Predizborna kampanja bit će prljava, kažu svi. Ali to se isticalo i naglašavalo uoči svih dosadašnjih izbora. I ništa novoga, jer kad nemate pravog sadržaja i odgovara na ključna pitanja, onda posežete za tričarijama i zamagljivanjem stvarnosti. Gospodarstvo prema svemu sudeći opet neće biti glavna tema, a ono što se o njemu bude i govorilo bit će samo u natuknicama, obećanjima i čemu sve ne, ali uglavnom nikome ništa neće biti jasno.

SDP je tako već iznio svoj inicijalni prijedlog kampanje koji glasi “Siguran smjer”, što bi po njima značilo da će nastaviti tamo gdje su stali. I što sada, kad svi znamo gdje su stali, odnosno da uglavnom nisu ništa napravili. I to je prava istina. No, njihov je problem što misle da su četiri godine radili dobro. SDP će se pozivati na rast, a bio je pad i nazadovanje. Doduše, stabilan rast zabilježen je samo u posljednjoj godini Milanovićeva premijerskog mandata, ali to je Oreškovićeva vlada uprskala u samo šest mjeseci.

Spasonošom se sada proglašava i HDZ, naročito zbog novog predsjednika Andreja Plenkovića i njegova tima. Tako je europarlamentarka Ivana Maletić već napisala smjernice. Ali i o ekonomskom programu novog HDZ-a zasad se malo zna ili preciznije ponovalja se isto iz prethodne kampanje od čega nije napravljeno baš ništa. A to je primjerice davanje zapuštenih zemljišta u koncesiju, prodaja vojne imovine, uklanjanje birokratskih prepreka, porezno rasterećenje, pomoć obrtnicima i poljoprivrednicima...

Vjerojatno će ponešto koristiti i iz famozne studije njemačkog Ifo instituta sastavljene za HDZ. A što zapravo piše u toj studiji kojom se HDZ, naročito na čelu s Tomislavom Karamarkom, toliko ponosio, s tim javnost nikada nije bila do kraja upoznata. Sve je nepoznanica i dandanas. Navodno i zbog toga što se strategija njemačkih stručnjaka bazira i na bolnim rezovima. Spominje se sedam mjera Instituta koje užasavaju čak i političare, a to su: devalvacija kune, povećanje radnog tjedna (kraći vikend, više noćnog rada), smanjenje plaća u javnom sektoru, lakše otpuštanje radnika, odlazak u mirovinu sa 67 godina, rigidno kažnjavanje poreznih utaja i sive ekonomije, kao i strogo provođenje zakona o osobnom bankrotu.

E pa nešto od navedenog vjerojatno i ima smisla, ali kako s time u predizbornoj kampanji pred birače, a čak i nakon izbora, to naši političar niti znaju, niti imaju volje provoditi. Nepopularne mjere naprosto nisu ono čime se mogu uhvatiti u koštac. A očito im i još 'popularnije' zvane reforme ne idu od ruke. Zato bi ako ništa drugo bar tu riječ trebalo izbaciti iz političke uporabe i zamijeniti je nekom novom, jer reforme, reforme... već svima idu na živce. Sve skupa jednostavno je potrošeno!

Piše: Damir GREGOROVIĆ