Hrvatski seljaci tvrde da čega god se uhvate da su na gubitku, tj. što god siju ili sade, bilježe gubitke.
Posebice je to izraženo unatrag zadnje tri godine otkako smo postali dio Europske unije, jer se naši poljoprivrednici sve teže nose s konkurentnom poljoprivredom članica EU-a, posebice s onim “starim”.
U razgovoru s nekolicinom poljoprivrednika doznajemo da im se donedavno najviše isplatila sjetva šećerne repe. Međutim, budući da ta kultura traži mnogo ulaganja i rada neki od seljaka kojima je već prekipjelo boriti se, ulagati i raditi, kažu da im je trenutačno najisplativije podići ekstenzivni ekološki voćnjak, tj. pustiti da u njemu raste trava, godišnje ga jedanput ili dvaput pokositi i ubirati goleme poticaje.
“Ekološki nasadi oraha, lješnjaka, kestena..., trenutačno su hit u Slavoniji. Za osnovna plaćanja po hektaru se može dobiti 1800 kuna, a kada se tomu pridoda iznos za zelena plaćanja, pa eventulano poticaji, ako je u pitanju mladi poljoprivrednik, dodatna plaćanja za nasade na 20 hektara, pa za višegodišnje nasade prve dvije godine, pa za teže uvjete gospodarenja... i ostalo, što u konačnici dosegne iznos i do 12.000 kuna po hektaru. Takve plaće nema ni jedan farmer u EU. Tako da nam ovaj “novi hrvatski model poljoprivrede”, kada pozabijamo šibe oraha u zemlju, prijavimo kao ekološku proizvodnju i ne radimo ništa, a poticaji idu, trenutačno najviše odgovara”, kažu nam poljoprivrednici. Ovdje valja istaći kako članice EU-a (posebice stare), vode brigu o svojoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i hrane, mnogo ulažu kako bi bili što konkurentniji.
U ovakovim tržišnim okolnostima kakve su ove, ali i posljednjih godina, kada, ako se radi o proizvodnji koja traži velika ulaganja i mnogo rada, a što se zbog niskih otkupnih cijena u konačnici niti ne vrati, a kamoli da se nešto i zaradi, ovaj model, gdje zapravo EU destimulira proizvodnju a stimulira nerad, prihvaća sve više poljoprivrednika.
A da EU destimulira proizvodnju, a stimulira nerad, potvrđuje i Željko Kraljičak, zamjenik župana Osječko-baranjske županije (HDSSB).
- U ovom je trenutku u Hrvatskoj, kad je riječ o poljoprivredi, usmjereno na sve, uključujući zaštitu prirode, osim na proizvodnju hrane. To je vidljivo i kod svih mjera ruralnog razvoja, ali i kroz hrvatski model poticaja gdje su najviše oštećeni proizvođači hrane - mesa i mlijeka. Oni su, primjerice, dobili potpore između 1500 do 1800 kuna po hektaru, a oni koji čuvaju kosce (ptice u Lici), različite bube i leptire - 6500 kuna po hektaru, dok oni koji su “poboli” šibe oraha u zemlju i prijavili ih kao ekološke i do 10.000 pa čak i 12.000 kuna po hektaru. Nevjerojatno je da netko na području RH gdje ne dominira poljoprivredna proizvodnja dobije tri puta više novca (potpora) nego proizvođači hrane. Prema tome očito da se u Hrvatskoj isplati baviti poljoprivredom, ali ne i proizvodnjom hrane - zaključio je Kraljičak te dodao kako to ne čini EU, nego “hrvatska pamet” ističući i da je tu važno reći da je EU dala pravo izbora Hrvatskoj.
Ključni su troškovi
Što je danas uopće isplativo proizvoditi u Hrvatskoj?, upitali smo u Savjetodavnoj poljoprivrednoj službi.
“Ovo je pitanje svih pitanja u poljoprivredi i ako bismo na njega odgovarali površno, 'iz rukava', postoji opasnost da se nađemo u kategoriji dnevnih horoskopa, ili sličnih tekstova koji su više u funkciji zabave. Često smo u posljednjim godinama mogli svjedočiti velikoj popularnosti pojedinih proizvodnji koje bi ušle u modu, ali bi uvijek i jednako brzo izišle iz fokusa i više se ne bi spominjale. To se dogodilo zbog površnog pristupa u kome se jedino gledalo na manjak određenog proizvoda na tržištu Hrvatske, ali ne i na druge faktore”, izjavio je Hrvoje Horvat, ravnatelj Savjetodavne poljoprivredne službe. Dodao je i kako općenito svaka proizvodnja može biti isplativa.
- Ugrubo, to će ovisiti o kvantiteti i kvaliteti proizvoda – što je rezultat određene tehnologije, tj. znanja, ali i osobitostima lokaliteta te za dobar dio proizvodnji i trenutačnim klimatskim prilikama. Potom, tu treba navesti i da ključnu ulogu imaju i troškovi koji su dobrim dijelom fiksni, ali mnogi su i nepredvidivi s obzirom na klimu, energente i sl., potražnji na tržištu – stanje i popunjenost tržišta u Uniji, ali i šire, kanali prodaje – je li prodaja osigurana kroz dogovorene kanale ili nije; spremnosti tržišta/kupca da plati traženu cijenu – u određenom vremenu i drugog - kaže Horvat.
Vezano uz kalkulacije, tj. prilikom izračuna dugoročne isplativosti u Savjetodavnoj službi ne uzimaju u obzir trenutačno stanje poljoprivredne potpore, s obzirom na to da je to varijabilna kategorija.
Pomoć savjetodavaca
- Ako za određenu proizvodnju postoji potpora, ona će dobiti puni smisao tek ako je proizvodnja i bez potpore isplativa i bez potpore. Nažalost, kao i u svakom drugom „businessu“, čak i proizvodnja koja je prema gornjim parametrima „na papiru“ izgledala isplativa, može postati neisplativa zbog mogućih nepredvidivih negativnih utjecaja. Danas je to često vezano uz klimu, ili pak različite geopolitičke razloge koji ometaju trgovinu. U Savjetodavnoj službi svakom proizvođaču pristupamo individualno i svakome ćemo, u tehnološkom smislu, rado pomoći da se pripremi i postavi bilo koja proizvodnja te da rezultati budu maksimalni. Ipak, krajnja isplativost ovisit će o mnogo toga navedenog i proizvođači danas na to moraju biti spremni. Važno je poštivati prirodne osobitosti područja na kome se proizvodnja priprema, stalno učiti, truditi se oko kvalitetnih prodajnih kanala, a potencijal i stanje tržišta promatrati u kontekstu cijele Unije, pa i šire, a ne samo Hrvatske - zaključuje Horvat.
Kad je riječ o trendovima poljoprivrednog tržišta EU-a, u slučaju projekcije proizvodnje žitarica, kaže Krešimir Kuterovac, vlasnik consalting tvrtke Inagra, predviđa se održavanje proizvodnje pšenice na sadašnjoj razini, uz blago povećanje potrošnje, što i dalje vrši pritisak na izvoz i to na razinama od približno 23 milijuna tona. Samodostatnost je na razini 121 %.
- Tržište durum pšenice predviđa neznatno povećanje proizvodnje i potrošnje, a samodostatnost je na razini 93 %. U proizvodnji kukuruza pak predviđa se povećanje proizvodnje za 20 %, dok se povećanje potrošnje planira na razini od pet %. Samodostatnost kod proizvodnje kukuruza je na razini od 87 %. Proizvodnja ječma neznatno će se povećati kao i potrošnja, a samodostatnost je na razini od 117 %, kaže Kuterovac.
Zdenka RUPČIĆ
12
tisuća kuna po hektaru potpora dobiju oni koji su “poboli” šibe oraha i prijavili ih kao ekološke
NA CIJENE POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA IMA UTJECAJ ZPP-a
Zanimljive su, kako dodaje Kuterovac, analize prinosa žitarica, posebice kod starih zemalja EU-a i novih članica. - Vidljiva je velika razlika u ostvarenim prinosima, kao i u projekciji povećanja prinosa žitarica u idućem razdoblju. Ova razlika sigurno nam govori o prostoru gdje naši proizvođači mogu povećati proizvodnju, a time optimalizirati troškove i povećati konkurentnost. No, ono što je tu važno za istaknuti jest to da će utjecaj na cijene poljoprivrednih proizvoda svakako imati i zadnja reforma Zajedničke poljoprivredne politike koja će imati određeni utjecaj na tržištu i samih prihoda gospodarstava.