Njuškao me policijski pas na međunarodnom terminalu Zračne luke El Dorado i činilo se kao da će u mojoj torbi pronaći neku europsku čokoladicu ili nešto mnogo jače. Ali razočarao sam ga i tužno je spustio njušku.

Nakon punosatnog interkontinentalnog i ugodnog leta iz Istanbula, ljudi koji se smiješe i koji govore samo španjolski, a svi razumiju moj engleski, bili su pravo osvježenje. Da, to je ta južnoamerička ljepotica Bogota prepuna kontrasta, velikih modernih nebodera i siromašnih kućica. I gostoljubivost na svakom koraku, široki osmijeh na licu i simpatije prema strancima.

Bogotu nazivaju i američkom Atenom. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 2645 metara i razlike u temperaturama preko noći i dana su velike. U lipnju je bilo svježe, nosila se odjeća kratkih rukava, ali jakna je često zatrebala. I bio sam sretan što sam u Kolumbiji milijunaš i bez našeg Tarika. Kolumbijski peso naime danas vrijedi 0,0022939958 hrvatskih kuna, a malo lakše za shvatiti je ako kažem da je jedan euro 3.224 COP-a.

Moj je hotel Ibis Museo bio smješten u središtu grada u blizini Nacionalnog muzeja. Ne treba ni reći da je tu riječ o strogo čuvanom dijelu grada s policijom i dugim cijevima na svakom koraku. A baš je Kolumbija, poznata po kriminalu i kokainu, posljednjih nekoliko godina uvela veliki red u državu i čini se da je situacija sve bolja i bolja. Stroga se pazi na sve, stranci se osjećaju sigurno, a malo je otežano i mijenjanje deviza pa se preporučuje plaćanje kreditnim karticama. Naime, banke u Kolumbiji ne mijenjaju devize, služe samo za kreditiranje, a valutne poslove obavljaju mnogobrojne privatne mjenjačnice koja uz potpis zahtijevaju i otisak prsta. Svaka veća stambena zgrada, škola pa i crkve, imaju naoružane čuvare na ulazima. Zaštitarske kompanije su najveći poslodavac u Kolumbiji. Na ulazu u neke poslovne zgrade kontrola je temeljnija nego na aerodromima.

Ono čega se stranci posebno užasavaju priče su o kriminalu u Kolumbiji. Gerilci su znali napadati noćne međugradske autobuse, pljačkati i otimati turiste. Jedno su vrijeme kriminalci harali i Bogotom, i nije bila rijetkost da bi nekog turista opljačkali usred dana na glavnom trgu. Gerilci su protjerani, policija je svugdje u gradu i sigurnost je na visokoj razini. Ali to se ne može reći za druge kolumbijske gradove u unutrašnjosti. Tamo su pljačke još uvijek česte pa se o svojim stvarima treba dodatno brinuti i više nego da se nalazite u nekim drugim državama. Ipak, istočne džungle Kolumbije zauzimaju 54 posto teritorija i tri posto stanovništva, a većinom su zatvorene za turiste zbog gerilaca.

Iz zračne luke do hotela nije me dovezao taksi, nego crveni zglobni autobus Transmilenio, koji se brzo probijao kroz gusti promet vozeći po posebnoj traci. Nagrađivani kolumbijski izum mješanca autobusa i metroa posebno me iznenadio, a svakako i uzdignute natkrivene autobusne platforme koje imaju šalter za prodaju karata, rampe za ulaz, pokretna bočna vrata za ulazak u autobuse i policajce koji paze na red. Cijena jedne vožnje je oko tri kune pa je riječ o najekonomičnijem prijevoznom sredstvu, iako ni taksi nije tako skup. Osim modernih autobusa, još svašta vozi Bogotom. Ako ste gledali srpski film “Ko to tamo peva”, sve će vam biti jasno. Autobus kompanije Krstić i sinovi mogao bi izgledati premoderno za neke kolumbijske!

Razgledavanje grada treba početi vožnjom žičarom na brdo Mount Monserrate. Ono što je Notre Dame za Pariz ili St. Paul’s Cathedral za London, to je Monserrate za Bogotu. Iako su gužve velike, posebice vikendom, ulaznica koja košta dvadeset kuna za povratnu vožnju vrijedi svake lipe. Tu je pogled na Bogotu veličanstven i jedinstven, a o sigurnosti se i tu brinu posebni odredi policije koji se nazivaju turistička policija. Nevjerojatno, ali ti policajci govore i engleski jezik pa će rado objasniti nešto, ili pomoći u rješavanju problema.

Tamo, blizu sunca, lako se i pocrni pa ako turisti žele brončanu boju, dovoljno je pola sata izlaganja suncu na Monserratu. Do tamo se može i pješice, ali se ne preporučuje iz sigurnosnih razloga. Veliki vjernici tu hodočaste tri kilometra kozjom stazom na koljenima!

Najpoznatiji dio glavnog kolumbijskog grada svakako je La Candelaria, četvrt s restorančićima s tradicionalnom i ukusnom kolumbijskom hranom s kukuruzom i govedinom churrasco. Glavni je trg Plaza de Bolivar, uvijek je pun golubova, muzeji su svugdje uokrug, a kada vas zabole oči onda je tu Jardin Botanico, botanički vrt s oazama tropske vegatacije, kaktusa, palmi i orhideja. Urbana se ekipa okuplja u La Macarena četvrti sa šarenim zgradama, a o bogatom noćnom životu mogao bi se napisati pravi roman. Stotine barova, diskoteka, velika ponuda prostitucije po cijenama od pedesetak kuna i dalje, ovisi o ukusima, okusima i afinitetima. I droga je lako dostupna, svugdje se nudi, iako policija budno motri sve važne lokacije. Pornići na DVD-ima prodaju se posvuda na ulici, a ponekad i prikazuju, tako da se ne treba iznenaditi ako čujete senzualne uzdahe čekajući zeleno na semaforu.

A kada sam se umorio od istraživanja, pravo mi je osvježenje bio guardiente, martini s voćom karambola na kojeg sam se navukao... i brzo skinuo. Osim koke, Kolumbija je poznata i po pravim “kokama”, zgodnim djevojkama, često i svjetskim misicama od kojih zastaje dah. A ima ih svugdje, njihove zgodne siluete krase autobuse, ulice. Ima tu i silikona, ali ljepota je kod Kolumbijki uvijek na prvom mjestu, našminkane su, uredne i šarmantne. Ako nisu zadovoljne svojim tijelom, odmah ga uljepšaju i baš je Kolumbija peta zemlja u svijetu po broju plastičnih operacija. I ako se nađete u situaciji da zurite u neke ženske grudi, ne brinite se, to je u Bogoti normalno, s vašim je vidom sve u redu i nitko vam neće zamjeriti, a možda je i problem u čistom planinskom zraku koji tjera mozak disati drukčije! Zemlja je preokupirana sindromom velikih grudi, što se vidi i po izlozima trgovina gdje su plastične lutke s abnormalnim poprsjima.

Bogota je grad izuzetno visoko i predstavlja problem za mnoge strance, jer je i kisik rjeđi. Strancima se onda savjetuje da dva tjedna prije polaska u Bogota izbjegavaju teške fizičke aktivnosti, a ako volite trčanje ili teretanu, zaboravite to ako želite preživjeti. Iako zvuči smiješno da bi bilo istinito, ali se Kolumbijci vesele kad njihova momčad ugosti neku nogometnu momčad, jer znaju da je pobjeda zbog manjka kisika na njihoj strani jer se gosti mnogo brže umaraju. A ako je netko lud za nogometom, onda su to Kolumbijci, čak se i boja nebodera promijeni u nacionalne kada igra državna reprezentacija.

Klima u Bogoti pravi je raj na zemlji. Temperature se kreću od 15 do 26 stupnjeva Celizijevih, tako da vam nikada nije ni vruće ni hladno. To pogoduje uzgoju voća i povrća kojeg je Bogota prepuna i pravi je užitak proći rano ujutro glavnim ulicama koje su prepune štandova s tek izreckanim voćem za nekoliko kuna.

Ono pak što je prava čarolija - nekoliko dana u Bogoti i vrlo lako ćete se orijentirati ulicama. Razlog tome je što se sve starije ulice nazivaju carreras i protežu se od sjevera k jugu, dok su novije calles označene brojevima i protežu se od istoka prema zapadu. S obzirom na to da plan ulica Bogote izgleda poput pravilno povučenih linija na ploči, jako je lagano odrediti gdje ste imenujući križanje carreras i calles. Baš bi bilo dobro kada bi svi gradovi bili tako organizirani.

U središtu je smješten i veliki broj muzeja, ali dva se posebno preporučuju: Museo del Oro i muzej poznatog kolumbijskog slikara Botera. U Muzeju zlata, koji je osnovan 1939. godine, pronaći ćete veliku kolekciju zlatnih eksponata koji datiraju iz pretkolumbovog vremena. Mnogi od njih pripadali su Inkama i Majama. Ovaj muzej jedinstven je u svijetu i trebat će vam bar četiri sata da ga obiđete, a otvoren je od utorka do nedelje. Boterov muzej je takav da bi u njemu mogli provesti cijeli dan, jer se radi o kompleksu muzeja. Ne morate biti veliki obožavatelj umjetnosti, ali će vam njegove slike i skulpture zasigurno privući pozornost.

Kako biti u Bogoti, a ne popiti pravu kolumbijsku kavu, toplu čokoladu koja se poslužuje s komadićima bijelog sira? Ili npr. banane koje u toj državi doista imaju drukčiji i puno prirodniji ukus. No Kolumbija ima kontradiktornosti napretek. Svojevremeno je kralj droge Pablo Escobar ponudio otplatiti nacionalni dug u iznosu od 10 bilijuna dolara kako bi popravio svoju reputaciju i izbjegao ruku pravde. A drugi kolumbijski grad Medellin je 1991. godine bio prvi grad ubojstva na svijetu, ukupno 17 dnevno. Sada je to grad kulture i u 15 godina u potpunosti se promijenio. Aracataca, rodni grad Gabriela Garcie Marqueza, imao je referendum na kojem su građani odlučivali da grad preimenuju u Aracataca-Macondo, po Macondu, izmišljenom gradu iz njegove knjige “Sto godina samoće”. Prijedlog nije prošao zbog malog odaziva birača!

Sve u svemu, sedam dana u Bogoti bio je pravi praznik za dušu. Ako želite provesti sretne dane, za neku buduću priliku izaberite Bogotu i nećete požaliti. Svaki dan bit će novi život, pun zanimljivosti i uzbuđenja. Ali, već pakiram kofere za sljedeće putovanje - karipski otočić San Andres pun egzotike i ludih noći. I opet aerodrom El Dorado i policijski pas koji njuška moju prtljagu...

Piše: Slobodan KADIĆ