Mora se djecu učiti igrati! Jednostavne su i bolno istinite riječi legendarnog mađarskog nogometaša Ferenca Puskasa koji je bio među najstaknutijim igračima naših sjevernih susjeda 50-ih godina prošloga stoljeća, kada je Mađarska bila (po)najbolja planetarna reprezentacija.

U međuvremenu je Puskas postao mit i prva asocijacija na mađarski nogomet kojeg tri desetljeća nije bilo na velikom međunarodnom natjecanju, sve do nedavne francuske europske smotre u kojoj su Mađari ostavili dobar dojam.

Puskasa je nogometni put odveo u mitski madridski Real, u čijem je bijelom dresu osvojio pregršt prestižnih pokala od kojih je dobar dio smješten u glavnom objektu Akademije koja je po njemu dobila ime, a koja se nalazi u mađarskom Felcsutu. Središnje mjesto u tome spomen-holu zuzeo je njegov uramljeni, praktički neoprani dres Reala, a koji sugerira da bez golemog uloženog truda i svakodnevne borbe nema napretka ni na jednom polju života. Pa tako, dakle, ni na nogometnom...

Davno uvriježenom frazom da je najvažnija sporedna stvar na svijetu izvan čijih su glavnih tijekova Mađari bili dugi niz godina novije povijesti. Ne i najnovije, a vjeruju i u godinama koje slijede, jer su za to stvorene pretpostavke koje se trebaju radom izgrađivati i unaprjeđivati. Na Puskasovu uvodnu rečenicu nadovezala se slično jaka rečenica aktualnog mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je rekao da se uz učenje nogometa mladi ljudi usporedo trebaju učiti životu! I krenulo je ono što bi se moglo nazvati “Mađarskom renesansom”...

Intenzivirao se rad s mladima koji je prve ozbiljnije i sustavnije korake, prije 15-ak godina, načinio u obližnjoj Budimpešti, u klubu MTK-a, na čijim su iskustvima počele i ostale sredine djelovati. Prva koja je ujedinila učenje nogometa i osposobljavanja za budući život, neovisno kako se karijera razvijala, zaživjela je u 30-ak kilometara južno od Budimpešte, udaljenom Felcsutu, gdje je 2007. utemeljena Nogometna akademija “Ferenc Puskas”. Velebno zdanje načinjeno tik do kuće gdje je odrastao mađarski premijer, vjerojatno najzaslužniji za povratak mađarskog nogometa na europsku mapu. Modernističko zdanje Akademije koje se arhitektonski odlično uklopilo u to pitoreskno mjesto s približno 1.900 stanovnika. Upola manje od natkrivenih sjedećih mjesta (3800), na “Pancho areni”, glavnog terena Puskas Akademije oko kojeg u prosjeku bude više gledatelja nego što Felcsut ima stanovnika. Logično jer je u blizini nekoliko većih gradova, a do prije koji mjesec na njemu se gledao (i) mađarski prvoligaški nogomet. Kao i protekle tri godine kada se Puskas Akademija prvi put sa seniorima izborila za elitni državni razred i to nakon svega pet godina aktivnosti. Prema riječima direktora Mihalya Takacsa, cilj je brzi povratak u prvi razred, ponajprije zbog primarne zadaće kvalitetnijeg i bržeg razvijanja igrača.

Ubrzo je infrastruktura na Akademiji dobivala nove sadržaja kako su potrebe rasle. I to na visokoj, za Hrvatsku, futurističkoj razini koju se razgleda bez daha. Osim glavnog, kompleks ima još pet odličnih travnatih terena s reflektorima koji su i nad dva s umjetnom travom koja se, uglavnom, koriste za lošeg vremena.

Uz tih, dakle, osam terena dimenzija za veliki nogomet u završnoj je fazi izgradnja još dva travnata koja će biti i grijana budući da se usporedo, za tu namjenu, gradi toplana. U srcu kompleksa nalaze se četiri umjetna, ograđena terena manjih dimenzija gdje se individualno radi s igračima i manjim skupinama. Kompleks se trenutačno proteže na deset hektara, ali uskoro će biti na još većoj površini, jer za to postoji mjesta, a i voditelji projekta žele polaznicima omogućiti radne uvjete na najvišoj svjetskoj razini nakon što je, u tome smislu, ostvaren prestiž u ovom dijelu srednje i jugoistočne Europe.

Akademija je po uzoru na brojne iz zapadne Europe koje često nazivaju i učeničkim internatima. Direktor Takacs i Balasz Toth, direktor za međunardodne odnose, inače obojica nekada vrlo dobri nogometaši, informirali su nas da je u sklopu škole organizirano osnovno obrazovanje te srednje na tri razine budući da u Felcsut dolaze djeca i mladići iz cijele Mađarske. Završetkom srednje škole oni koji to žele mogu nastaviti obrazovanje na fakultetskoj razini, a kojima pri tome Akademija pomaže stipendijama. Takvi su, ipak, rijetki jer je svima osnovna želja postati nogometaš. To nije ni najmanje jednostavno, iako se Akademija na može požaliti na produktivnost kadrova. Trenutačno sedam igrača igra za prvu momčad koja ima namjeru vratiti se u prvu ligu Mađarske, a u natjecateljskom je pogonu još B sastav, te sedam mlađih - od 12 do 19 godina starosti. Ta najstarija (U-19) igra Ligu EUFA-e na što su u klubu posebice ponosni kao i na nekolicinu koji su zaigrali za državnu vrstu.

Glavna zgrada u kojem je smještena reljefna maketa cijelog kompleksa uključuje hotel kapaciteta za 150 osoba, a sada u njemu boravi 110 polaznika, od ukupno 130, koliko ih je trenutačno u procesu. Ne računajući još brojnu djecu, od sedam do 11 godina, koja dolazi na aktivnosti u Akademiju. Oni izvan lokalnog okruženja u tome su hotelu čiju se kategorizaciju ne usuđujemo prognozirati pri čemu su omogućene i druge nenogometne aktivnosti. Uz hotel su restoran i ambulanta, gdje se polaznicima tri puta dnevno servira topli obrok, a omogućena im je i zdravstvena skrb. Nije stoga frapantan podatak od 80 stalno zaposlenih u koji su, osim liječnika i kuhara, još uključeni od 16 do 18 verificiranih trenera te ljudi koji brinu o terenima i infrastrukturi, kao i čuvari kompleksa na kojem je zabranjeno pušenje. Svugdje, osim u jednom djelu kafića, u sklopu glavnog terena, a čega se svi bezpogovorno drže. A glavni je teren doista “bombončić” i kompletna je njegova površina maksimalno iskorištena. Ispod, naime, tribina cijelim se prostorom protežu moderne svlačionice i osobni uredi terenera, jakuziji i teretana s dobro opskrbljenim spravama. Prizori koji zaustavljaju dah, ali je, ipak, najvažniji ljudski potencijal kojeg u Osijeku ne nedostaje. A kako je logistika, u međuvremenu, stigla iz Felcsuta, perspektiva kluba iz Gradskog vrta čini se idiličnom...