Nikad nije kasno. Možda sam zakasnio nekoliko godina, jer BBC je sa serijom “Peaky Blinders” krenuo u rujnu 2013. godine, ali sam u nekoliko dana, točnije pet, nadoknadio propušteno i sada sa suznim očima i strepnjom većom nego kada smo pucali penale protiv Turaka očekujem četvrtu sezonu koja je najavljena za sljedeću, 2017. godinu. Uglavnom, britanska krimi serija “Peaky Blinders” nešto je najdivnije čemu su moje oči svjedočile u posljednjih nekoliko mjeseci, nadmašivši moje dosadašnje favorite za seriju godine poput “Stranger Things”, “Crna jedra” i neizostavnu “Igru prijestolja”. Autor serijala je Steven Knight koji iza sebe ima niz odličnih filmskih scenarija, poput “Slatke, prljave stvari” Stephena Frearsa, “Ruska obećanja” Davida Cronenberga i “Žrtva pijuna” Edwarda Zwicka. No, Knight se posljednjih godina prihvatio i režije, a iza njega su filmovi “Iskupljenje” sa Jasonom Stathamom te “Locke” u kojemu je glavnu i jedinu ulogu odigrao Tom Hardy. Upravo će Hardy odigrati glavnu ulogu u novom Knightovu miniserijalu “Taboo” koji bi se trebao početi prikazivati do kraja godine.

Radnja ove vrhunske gangsterske serije odvija se u drugom najvećem engleskom gradu Birminghamu, u kojemu se Knight i rodio, a vrijeme radnje smjestio je u prvu godinu nakon završetka I. svjetskog rata.

Inspiraciju za “Peaky Blinderse” Knight je pronašao u istoimenoj lokalnoj bandi koja je harala gradom koncem 19. i početkom 20. stoljeća. Banda je osim po brutalnosti bila poznata i po određenom “dress codeu” koji je uključivao kape, kravate i odijela. Sve to još je više izraženo u serijalu, kao i muške frizure koje su posljednjih godina postale hit. Neki kritičari uspoređuju “Peaky Blinderse” s također odličnim “Carstvom poroka”, jer obje serije imaju dosta dodirnih točaka poput recimo istog razdoblja, zatim neizostavne spone gangstera, pokvarenih političara i potkupljivih policajaca, brojnih povijesnih ličnosti koje su uključene u radnju (Winston Churchill, IRA), eksplicitno nasilje te očigledne psihičke ožiljke na ljudima koji su sudjelovali u pokolju zvanom I. svjetski rat.

Serija će vas odmah u prvim epizodama prikovati uz ekran zbog odlično napisanih uloga, koje za razliku od američkih uloga znaju ući u psihološku analizu svakog lika, a tu je i spektakularna scenografija, već spomenuta kostimografija te, naravno, radnja u kojoj se osim vrhunski režiranih scena tučnjava i uličnih obračuna isprepleće i neizostavna ljubav.

Iskreno pisati o “Peaky Bindersima” a ne spomenuti glazbu u seriji je kao ne spomenuti neki od glavnih likova. Mene su, naravno, dobili već u uvodnoj sceni prve epizode kada Tommy Shelby (glumi ga Cillian Murphy) na konju jaše kroz Small Heath, siromašni dio Birminghama u kojemu banda vlada, dok ga prati “Red Right Hand” Nicka Cavea. Ista pjesma zapravo je glavna tema serijala, koja se pojavljuje na početku svake epizode, a tijekom tri sezone naići ćete i na verzije P.J. Harvey i Arctic Monkeysa.

Međutim, pjesme istih glazbenika, kao i The White Stripesa (te svih ostalih glazbenih ukazanja Jacka Whitea), Tom Waitsa, Radioheada, Johnnyja Casha, Black Keysa, Leonarda Cohena, The Killsa, Royal Blooda, Davida Bowieja, The Last Shadow Puppetsa koliko vam možda zvučalo nevjerojatno, savršeno se uklapaju u svijet Peaky Blindersa, gdje su alkohol, krv, pištolji, znoj, noževi, seks, ali i posebno naglašena obiteljska tradicija uvaljani u kaljužu siromašnog dijela Birminghama i daju svakom gledatelju neposredno i uzbudljivijo iskustvo.

A ne treba zaboraviti ni tradicionalne irske i engleske pjesama i napjeve koji radnji daju posebnu širinu osjećaja s kojima se bore naši omiljeni likovi.

Glavna uloga u seriji dodijeljena je Cillianu Murphyu, irskom glumcu koji iza sebe ima već zavidnu holivudsku karijeru, pojavivši se u sva tri Batmana koje je režirao Christopher Nolan, a surađivao je i s Dannyjem Boyleom u “28 dana kasnije” te “Suncu”, a najpamtljivija je njegova uloga u filmu Kena Loacha “Vjetar koji povija ječam” koji je nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu. Njegovo potretiranje karizmatičnog šefa Peaky Blindersa Tommyja Shelbyja zapravo nosi cijeli serijal, jer je prikazan kao klasični antijunak dobrog srca koji je uvučen u svijet kriminala te pritom vješto balansira između brutalnosti koju prikazuje svojim neprijateljima i neizmjerne ljubavi prema članovima obitelji. Ne treba zaboraviti ni sjajnu Helen McCrory koja tumači ulogu tetke Polly, koja se vrlo često pojavljuje kao jedini glas razuma u brutalnom muškom svijetu, te Paula Andersona kao Arthura Shelbyja, najstarijeg brata, koji je prikazan kao izrazito nestaliban čovjek, sklon alkoholu, drogi i nasilju kojega je rat emocionalno unakazio. Od ostalih uloga svakako treba izdvojiti Toma Hardyja kao bossa židovske mafije iz Londona, Sama Neila kao šefa tajne službe i Annabelle Wallis koja glumi Grace Burgess, vladinu tajnu agenticu ubačenu u prljavi i nasilni svijet Birminghama u kojem vlada obitelj Shelby.

Peaky Blinders je adrenalinska bomba, savršeni spoj odlično napisanog scenarija, lijepo razrađenih likova, moderne glazbe koja sjajno prati radnju i vrhunskih glumačkih rola. Međutim, ipak ostaje jedan problem. Treba izdržati i dočekati četvrtu sezonu.