Objavljeno 23. srpnja, 2016.
Iza naslova “Širenje bludnih ideja u Slavoniji” ne krije se knjiga o povijesti prostitucije na istoku Hrvatske kako bi neobaviješteni čitatelj pomislio, nego ozbiljan znanstveni rad mlade povjesničarke Ane Rajković koja je istražila pojavu i povijest anarhizma i radničkog pokreta na ovim prostorima.
Knjiga je nastala kao “posljedica” autoričinog rada na doktoratu i truda koji je uložen u istraživanje arhivske građe iz osječkog arhiva. Iako metodološki strukturiran kao znanstveni rad, čita se kao napeti krimić u kojem glavni akteri švercaju dinamit, prevoze propagandni materijal iz središta Europe na njenu periferiju, šireći anarhistički tisak i ideje koje su 1880-ih godina bile svježe i zavodljive.
REŽIM U STRAHU
Bravarski pomoćnik Ignjat Graff i krojač Ivan Zepp, žive dvostrukim životima tajnih agenata i provode godine u konspiraciji i pod policijskom prismotrom režima. Monarhija se tih godina očito bojala anarhističkih ideja i više nego što je u to doba takav pokret imao snage ugroziti poredak. No, bez obzira na realni nedostatak masovnosti i snage radništva da na krilima tih ideja iznjedri neki prokret, Graff i Zepp djeluju iz svojih uvjerenja živeći “život za ideju” u koju su vjerovali. Ideju koja će tek u godinama koje će doći izgubiti nevinost.
To je bilo u vijeme prije nego je eksperiment donekle zaživio u praksi i u nekim zemljama i povijesnim trenutcima pervertirao u svoju grotesku. Vrijeme prije Staljinovih gulaga i Pol Potovih polja smrti, vrijeme nevinosti političke ideje koja možda kao ni jedna do tada nije bilo zlorabljena, ali se isto tako - kao ni jedna do sada - nije pokazala dugovječna u svojoj utopističkoj namjeri. U doba kada slavonski anarhist Ignjat Graff biva izgnan zbog svojih ideja iz Segedina, 1884. godine, Staljin je imao sedam godina. Poistovjećivati slavonske anarhiste tog doba s kasnijim totalirizmima bilo bi sasvim krivo.
Iako se za Miloša Krpana znalo i ranije, Slavonci Ignjat Graff i Ivan Zepp u povijesnim istraživanjima sasvim su nova imena, do sada nepoznata, a Ana Rajković ih je doslovce spasila od povijesnog zaborava “kopajući” po tisućama stranica arhivske građe, policijskim zapisnicima, novinama, anarhističkom tisku i svemu što joj je došlo pod ruku.
Anarhizam je u to doba romatična ideja o bratstvu među ljudima i slobodi koja je ograničena slobodom drugoga, a simpatizeri su svoj nauk crpili iz tiska poput Der Weckrufa, Der Frie Arbeitera, ili Der Anarchista... “Anarhist je ostvaritelj anarhističke ideje u vlastitom životu. Drugim riječima anarhist se definira kao čovjek koji odbacuje vladavinu čovjeka nad čovjekom. U ekonomskim terminima anarhist je svaki čovjek koji odbacuje izrabljivanje čovjeka od strane drugog čovjeka”, piše Der Anarchist. Iz takvih eksplozivnih rečenica jasno je zašto je režim bio u strahu od šačice sušičavih kalfi.
Ne čudi onda, kako je otkrila Ana Rajković, da policija u spisima o suspektnim anarhistima navodi različite potankosti, demonizirajući ih pridjevima, poput stolarskog pomoćnika Fridricha Mauleyja (r.1877.), koji je protjeran iz Njemačke uz opis kako ima “nakrivljen nos i zločeste zube”. Vlasti su u svojim dopisima navodile da se posebna pozornost poklanja radnicima kako bi se spriječila “političko agitorna svrha koja ima za cilj širenje bludno socijaldemokratskih načela”. U to doba, policija se nije zamarala “finesama” u lijevoj ideologiji. Anarhisti, bili oni pripadnici pacifističke struje, ili one sklone nasilnom djelovanju, socijaldemokrati, socijalisti, komunisti, svi su svrstavani u red istih neprijatelja.
Zanimljivo je kako je u kontekstu stvaranja nepovjerenja prema radničkom pokretu bilo koje vrste, vlast konstantno širila glasine kako radnici “žele zavoditi djevojčice te uvesti mnogoženstvo”. Bez obzira na to što se radnički pokret konstantno od toga branio i opovrgavao, u 19. stoljeću optužba da “radnici žele ukinuti vjeru i uvesti zajedničke žene” ima veću moć od sve represije koja je bila usmjerena protiv pomalo romantičnih likova čiji je uglavnom najveći grijeh bio distribucija novina i vjerovanje da će jednog dana biti bolje za radničku klasu.
Anarhizam se u Slavoniji pojavljuje u vremenu kada je pokret dosegao svoju intelektualnu kulminaciju. Naime, sredinom 1880-ih javljaju se ideje koje se šire prije svega ilegalnim anarhističkim tiskom. Ana Rajković tako otkriva kako je stanoviti Franjo Fischer 1881. godine krenuo pješke iz Pečuha u Osijek noseći novine Die Freiheit (Sloboda), koje su se rasparčavale iz Čepina preko adrese Matilde Hefer (koja je navodno u rodu s kasnijim osječkim gradonačelnikom Stjepanom Heferom 1897.-1973.). Treba napomenuti da je knjiga zanimljiva i iz sasvim drugih razloga. Naime, tih šezdesetak stranica doslovce vrve prezimenima koja su svakom Esekkeru toliko bliska uhu, da bilo tko rođen između Drave i Save neće moći pročitati knjigu, a da ne zapazi da poznaje desetke osoba s istim prezimenima koja se spominju u knjizi. Ovaj znanstveni rad zapravo dobija time jedan dojam prisnog štiva koji opisuje vremenski davne, ali lokacijski bliske i znane okvire onoga što se zove zavičaj.
KOMUNISTI IH “POJELI”
Preko dostupne arhivske građe Ana Rajković rekonstruira živote slavonskih anarhista. Epizoda iz života Ignjata Graffa navodi nas na zaključke da neki od njih nisu bili samo puki “teoetičari”, nego i spremni na pogibeljne akcije. Pošiljke s anarhističkim tiskom koje su stizale iz inozemstva sadržavale su, prema svemu sudeći, i naputke o spravljanju dinamita - u to doba omiljeno sredstva za atentate. S druge strane Ivan Zepp, koji se navodi kao “posljednji osječki anarhist”, očitog je antimilitarističkog i pacifističkog svjetonazora. U Beču upoznaje vođu tamošnjeg anarhističkog pokreta Rudolfa Grossmana koji je bio Zeppov mentor i prijatelj, te pod njegovim uticajem razvija snažnu pacifističku crtu. Zepp se tako odbija odazvati mobilizaciji prije Prvog svjetskog rata te prilikom regrutacije izjavljuje kako “odbija boriti se protiv dobrih drugova u inostranstvu”, nakon čega biva proglašen nesposobnim za vojsku. Kada su vlasti Obznanom 1920. godine stavile Komunističku partiju Jugoslavije izvan zakona, Zepp završava u zatvoru, jer su ga vlasti, koje ionako nisu razlikovale široki spektar ideja na ljevici, izjednačile s teroristom. S obzirom na pacifističku narav Zeppovih ideja, riječ je o svojevrsnoj ironiji. Zepp se nakon izlaska iz zatvora vraća u Švicarsku, gdje ostaje sve do 1946., kada se vraća u Osijek. Nakon toga ne postoje tragovi o njegovim političkim aktivnostima. Iz toga bi se moglo isčitati da ni nova vlast tih godina nije imala mnogo sluha za široki spektar ideja na ljevici. Moglo bi se reći da su nakon desetljaća djelovanja u ilegali anarhisti u Slavoniji napokon poraženi ne od svojih klasnih neprijatelja, kako je bilo za očekivati, nego od svojih “drugova” s ljevice koji nisu trpjeli ideje koje iskaču izvan službenih tumačenja iz vrha jedne stranke - one komunističke.
Treći slavonski anarhist o kojem knjiga govori je Miloš Krpan, učitelj iz Slavonskog Broda koji je, zahvaljujući svojem pozivu, ostavio i najveći pisani trag za sobom. Kako piše Ana Rajković, “Krpanova kritika ondašnjeg društvenog sustava, kao i politike socijaldemokratskih stranaka nadilaze vremenske okvire Monarhije. Naime, njegova se kritika uslijed korupcijskih afera (Lonjsko polje, Božjakovinska afera), te privatizacije (šuma Durgutovica, šuma Dilj), kao i bogaćenja 'najvrsnijih upravnika' može s lakoćom prenijeti na kritiku današnjeg neolibealnog sistema koji ima sve bolesničke simptome Krpanovog vremena”. Stvari se očito nisu mnogo promjenile unatrag posljednjih 150 godina u Slavoniji.
Piše: Vuk TEŠIJA
NA DOBROME TRAGU
“Mlada nada” hrvatske povijesti
Ana Rajković, mlada je profesorica povijesti i hrvatskog jezika iz Slavonskog Broda, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Trenutačno radi na doktoratu pod mentorstvom profesora Tvrtka Jakovine. S obzirom na to da je riječ o profesorici mlađe generacije koja se ne boji prašine u arhivima, zasigurno će biti još ovakvih knjiga. Inače, prvo izdanje knjige “Širenje bludnih ideja u Slavoniji” već je “planulo” s polica knjižara i u pripremi je drugo, prošireno izdanje.
Bravarski pomoćnik Ignjat Graff i krojač Ivan Zepp žive dvostrukim životima tajnih agenata i provode godine u konspiraciji i pod policijskom prismotrom režima...