Svojim zvukom, mladosti, izgledom, stilom, strašću i energijom koju prenose publici, O.S.D.S. ostavljaju dojam autentičnosti, kvalitete i dugotrajanosti. To dokazuje i činjenica da su sve traženiji te ih se često može naći u najvećim hrvatskim medijma, na velikim javnim eventima, a s lakoćom pune i sve klubove u kojima se pojave. Evo što nam je o velikim promjenama i novitetima u bendu rekao jedan od osnivača Domagoj Pisuljak.
Publika nas je pronašla
Čujem da se od našeg prošlog razgovora, u ožujku 2015., kod vas dosta toga promijenilo?
- Tako je, mnogo se toga promijenilo, no mirne duše i s osmijehom na licu mogu reći da je gotovo svaka promjena sasvim pozitivna. Nakon 13 godina postojanja benda i dvije godine autorskog rada, doista mogu reći da smo se pronašli, ali i da je publika pronašla nas. Sve se dogodilo poprilično brzo: promjena imena iz Od srca do srca u O.S.D.S., ulazak Dominika Šuškovića u bend na mjesto drugog frontmana, glazbeni zaokret, pozornost medija i javnosti, ulazak Marija Kovačevića na mjesto bubnjara, veliki koncerti... Stvari su se posložile i O.S.D.S. sada polako, ali čvrsto gradi svoje mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni.
Kako to da ste odlučili bend obogatiti još jednim frontmanom?
- Dominika smo poznavali odavno, njegov talent, želju, potencijal, a znali smo i da je fenomenalan čovjek. U prvoj je polovini prošle godine naš tadašnji član, Ivan Miklec Gigi, zaključio je da će napustiti bend. Tu se otvorilo mjesto za Dominika koji je odmah prihvatio ponudu da nam se pridruži. S obzirom na to da sam bio u potpunosti svjestan svega što on može, uskraćivanje mjesta drugog frontmana njemu bilo bi iracionalno i sebično, a u konačnici i kontraproduktivno za moj bend. Osim toga, čini mi se da nas činjenica da u bendu imamo dva poprilično različita muška frontmana, što vokalima, što karizmom, razlikuje od gotovo svakog benda s naše scene. To smo smatrali još jednim razlogom za uvođenje drugog frontmana. Sada, nakon nešto više od godinu dana, siguran sam da je to bio dobar potez.
Ne ovisimo o tuđem radu
Recite nam nešto više o svom novom glazbenom stilu...
- Kao bend smo već od početka svog autorskog rada koketirali s popom te u svojim pjesmama eksperimentirali s tamburom na najrazličitije načine. Tražili smo se - i pronašli se. Ovaj novi glazbeni stil teško je svrstati u neku određenu kategoriju, no najčešće ga opisujem kao world pop. Riječ “world” u ovom slučaju nema neku iznimno pozitivnu konotaciju, nego jednostavno zastupa činjenicu da pop koji mi stvaramo zaista nema mnogo veze s popom koji je trenutno popularan i koji se stvara na našem, balkanskom, području. U ovom što radimo osjećamo se odlično, imamo osjećaj da radimo nešto svoje i drugačije, a jasno vidimo i da to sve više prepoznaje i šira publika.
Prošlogodišnji singl “Živi do kraja” vaša je prva stopostotno autorska pjesma. Kako je nastala, što vas je potaknulo na njezino stvaranje?
- Kroz svoj rad upoznali smo se i surađivali s brojnim autorima s hrvatske glazbene scene. S mnogima smo komunicirali samo preko interneta, kroz pjesme, glazbene i tekstualne ideje koje su nam slali. Kako je vrijeme prolazilo, shvatili smo da je nekome izvan benda vrlo teško pogoditi naš senzibilitet, našu ideju, vibru i osobnost. Pokušali smo pjesmu napisati sami i - uspjeli! Budući da je “Živi do kraja” bila pjesma koja je potaknula najveći broj reakcija od svih naših dotadašnjih pjesama, u velikoj većini pozitivnih, odlučili smo i dalje raditi sami. Ipak, to nikako nije nužnost! I dalje smo otvoreni za suradnje, samo smo sada svjesniji da nismo ovisni o kreativnosti i radu drugih ljudi.
Za potrebe snimanja videospota za tu pjesmu obišli ste jadransku obalu uzduž i poprijeko. Gdje ste se najbolje proveli?
- Ha, ha, nažalost, ne mogu vam pričati o nekoj posebnoj zabavi i provodu tog dana. Obići gotovo cijelu hrvatsku obalu u jednom danu je nevjerojatno težak zadatak. Ako još k tome odlučite snimati kadrove u svakom mjestu u kojem stanete, težina se drastično povećava. Taj je spot zaista sniman u jednom danu i ideja je našeg, sada već višegodišnjeg, redatelja i prijatelja Igora Vignjevića. Konačan produkt je spot koji zaista odiše pozitivom, mladošću i energijom i nakon kojeg si ljudi postavljaju pitanje: Čekaj, ovo su doista snimili u jednom danu!? Jesmo, i bilo nam je fenomenalno, a u sjećanju imamo priču za našu djecu i unuke, jednoga dana.
Svrstavaju nas u ladice
U komentarima na novi spot “Sami protiv svijeta” usporedili su ga s onim Justina Biebera za pjesmu “What do you mean”, a i inače vas u posljednje vrijeme uspoređuju s Bieberom i One Directionom. Kako to komentirate i je li istina da su vam oni uzori?
- Kad smo izdali “Živi do kraja”, uspoređivali su nas s U2 i OneRepublicom (smijeh). Ljudi imaju tendenciju svrstavanja stvari u svojevrsne “mentalne ladice”, pogotovo ako se susretnu s nečim novim i nepoznatim. Nas svrstavaju tamo gdje im najbolje odgovaramo. Naša glazba i naš identitet objektivno odudaraju od glazbe i izgleda gotovo cijele naše scene, stoga nas je lako usporediti s velikim svjetskim zvijezdama. Iskreno, te nam usporedbe čak i laskaju. Naša djela svakako imaju veze s modernim pop-izvođačima poput onih koje ste naveli, no imaju veze i sa svim izvođačima koji trenutno stvaraju suvremenu pop-glazbu. Siguran sam, doći će trenutak kad će u Hrvatskoj mnogo više bendova stvarati glazbu koja je slična našoj glazbi. Kad se to dogodi, u potpunosti će nestati i usporedbe poput ove koju ste spomenuli.
Jedan ste od rijetkih domaćih bendova s najaktivnijim i najšarenijim profilima na Instagramu, Facebooku i Twitteru. U kojoj mjeri društvene mreže koristite zbog promocije ili, pak, čiste zabave?
- Činjenica je da mnogo pažnje poklanjamo svojim društvenim mrežama. Za svaku je društvenu mrežu u bendu zadužen netko drugi te svaka ima svoju zasebnu priču i dušu. Ipak, na kraju, sve one zajedno prezentiraju ono što mi jesmo. Promoviranje preko društvenih mreža danas je više nužnost nego potreba. Naravno da većinu stvari radimo zbog svojih fanova. Ipak, gdje bismo bili da potpuno zaboravimo na zabavu? Naše su društvene mreže kombinacija profesionalnosti, zabave te naših želja, mogućnosti i osobnosti. Naravno da će uvijek biti onih kojima će one biti super, kao i što će biti onih koji nas neće moći podnijeti.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK
KONCERT ZA PAMĆENJE
Nedavno ste svirali na after-partyju 3. Europskih sveučilišnih igara u Zagrebu. Po čemu je taj nastup bio poseban?
- Mislim da je to nastup koji ćemo pamtiti cijeli život. Već smo svirali pred jako velikim brojem ljudi, svirali smo i prije u prepunom Clubu Roko, no nikad nismo svirali pred tolikim brojem stranaca. Na tom je koncertu ispred nas bilo više od 1500 studenata iz drugih zemalja, ljudi koji ne razumiju gotovo ni riječ hrvatskoga jezika. Naravno, znali smo da će tako biti i bili smo sasvim spremni na to. Bila je to prva svirka na kojoj smo svirali dva sata stranog repertoara. Trebalo nam je vremena da se pripremimo za nju, no nakon nje dobili smo dodatnu potvrdu da kao bend možemo što god zamislimo, samo ako zadržimo vjeru i uložimo dovoljan trud.