ĐAKOVO - Život, počesto nevjerojatan u svojoj nepredvidljivosti i ironiji,
htio je da sudbinu umirovljenog i najpoznatijeg 'zelenog' Đakovčanina Zvonka
Zirna (69), uz ostalo, umnogome odrede dvije životinje – 800 kilograma težak,
ubojito silovit bik Toro i majušni, mini šnaucer Rio. Bez njega Zirn ne ide
nikamo. Toro je tom po mnogo čemu osebujnom čovjeku 2010. gotovo oduzeo život, a
Rio danas dopunjava, daje smisao tom istom životu, u kojem su nad Zvonka nedaće
i razočaranja u sustav, društvo i mentalitete nadvili oblake depresije, iz koje
ga vadi – majušni Rio. Iskustvo u kojem je jedva izvukao živu glavu želi
predočiti drugima, kao upozorenje i koristan savjet.
Dan kada je završio pod Torovih 800 kila bio je 15. kolovoza, prekrasan dan
koji ničim nije naslućivao zlo.
Spasila ga krava
– Kći i zet bili su na moru, a farmu su ostavili na brigu radnicima. Tom biku
nitko nije smio prići, urlikao je kao lav, hrana mu se bacala preko ograde…
Napravio sam mu električne ograde, stavili smo i bodljikavu žicu, no to je
životinja koja, kada u svom nagonu poludi, na svom putu ne staje ni pred čim.
Toga dana on je srušio ogradu, a struja iz nje za njega je bila sitnica, samo ga
je još dodatno razjarila. Za takvu životinju treba struja napona za slonove…
Radnici su zvali zeta, a on i kći mene, da je Toro pobjegao iz ograđenog
prostora. Zamislite vi kakva je to snaga kada je on rogom digao jednu stranu
John Deerea… U čemu je bio problem? Neke su se krave gonile i on je pojurio za
njima, a u nagon životinje se ne smije miješati, no ja to tada nisam znao… Bio
sam tada naivan za takve situacije pa sam stao pred njega i elektrošokerom za
'peckanje' krava krenuo sam njemu u glavu. Bila je to kobna pogreška... Glavom
me zapucao u prsa i glavu koja mi je od udarca pukla, kao i tri rebra. Bacio me
pod sebe, grebao nogama, htio me rastrgati, zdrobiti, glavom je udarao lijevo i
desno… Hoće te zdrobiti ako te ne može rastrgati rogom… Cijelo vrijeme sam bio
svjestan. Masakrirao me… Na desnoj nozi rogom me zahvatio, rastrgao mi nogavicu
hlača kao nožem. I, tada mu je rog zapeo za moj vojni remen i bacio me. Da nije
bilo remena, tko zna što bi bilo… Radnik koji je to vidio kaže da sam letio
zrakom, a potom zviznuo o zemlju. Pao sam na leđa, i dalje ostajući svjestan.
Imao sam snage, a to je taj sportski duh u meni i izdržljivost, skočiti preko
ograde... Udario me još jednom u leđa. Nastavio bi juriti za mnom da, srećom, u
blizini nije bila ta krava što se goni i stao je zbog nje. Ona me spasila. Pola
ruke s unutarnje strane lakta otkinuo mi je nogom, krv je šikljala na sve strane
– iz otkinutog dijela ruke, puknute glave… - kaže Zirn i pokazuje i danas dobro
vidljive velike šavove na unutarnjoj strani lakta.
Radnici su mu onim istim remenom stegnuli ruku da ne iskrvari i odvezli na
Hitnu, odakle je prevezen u Osijek.
– Počela me tresti groznica. A u bolnici – šivanje, krpanje, čudili su se što
sam živ i što uopće nije bilo unutarnjih ozljeda i krvarenja. Boravak u
šok-sobi, gdje se budim natečen i sav crn. Sestre su rekle da takvo što nisu
vidjele, da je puno smrtnih slučajeva na farmama zbog bikova, da je moj slučaj
pravo čudo - ispričao nam je kao upozorenje drugima Zirn te iz iskustva poručuje
kako se biku ne prilazi sprijeda, već s leđa ili sa strane.
– Na moj zahtjev otpušten sam iz bolnice šesti dan. Kada sam Toru vidio idući
put – čim me vidio, odmah je zaurlao jer sam mu se zamjerio… Nakon svega -
htjeli su ga ubiti. Rekao sam: 'Nemojte, kriv sam ja, a ne životinja.' Kakav bih
ja to bio zeleni, a bio sam tada član i predsjednik ŽO Zelenih Hrvatske?! Ipak,
potom su na farmi to odlučili jer bio je preagresivan - kaže Zirn. Sudbina je
htjela da meso Tore završi u “šarf” tirolskom gulašu.
Šnaucer idealan
– Što da ti radim, Toro?! Takav je hranidbeni lanac, Bog je čovjeka stvorio
kao svejeda, a ja vegetarijanac nisam - razmišlja naglas Zirn.
No, ubrzo ga sustiže nova nedaća i borba za zdravlje, a s njom i sve
depresivnije stanje, pojačano razočaranjem u mentalitete koji ne prihvaćaju
naprednost ideja i vizija pojedinca, a kakve su, kaže, njegove, čovjeka koji je
radno i životno iskustvo umnogome stjecao u Njemačkoj, u tamošnjem, razvijenom
pokretu Zelenih, tamošnjem mentalitetu ljudi i odgovornom odnosu prema prirodi,
drugome, društvu, državi. Danas kaže kako je digao ruke od svega, danas vrijeme
provodi s obitelji i Riom.
– To je moj kolega. Prvo ga nisam htio jer sam već imao psa, a danas smo
nerazdvojni. Kad sjedne pokraj mene, osjeti moje stanje. On mene stalno vuče
van. Struka kaže da su šnauceri idealni za vađenje iz depresije. On je sada moj
najbolji prijatelj. Kada je stigao kod mene, bio je neodgojen pas, pa sam
odlučno prionuo njegovu 'preodgoju', no on je mene zavolio i očito odlučio:
'Hoću takvog gazdu!' - kaže Zirn, čovjek čiju su sudbinu odredili jedan
razjareni bik i jedan pas…
Suzana ŽUPAN
Preživio i pad s krova
Nedugo nakon što se oporavio od napada bika, Zirna je zadesila nova nesreća - pao je s krova na zetovoj farmi pri pokrivanju limenim pločama koje su zbog nevremena počele letjeti kao – najoštriji žileti. “Dobro da zetu nisu glavu odrezali… Mene je jedan lim udario u leđa. Pao sam na rame i smrskao ga te dobio 12 'šarafa'. Tu sam pao u depresiju. Toro mi je dao fizičku snagu, ali me je krov, pad s njega 'spucao'. Priroda mi je rekla: 'Hej, stani malo!' Doktor mi je rekao da zahvalim Bogu što nakon toga imam tu ruku”, kaže o nedaći nakon napada bika Zvonko Zirn.
“Mogu ti dati ideju, ali ne i karakter!”
Zirn je u Zelenima od 1973., od Baden Badena. Uz Njemačku ga, uz ostalo, kaže, vežu poslovne prilike i poslovni pozivi.
- Zovu me natrag i kažu da trebaju takve ljude. Prošao sam svijeta i vidio kamo ovaj planet ide – bušimo Jadran, a imamo toliko Sunčeve, bioenergije. Ovaj planet je raj zemaljski, a mi činimo toliko zla, i to je dio moje depresije. Među ljudima je toliko licemjera. Dignuo sam ruke od svih jer se Zeleni ovdje samo zovu Zeleni. Potom sam bio i u OraH-u, no dignuo sam ruke i od toga jer sam ja sto godina ispred njih. U RH ne poznajem ni jednog političara, to su samo politikanti! Umjesto da naši političari budu na usluzi građanima, počevši od svoje ulice do najviših razina vlasti, naši su ljudi u politici radi kriminala. Na djelu je jedno smišljeno, sustavno uništavanje hrvatske države. Mnogi su me pitali: 'Daj ideju, projekt', a ja kažem: 'Mogu ti dati ideju, ali ne i svoj karakte.' Imam njemačku mirovinu, hrvatske ni lipe. Nije mi priznat vojni dio za doprinos u Domovinskom ratu jer, kada je došlo vrijeme za mirovinu, ispalo je da mene kao branitelja nema u arhivi… A tada mi se u Njemačkoj nudila odlična poslovna prilika… - razočarano se prisjeća Zvonko Zirn.
Sestre u bolnici rekle su da je puno smrtnih slučajeva na farmama zbog bikova, kaže Zirn