Demokracija je vladavina većine, ali uz poštovanje prava manjina i toga uvijek treba biti svjestan. Naš Ustav jasno propisuje ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. - Mandat zastupnika nacionalnih manjina potpuno je jednak mandatu svih ostalih zastupnika i tu nema nikakve razlike jer svaki zastupnik ima ista prava i dužnosti. Činjenica je da se zastupnici nacionalnih manjina biraju u posebnoj izbornoj jedinici i da se njihovi predstavnici izabiru s mnogo manjim brojem glasova u odnosu na ostale i upravo zato se pojavljuju takvi komentari. S obzirom na to da je to tako, potpuno je jasno da je to bio izraz političke volje u Republici Hrvatskoj jer svaki od propisa koji uređuje ta njihova prava donesen je u Hrvatskom saboru. U nekim državama postoje drukčija rješenja od onih kakva ima Hrvatska i zastupnici nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu nemaju puni mandat jer nemaju pravo glasa pri formiranju vlade i odlučivanja o proračunu. Eventualna promjena statusa mandata nacionalnih u Republici Hrvatskoj u tome pravcu politički gledano nije realna jer se o tom pitanju ne bi mogao postići nikakav konsenzus nikoga ni sa kim. Pritom mislim na najveće političke opcije. Mogu li i smiju li osam zastupnika nacionalnih manjina biti prevaga u formiranju većinske vlasti, odnosno buduće vlade. Je li tu riječ o političkoj trgovini, na što se također upozorava? - Formalno mogu, ali osobno smatram da bi se zastupnici nacionalnih manjina u početnim fazama razgovora oko stvaranja parlamentarne većine trebali suzdržati od nekakvog priklanjanja ovom ili onom političkom bloku. Smisao osiguravanja predstavljanja nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, ali i u ostalim predstavničkim i izvršnim tijelima općina gradova i županija, sigurno nije nikakva politička trgovina. Nakon prošlih parlamentarnih izbora vidjeli smo da prerano svrstavanje nacionalnih manjina može dovesti i do razdora između njih samih i samim time do njihova slabljenja. Ono što je vrlo ustavnopravno upitno je mogućnost koju predviđa Poslovnik Hrvatskog sabora i odnosi se samo i isključivo na zastupnike nacionalnih manjina jest činjenica da samo oni, ni jedan drugi zastupnik, imaju pravo biti u dva kluba zastupnika - jedan je Klub zastupnika nacionalnih manjina i još jedan dodatni. Takav oblik diskriminacije svih ostalih zastupnika, uvažavajući mogućnost glasovanja o povjerenju ili nepovjerenju Vladi RH i proračunu, vrlo je diskutabilan i upravo to potiče političku trgovinu. Inače i to je rezultat političke volje onih koji su računali na njihove glasove i to ih je motiviralo da to baš tako bude jer se Poslovnik Hrvatskog sabora donosi većinom glasova svih zastupnika, a znamo da te većine nema u nekoj varijanti bez HDZ-a ili SDP-a s njihovim partnerima. Stoji li teza da zastupnici nacionalnih manjina stječu udjel u vlasti i politički utjecaj neproporcionalan podršci dobivenoj od birača? - Ta teza stoji, međutim ona je u odnosu na njih ipak prihvatljivija nego u odnosu na neke političke stranke koje prilično jako iskorištavaju svoj položaj. U tijeku su pregovori velikih i malih stranaka i prema pisanju medija možemo vrlo lako zaključiti da je ucjenjivački potencijal u ovakvim okolnostima jak instrument, posebno kad je nekom velikom baš stalo da pridobije određenu, politički gledano, zanemarivo malu stranku. Vidimo vrlo jasno da se govori o podjeli plijena, i to vrlo konkretno (sigurni mandati, određena ministarstva), a nismo čuli od onih koji u tome sudjeluju kakve politike će zagovarati ni koje ciljeve i na koji način to misle postići - zaključuje doc. dr. sc. Mato Palić, s Katedre ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.(D.J.)

Pitanje zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina intenzivira se uvijek kada je na vlasti desnica. Ono se često uspoređuje sa zastupljenosti hrvatske dijaspore u Saboru ili pak sa zastupljenosti hrvatskog naroda u predstavničkim tijelima susjednih zemalja što nema nikakve veze.

- Pitanje značenja mandata zastupnika nacionalnih manjina riješeno je Ustavom, ustavnim zakonom i izbornim zakonom. Ni jedan od tih pravnih okvira ne poznaje više vrsta zastupnika. Ne postoje zastupnici prvog i drugog reda. Zlonamjerni su i izgubljeni u vremenu svi oni koji još razmišljaju da netko tko je pripadnik neke nacionalne manjine ili većinskog naroda u Republici Hrvatskoj treba imati manja ili veća prava od drugih. Umanjivanje značenja manjinskih zastupnika pokušalo se pravdati manjim brojem glasova dobivenim na izborima i zbog toga smo svi manjinski zastupnici u prošlom sazivu podržali preferencijalno glasovanje. Potvrdilo se ono što smo pretpostavljali. Mnogi zastupnici pojedinih stranaka dobili su daleko manji broj glasova od manjinskih zastupnika. Tu se postavlja i pitanje dopunskog prava glasa koje bi napokon trebalo urediti. Kada bi se omogućilo pripadnicima nacionalnih manjina da pored davanja glasa na stranačkim listama glasaju i za svoga predstavnika, svi zastupnici nacionalnih manjina ulazili bi u Sabor s daleko većim brojem glasova i na taj način zatvorila bi se usta svima onima koji još uvijek propituju legitimnost manjinskih zastupnika.

- Značajno je napomenuti da se manjinski zastupnici u principu predlažu iz nestranačkih struktura. Oni mogu biti i članovi pojedinih stranaka, ali kada su izabrani na funkciju, oni trebaju zastupati cijelu svoju manjinu, ne samo onaj dio koji ih je predložio ili ne samo ljevicu ili desnicu. Iz navedenog proistječe i stav da bi se zastupnik nacionalne manjine uvijek trebao prikloniti onome tko je na vlasti jer samo od njega može i očekivati da mu pomogne u rješavanju problema svoje manjine. Ali to je ujedno i obrnuti proces. Ako netko tko ima aspiracije doći na vlast ili se pak nalazi na vlasti i tko očekuje da se manjinski zastupnici suzdrže od odluke koga će podržati s političke govornice šalje poruke usmjerene protiv manjina ili podržava aktivnosti uperene protiv prava manjina, ne može unaprijed očekivati podršku manjinskih predstavnika.

- Treba imati i u vidu činjenicu da manjinski zastupnici dolaze iz područja koja se bitno razlikuju pa je često i drugačiji interes manjinskih zastupnika. Situacija u Istri se ne može usporediti s onom u Baranji, premda su i jedno i drugo područje specifični po tome da se u njima nalaze jake manjinske enklave. Ono što su za Istru Talijani, za Baranju su Mađari, ali razlike u razvijenosti i uživanju manjinskih prava su goleme. Poseban problem u pozicioniranju zastupnika mađarske nacionalne manjine predstavlja i činjenica podjele biračkog tijela na desnicu i ljevicu koja se prelila u sukob između krovnih udruga Mađara u RH, tako da ako želi da predstavlja svoju manjinu i bori se za ostvarivanje prava svojih sunarodnjaka, zastupnik mora zauzeti neutralan stav bez obzira na svoja svjetonazorska stajališta.

- Stav da se ne priklanja ni jednoj opciji i čeka formiranje vlade doveo je do pogrešne percepcije manjinskih zastupnika u društvu. Manjinski zastupnici, a još se ne zna ni koji će biti izabrani, ne sklapaju koalicije, ne dogovaraju ministarstva, upravne i nadzorne odbore i sve ono što rade velike stranke. Velike stranke postavljaju jedne drugima uvjete, tražeći nešto za protuuslugu. To se naziva pregovaranje. Kada se veliki dogovore i podijele “plijen”, doći će mali manjinski i nezavisni zastupnici te zastupnici onih stranaka koje nisu bile potrebne nikome i zatražiti minorne stvari za svoje manjinske institucije ili sredine iz kojih dolaze i to će se nazvati političkom trgovinom. Dakle, veliki pregovaraju, a mali trguju. Licemjerno je na taj način prikazivati borbu manjinskih zastupnika za svoje manjine i njihov boljitak u RH - zaključuje Šandor Juhas, predsjednik Kluba zastupnika mađarske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru.(D.J.)

Imaju li prema vašem mišljenju zastupnici nacionalnih manjina legitiman politički mandat da odlučuju o vlasti (vladi), što neki analitičari dovode u sumnju? Kako to komentirate?

- Ustav je vrlo jasan o tomu, i to se ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Svi zastupnici nacionalnih manjina imaju legitiman i legalan politički mandat da odlučuju o svim pitanjima u domeni ovlasti Hrvatskog sabora, uključujući i izglasavanje državnog proračuna, ali i povjerenja Vladi Republike Hrvatske. Zanimljivo je da neki dovode u pitanje ustavno zagarantirana prava nacionalnih manjina i njihovih predstavnika, a posebno kolege saborski zastupnici koji su dobili i manje glasova nego ja, ili neki od kolega iz Kluba nacionalnih manjina, na posljednjim parlamentarnim izborima. Jedan od mojih političkih ciljeva je, upravo zbog tavkih sumnji, mobilizirati što veći broj pripadnika dvanaest nacionalnih manjina koje predstavljam u Hrvatskom saboru, što bi mi dalo još veću snagu u borbi za naše zajedničke ciljeve. U tome sam u velikoj mjeri uspio na prošlogodišnjim izborima, a na sljedećim očekujem da to još jednom potvrdimo i pojačamo. Kao što smo vidjeli u posljednjih nekoliko mjeseci, manjine nisu bile u fokusu velikih stranaka ili značajan dio programa Vlade, što još jednom vodi do zaključka da samo zastupnici manjina istinski zastupaju interese manjina u Hrvatskom saboru.

Mogu li i smiju li osam zastupnika nacionalnih manjina biti prevaga u formiranuju većinske vlasti, odnosno buduće vlade? Je li tu riječ o političkoj trgovini?

- Naravno da mogu, a pokazalo se i da trebaju, što je činjenica na koju upozoravam već duže vrijeme. Ni jedna vlada ne može biti stabilna bez podrške manjinskih zastupnika, a interesi manjina nisu u sukobu s interesom većine u našem društvu i predstavljaju u velikoj mjeri univerzalne demokratske vrijednosti. Država je dobra u onoj mjeri u kojoj štiti najslabije članove društva, a ja sam upravo predstavnik najranjivije i najdiskriminiranije skupine - romske nacionalne manjine. Ako netko želi zaštitu interesa te skupine nazvati političkom trgovinom, to je samo njegovo mišljenje. Romi su na ovim prostorima sedamsto godina i nismo učinili dovoljno da bismo izjednačili njihove početne pozicije s većinom u našem društvu. Sve dok u tome ne uspijemo, manjinski zastupnici trebaju činiti sve da u tome uspiju. Bitno je i da manjinski zastupnici ostanu ujedinjeni oko ideje očuvanja interesa nacionalnih manjina koje zastupaju, a da u drugoj fazi, u tzv. političkim pregovorima (a ne trgovini), stvore što više preduvjeta da se njihovi interesi i očuvaju. To nije trgovina, nego zastupanje.

Stoji li teza da zastupnici nacionalnih manjina stječu udjel u vlasti i politički utjecaj neproporcionalan podršci dobivenoj od birača?

- Ne stoji. Svjedočili smo razdoblju u kojem nismo imali gotovo nikakvog političkog utjecaja, što je rezultiralo činjenicom da je vrlo malo učinjeno za sve manjine, a posebno romsku nacionalnu manjinu. Svi mehanizimi zaštite nacionalnih manjina integrirani u naš politički sustav su tu s razlogom te se nikako ne mogu složiti s onima koji to dovode u pitanje. Morate isto tako jasno odvojiti ono što je zapisano u dokumentima i stvarno stanje na terenu. Oni koji su upoznati sa stanjem na terenu mogu samo tražiti da se naš utjecaj poveća, jer je stanje u romskoj zajednici, ako ga usporedimo sa statusom većinskog naroda, neproporcionalno loše. Svjedočimo i činjenici da se Nacionalna strategije za uključivanje Roma, kao Vladin dokument, ne provodi u dovoljnoj mjeri pa u tom smislu ne razumijem kako bih ja, ili netko od mojih kolega, imao neproporcionalno velik utjecaj kad ne provodimo ni ono osnovno. Što se tiče podrške birača, već sam naveo da sam i ja, ali i ostali kolege iz Kluba nacionalnih manjina, dobivali više glasova nego pojedinci na listama velikih stranaka, tako da su i kritike upućene s te razine neopravdane - tvrdi Veljko Kajtazi, koji je u Saboru zastupao austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, ukrajinsku, tursku, vlašku i židovsku manjinu. (D.J.)

Kao i prije svakih, pa tako i predstojećih parlamentarnih izbora naglašava se uloga koju imaju zastupnici nacionalnih manjina. Imaju li zastupnici nacionalnih manjina legitiman politički mandat da odlučuju o vlasti (vladi), što neki analitičari dovode u sumnju? Kako to komentirate?

- Ne samo neki analitičari, kako govorite, nego i većina europskih političkih sustava ne želi poistovjetiti zaštitu nacionalnih manjina na način da im se na državnom nivou omogući ulazak u parlament s npr. parsto glasova i da kao takvi manjinski zastupnici omogućavaju izglasavanje vlade u zemlji ili pak njezino rušenje. Svima je jasno da se izborni sustav mora mijenjati u Hrvatskoj jer je nepravedan, što smo kroz referendumsku akciju “U ime obitelji” pojašnjavali, a također i kroz programsku odrednicu “Projekta Domovine”. Ta nepravednost se ogleda i u izboru zastupnika nacionalnih manjina jer se diskriminira većina u odnosu na manjinu, a čiju manjinsku zaštitu možete jednostavno ostvariti na lokalnoj razini. Osim toga, zastupnik u Hrvatskom saboru treba predstavljati cijeli narod u Lijepoj Našoj i štititi opće nacionalne interese, a ne pojedine dijelove. Nije sporno da valja uvažavati specifične osobine pojedinih nacionalnih manjina, no kao europska demokratska država ne treba nam loš i neproporcionalan izbor saborskih zastupnika da bismo pokazali kako poštujemo manjine u našem društvu.

Mogu li i smiju li, s obzirom na ono što stoji u Ustavu, odnosno u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor, 8 zastupnika nacionalnih manjina biti prevaga u formiranuju većinske vlasti, odnosno buduće vlade. Je li tu riječ o političkoj trgovini?

- Načelo općeg i jednakog biračkog pravo zajamčeno čl. 45. Ustava okrnjeno je ovakvim načinom izbora predstavnika nacionalnih manjina u Hrvatski sabor. Usto, saborski zastupnik iz redova nacionalnih manjina prikuplja glasova iz cijele Hrvatske, dok “običan” saborski zastupnik treba skupiti glasove u jednoj od deset izbornih jedinica, koje su okvirno i deset puta teritorijalno manje. A kako se dobiva podrška manjinskih zastupnika, vjerujem da imamo dovoljno mašte i sadržajnih pokazatelja trošenja državnog odnosno našeg novca da možemo zaključiti je li riječ o političkoj trgovini.

Stoji li teza da zastupnici nacionalnih manjina stječu udjel u vlasti i politički utjecaj neproporcionalan podršci dobivenoj od birača?

- Imali smo nedavni primjer Kukuriku koalicije koja u jednom dijelu mandata nije imala većinu u Saboru bez manjinskih zastupnika, što zorno pokazuje kako su se izglasavali svi zakoni, donosile odluke, strategije za državu i sl. bez stvarnog uporišta u potpori naroda. U nedavnoj krizi Vlade osam manjinskih zastupnika danima odlučuje kako i komu će se prikloniti, a njihov jedan zastupnik na prošlim parlamentarnim izborima je ušao u Sabor s npr. 999 glasova u cijeloj Hrvatskoj, dok svaki od glavnine zastupnika - njih 140 - treba skupiti 13.000 - 16.000 glasova u pojedinoj izbornoj jedinici. Koliko je to neproporcionalno, sami vidite iz usporedbe brojeva i veličine izbornih jedinica. Ako se već bira za liste stranaka s jednim preferencijalnim glasom, ne vidim zašto se na tim stranačkim i koalicijskim listama ne bi jednako kandidirali i odabirali pripadnici nacionalnih manjina. Hrvatske demokratske okolnosti u društvu pokazuju da nam nisu nužni dodatni umjetni i diskriminatorni odabiri saborskih zastupnika kako bismo dokazali da poštujemo manjine u našem društvu. “Projekt Domovina” i nadalje će se zauzimati za promjenu izbornog sustava kako bismo imali predstavnike vlasti koji realno odražavaju volju naroda i u sastavu Hrvatskog sabora - upozorava Krešimir Planinić, odvjetnik, član organizacijskog odbora građanske inicijative “U ime obitelji - Projekt Domovina” iz Zagreba.(D.J.)