Znaju da u nama uvijek mogu naći potporu, a i mi se možemo osloniti na njih. Među ljudima se vidi iskrenost u odnosu prema župi i nama franjevcima. Ljudi su vjernički otvoreni, a to se vidi po devetnicama i trodnevnicama, i to su trenutci kada je crkva jako puna - ističe fra Zoran Bibić, koji je drugu godinu stanovnik Našica, nakon što je šest godina proveo u Rijeci.
IDENTITET GRADA
U župi, uz pastoralno i ekonomsko vijeće, djeluju Franjevački svjetovni red, Frama, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Hrvatsko katoličko društva medicinskih sestara i tehničara, Katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Sekcija sv. Bernarda Planinarskoga društva Krndija, a tu su i molitvena zajednica, biblijska grupa te 50 ministranata i 20 aktivnih čitača.
Našička se župa ponosi i s dva zbora i Caritasom koji tijekom cijele godine organizira prodajne humanitarne akcije za brojne obitelji u potrebi. Tu su i radijske emisije - Za stol s Kristom ide svake nedjelje točno u podne, a emisija Ave Marija utorkom. Župa izdaje i svoj list Dar, koji ima simbolično ime jer se uvijek daruje vjernicima koji u njemu mogu naći poticajna duhovna razmišljanja, ali i sve obavijesti vezane uz samu župnu zajednicu.
Pastoralni centar Emaus sagrađen 2005. pruža mogućnost još aktivnijega doprinosa župnoj zajednici. U Emausu se održavaju razni kulturni, znanstveni i vjernički sadržaji. Posljednjih 13 godina organiziraju se Dani franjevačke kulture, kulturno-vjerska manifestacija u režiji Franjevačkog samostana, Matice hrvatske, Zavičajnog muzeja te Knjižare i papirnice Pin. Prigoda je to da se javnost upozna s kulturnim, povijesnim i duhovnim blagom franjevačke prisutnosti u Našicama.
- Franjevci imaju bogatu prošlost i do danas su sačuvali mnoge vrijednosti. Tijekom cijele godine imamo zanimljivih vjerničkih sadržaja i to govori o otvorenosti i povezanosti stanovnika i franjevaca. U Našice sam došao bez nekog župničkog iskustva, ali sam rekao da ću sve ono što je dobro i korisno podržati. Sve one aktivnosti i sadržaje koje su braća franjevci prije nas započeli - ističe župnik, fra Bibić.
A započeli su unatrag osam stoljeća i njihova kontinuirana nazočnost u Našicama umnogome je odredila život, razvoj i identitet grada. Njihov dug i plodonosan boravak i djelovanje u Našicama duboko su utkani u povijesni mozaik ovoga grada, kao i u njegovu sadašnjost.
Piše: Snježana FRIDL
DESET INKUNABULA
Na sigurnom, u željeznom sefu
U samostanskoj knjižnici koja ima oko 11.000 knjiga, u željeznom sefu čuva se čak 10 inkunabula, knjiga tiskanih u razdoblju od 1455. do 1500. godine. Pojedine su teške i do desetak kilograma sa po 300 - 400 gusto tiskanih stranica. Neke imaju drvene i metalne korice te se ističu iluminacijama, ukrasnim crtežima kojima se naznačuju prva slova. Najstarija inkunabula je ona Thomasa de Aquinoa “Catena aurea super quattuor evangelistatas” iz 1470. godine, koja je tiskana u Rimu. Među najvrjednijima inkunabulama svakako je i “Sermones quadragesimales de vitiis” Antoniusa de Bitonta iz 1499. godine, kakvu nema ni jedan hrvatski samostan.
KLARINO BRDO
Nekad samostan, danas vodotoranj
Prema povijesnim tragovima, u Našicama su djelovale i Seste Klarise, koje su imale svoj samostan na brijegu nedaleko od samostana franjevaca. No, od njihova srednjovjekovnog kompleksa ostalo je samo nešto ulomaka keramike i kamene plastike. Na arheološkom lokalitetu Klara, koje Našičani kolokvijalno nazivaju Klarino brdo, podignut je vodotoranj.
Ljudi su vjernički otvoreni, a to se vidi po devetnicama i trodnevnicama, i to su trenutci kada je crkva jako puna...
FRA ZORAN BIBIĆ
Knjižnica je 1982. proglašena spomenikom kulture, a za javnost je otvorena 1987. Uz knjižnicu je i arhiv s nizom vrijednih dokumenata...
.....................
Franjevci su bili jedini nositelji duhovnih, društvenih i kulturnih događanja sve do 20. st., kada uz njih građanstvo postupno preuzima tu ulogu...
KULTNA SLIKA I KIP
Blagdan Gospe, kao drugi kirvaj
Posebnosti samostana i crkve su slika sv. Antuna Padovanskog na glavnom oltaru te kip Bezgrješne Djevice ispred samostana. Oltarna slika iz 1685. godine nepoznatog talijanskog slikara spašena je nakon turskog spaljivanja samostana i crkve 1687. godine. Kip Blažene Djevice Marije 1858. bio je postavljen na središnjem gradskom trgu. Komunističke vlasti naredile su rušenje 1947., pa su ga franjevci deponirali u samostan. Kip je obnovljen i 1976. postavljen je ispred istočnog samostanskog krila. U našičkoj crkvi, uz sv. Antuna Padovanskog, posebno se časti i Majka Božja, pa se blagdan Velika Gospa smatra drugim našičkim kirvajem.