Objavljeno 19. srpnja, 2016.
SLAVONSKI BROD
Premda su klupe slavonskobrodske tržnice šarene i primamljive, pune sezonskog voća i povrća, prostor baš ne vrvi kupcima. “Naročito proteklih tjedana, ljudi su valjda na moru, ili nemaju novca”, kaže prodavačica Džana nudeći rajčicu i papriku po 8 kuna za kilogram, dok su nektarine 6, a marelice 10. Na slabu prodaju tuže se i ostali prodavači. Srećko Udovičić donosi svoje proizvode na tržnicu punih 45 godina. Sve sam proizvodi, no kupaca je, kaže, sve manje. “Nekada se moglo lijepo zaraditi, a danas nešto kupaca ima, međutim sve je teže i mislim da ovo više nema smisla”, žali se Srećko.
Kupce su, mnogi smatraju, “odvukli” trgovački lanci. Za baku Mandu to ipak nije rješenje: “Najviše volim doć' na tržnicu, uzet domaće, friško ubrano. Tko zna odakle sve dolazi to povrće u trgovinama i koliko stoji u frižiderima. Osim toga, na tržnici mogu napuniti ova moja kolica voćem i povrćem za sto kuna i dugo sam mirna.” Slično promišlja i gospođa Slava, koja redovito dolazi na tržnicu jer je tako naviknula: “Mislim da su domaći proizvodi kvalitetniji od onih u tržnim centrima. A i nama penzionerima je odlazak na tržnicu jedini izlazak. Tu sretnem poznate, popričamo...”
Mnogima je, pak, bitno bar malo popraviti kućni budžet, pa poput Božice Borevac i Dragice Klarić iz Tomice proizvode suho cvijeće, vezicu za 10 kuna. A svježe domaće mahune i neprskane kruške, starinske rane šljive prodaje i dida iz Podvinja za samo nekoliko kuna, 3 do 6, po kilogramu. “Volim kupiti samo domaće i samo od Podvinjaca”, kroz šalu kaže Zdenko Landeka iz istog mjesta dok pomno bira voće. Bar dio domaćih proizvoda koje je uspjela spasiti od poplave pokušava prodati i baka Eva Grgašević iz Brčina. “Plivalo je da smo mogli vozit čamac. Iz bašče nema ništa, ovo je raslo na bajeru”, kaže, nezadovoljna slabom prodajom. A ostatak voća, nakon proljetnog mraza, nudi i OPG obitelji Milovanović iz Klokočevika. “Od 15 hektara jabuka nije ostalo ništa. Ove kruške (po 8 kuna) i šljive (po 3 kune) na drugom su mjestu posađene, pa su prošle nešto bolje”, kažu. No sve je to slabo, žali se i Dragan Turković iz Požeških Sesveta. Donio je svježe ubrane kornišone. Prva je klasa 10 kuna kilogram, oni malo krupniji 8 kuna. Paprike ekstraklase su 5-6 kuna kilogram. Prodaja ne ide nikako, kaže, no srećom imaju ugovoren otkup, pa što vrate s tržnice neće baciti.
Marija RADOŠEVIĆ
“Ma ništa se to ne isplati raditi”
Premda prodaja nije za pohvalu, dolazak na tržnicu jedini je izvor prihoda za Mariju Topalović iz Brčina. Ima dvadeset krava, no već mjesec dana nitko ne otkupljuje mlijeko: “Eto, napravim domaći svježi sir i kajmak, prodajem po 15, ovaj veliki 25, mlijeko po 5 kuna... tako da ne bacam.”
Ponuda tržnice je doista bogata. Mlade tikvice po dvije ili tri kune, krastavci po tri, koliko je potrebno izdvojiti i za kilogram krumpira ili luka, vezica zeleni za juhu 5-6 kuna... “Ma ništa se to ne isplati raditi. Mi posadimo, pa se nešto i nadamo, a onda dođe led ili suša i nemaš ništa”, žali se baka Marija, koja povrće donosi iz Bebrine. Nekada se, kaže, na tržnici moglo prodavati sve što je bilo viška u kući, rakija, suhomesnati proizvodi, pekmezi..., a danas se to više ne smije. “A od ovo malo povrća nema koristi. I onda kažu neka mladi ostanu na selu - šta će na selu, nema tu više života. Neka bježe što dalje”, razmišlja vremešna prodavačica.