GOLINCI – Među javnosti nedovoljno poznatim povijesnim činjenicama iz Donjomiholjštine je i sudbina jedne od posljednjih evangeličkih crkava u Slavoniji i Baranji, koja se nalazi u naselju Golinci.

Evangeličke crkve postoje i u Osijeku i Slatini, no Golinci su jedino ruralno područje u Slavoniji i Baranji, ali i jedno od rijetkih u Hrvatskoj koje ima sakralni objekt ovakvog tipa, sagrađen još 1927. godine. No, unatoč gotovo 90-godišnjoj povijesti, taj rijetki kulturni biser, koji tek treba primjereno zaštititi i kakvim se tek rijetki mogu pohvaliti, u iznimno je lošem stanju. Posljednjih desetljeća nezaustavljivo propada, premda su, prema mišljenju stručnjaka koji su zdanje obišli, njegovi potencijali gotovo neograničeni.

Turistički djelatnici donjomiholjačkog kraja i stanovnici Golinaca već godinama su jedinstveni u stajalištu da bi crkvu trebalo što prije obnoviti i stvoriti od nje svojevrsno turističko odredište, no svjesni su i da bi temeljita restauracija objekta zahtijevala golema ulaganja u koja se nitko ne želi upustiti. Zbog svega toga, ova netipična crkva, koja iza sebe ima zanimljivu povijesnu pozadinu, i dalje je na čekanju nekih boljih vremena u kojima će ju konačno početi primjereno valorizirati.

Za mještane ovog malog sela s 500-tinjak stanovnika, u kojem postoje čak dvije crkve, evangelička je crkva svjedok jednog teškog vremena koje su nakon Drugog svjetskog rata proživjeli Golinčani njemačke i austrijske nacionalne manjine. U sretnijim godinama nakon njezine gradnje koje, nažalost, nije dugo potrajalo, u njoj su se okupljali golinački evangelisti, a prije Drugog svjetskog rata, prema nekim pretpostavkama, te je vjeroispovijesti bilo više od 50 obitelji. Ovdje su oni sklapali brakove, krstili djecu i obavljali sve ostale vjerske obrede. Ali kada je nakon Drugog svjetskog rata to bogato selo opustjelo, jer je većina njemačkih i austrijskih obitelji u strahu od komunista pobjegla, crkva je do temelja opljačkana, tako da je u njoj ostao samo oltar. Prema pričama Golinčana, tako je crkva podijelila sudbinu svojih vjernika, od kojih su neki završili i u radnim logorima isključivo zbog svoje nacionalne pripadnosti. Od tog vremena više se ni jedna misa nije služila u ovom objektu: strop je urušen i tek se susjedi, obitelj Andreasa Schultza i Branka Matijevića, skrbe da dvorište crkve bude uredno i pokošeno. Stručnjaci koji posljednjih godina obilaze ovaj objekt stajališta su da se zahvaljujući upravo njihovu trudu i brizi crkva i danas nalazi u relativno dobrom stanju, jer bi se u suprotnom već odavno urušila.