Područje koje administrativno pokriva Grad Osijek sastoji se od ukupno 11 naselja. Jedno od njih jest i naselje Osijek, ono je najbrojnije i u njemu, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, žive 84.104 stanovnika. Kada mu se pribroje ostala naselja - Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica i Višnjevac, tada se govori o ukupno 108.048 stanovnika. To Osijek, prema broju stanovnika, i dalje čini četvrtim po veličini gradom u Hrvatskoj.

Deset godina ranije, prema popisu iz 2001. godine, Grad Osijek imao je 114.616 stanovnika, dakle pet posto više. I taj podatak, čini se, najbolje karakterizira populacijsku, ali i ukupnu sliku života u Osijeku. Naime, Osijek stagnira.

Kada su šezdestih godina prošlog stoljeća arhitekti i urbanisti planirali Osijek u budućnosti, a to je danas, promišljalo se o Osijeku kao gradu s 200 tisuća stanovnika, što je vodilo i k masovnom širenju područja grada na lijevu obalu Drave. No, to se nije dogodilo.

Prema podatcima koje je arhitekt Radovan Mišćević iznio na arhitektonskom skupu tadašnje države na temu osječkog Sjenjaka (1969. godine), Osijek je najveći demografski razvoj doživio od 1945. do 1960. godine. U tih petnaest godina broj stanovnika se udvostručio, s 46 tisuća na gotovo 100 tisuća. Mišćević je iznio i zgodan pregled povijesnog rasta Osijeka. Za prvo udvostručenje broja stanovnika Osijeku je trebalo 105 godina, od 1737. do 1842. godine, s 6000 na 12.000 stanovnika. U idućih 60 godina dogodio se skok na 24.000 stanovnika. Od 1902. do 1946. godine, sada za samo 44 godine, novo je udvostručenje, s 24 tisuće na 48 tisuća stanovnika.

Osijek je 1991. godine dosegnuo 125 tisuća stanovnika i tu je bio kraj njegovu rastu. Populacijska krivulja od tada nezaustavljivo pada.

Iz recentnih podataka, primjerice o potrošnji vode i energenata, indikativno je kako se Osijek i danas susreće s depopulacijom.

Primjerice, u Osijeka je 99-postotna priključenost na vodoopskrbnu mrežu. Godine 2007. ukupno fakturirana količina isporučene vode za kategoriju kućanstva iznosila je 5.609.000 tisuća prostornih metara. U prošloj godini taj iznos bio je 5.069.000 kubika, odnosno deset posto manje.

U Vodovodu, naravno, nisu taj podatak mogli jednoznačno okarakterizirati kao izravni pokazatelj smanjenja broja stanovnika, jer do manje potrošnje zasigurno je došlo i zbog podizanja opće svijesti o potrebi štednje i racionalnijeg gospodarenja tim resursom. Uostalom, i kubik vode je u tom razdoblju poskupio.

Ali, nadalje, od 2007. do 20015. godine broj novih potrošača električne energije, također u kategoriji kućanstava, narastao je jedva za 1700 potrošača! To je samo 200 potrošača po godini.

I sama potrošnja struje je u promatranim godina gotovo identična, 183 milijuna kWh iz 2007. naspram ukupno potrošenih 186 milijuna kilovatsati prošle godine. Naposljetku, osječki potrošači prošle su godine potrošili manje zemnog plina za grijanje kućanstava nego što su to učinili 2007. godine.

I ovdje se, naravno, može lamentirati o tome kako su danas trošila ekonomičnija nego prije devet godina i da se svi pažljivije odnosimo prema potrošnji i kućnom budžetu, ali i ti podatci dovoljno potkrjepljuju činjenicu kako Osijek i dalje, gotovo nezaustavljivo, gubi svoje stanovništvo.

Naravno da su se u međuvremenu upalili i alarmi zbog napuštanja Osijeka iz ekonomskih razloga. Iz grada se odlazi na rad u Zagreb, a sve masovnije na sezonski rad na Jadran. No, dok se ova radna snaga po završetku sezone vraća na prezimljavanje u Osijek, zabrinjava sve učestaliji odlazak cijelih mladih obitelji u rad u zemlje Europske unije s kojeg se ne namjeravaju vratiti. I kada se ovome pridoda recentni podatak kako je u Osječko-baranjskoj županiji najveći negativni prirast (odnos rođenih i umrlih) u Hrvastkoj, onda se definitivno Osijeku, bez obzira na to što je upravno, znanstveno, kulturno, sudbeno, prometno i svako drugo središte Slavonije, ne piše prelijepa populacijska budućnost.