Objavljeno 23. srpnja, 2016.
Žene čine najmanje 30 posto od više od milijun izbjeglica i tražitelja azila koji su do sada stigli u Europu, a mnoge su na putu bile izložene nasilju, bile su žrtve silovanja i krijumčara ljudima, ili su im djeca nestala.
Mnoge od njih putuju same, često su bez novca pa krijumčari od njih traže “drukčije” načine plaćanja da ih prebace preko granice. Uz to, često postaju žrtve muškaraca s kojima putuju u kolonama izbjeglica i s kojima dijele izbjegličke kampove.
Najviše takvih izvješća posljednjih dana stiže iz Grčke. "Same smo, naši muževi i naša braća nisu s nama. Nemamo novca i stalno nas uznemiravaju", ispričala je novinarima DW-a Marja iz Afganistana, koju su susreli u divljem izbjegličkom kampu Chara u Grčkoj.
Uvjeti u kampu
Katarina Kitidi, glasnogovornica UNHCR-a u Grčkoj se ne čudi ovakvom razvoju događaja: "Stalno dobivamo izvještaje iz cijele Grčke o seksualnim napadima na žene koje su bez pratnje. Prisutno je i nasilje nad ženama unutar obitelji, kao i tzv. seks za preživljavanje, te silovanja".
"Seks za preživljavanje" je termin kojim se opisuje pristanak na seks kako bi se osigurala egzistencija, odnosno kada se žene nađu u bezizlaznoj situaciji i budu prisiljene na prostituciju. Od situacije u izbjegličkim kampovima ovisi hoće li do takvog seksualnog nasilja doći ili neće, kaže Kitidi.
- Kada kampovi u kojima se nalaze izbjeglice nisu uređeni, onda raste i opasnost od seksualnog nasilja. Toaleti i kupaonice moraju biti osvijetljeni, potrebno je i da su odvojeni za muškarce i žene. Potrebno je imati sigurna mjesta gdje su socijalni radnici s kojima se može porazgovarati o problemima. Mora se pružiti psihološka pomoć - ističe Katarina Kitidi.
U divljim kampovima, poput Idomenija ili Chare, to nije slučaj. U međuvremenu ih je policija raspustila. Za izbjeglice su na brzu ruku podignuti novi kampovi - u starim tvorničkim halama ili u napuštenim vojarnama. Ali, uvjeti za boravak žena ni tamo nisu optimalni, piše DW.
Policijsko nasilje
Iverna McGowan, direktorica Ureda Amnesty Internationala za europske institucije, upozorila je da su žene na migrantskoj ruti i u izbjegličkim kampovima često žrtve zlostavljanja, financijskog i spolnog iskorištavanja, krijumčara ljudi i policijskog nasilja te da očajnički trebaju zaštitu i siguran i dostojanstven tranzit u Europu.
Sophie McGuinness, iz UNHCR-a u Irskoj, potvrdila je također da su žene izbjeglice na putu prema Europi suočene s mnogobrojnim rizicima, a velik problem je to što ne prijavljuju nasilje i zlostavljanje, jer im je važnije brzo nastaviti put prema odredištu.
Tirana Hasan, dužnosnica za krizne situacije u Amnesty Internationalu, rekla je da su "te žene riskirale sve kako bi našle sigurnost za sebe i svoju djecu, a prije toga su prošle kroz užase rata u Siriji i u Iraku".
Neke su priznale da su se osjećale ugroženo u tranzitnim logorima u Mađarskoj, Grčkoj i u Hrvatskoj, a druge su kazale kako su bile prisiljene koristiti sanitarne čvorove s muškarcima. "Treba učiniti više da bi se zaštitila temeljna prava žena izbjeglica i da bi im se pružila sigurnost", kazala je Hasan, ocijenivši sramotnom činjenicu da se one ne osjećaju sigurnima ni na europskom tlu.
Eduard SOUDIL
Nestalo 4000 djece izbjeglica
Catherine Bearder, izvjestiteljica Europskog parlamenta za provedbu direktive za borbu protiv krijumčarenja ljudima, ukazala je nedavno na podatke Europola koji je utvrdio da su 2014. 71 posto žrtava krijumčarenja ljudi bili europski građani, a 29 posto građani trećih zemalja. U EU je u razdoblju od 2010. do 2012., prema podacima Eurostata, identificirano više od 30.000 žrtava krijumčenja ljudima, a 80 posto njih bile su žene kojima se uglavnom trgovalo radi prostitucije. Bearder je također upozorila da je, prema procjenama Ženske komisije za izbjeglice, od 13.000 djece koja su 2014. stigla u Europu bez pratnje 4000 već nestalo, a sada ih oko 10.000 luta Europom samo.