Jedinstvena manifestacija “Kruh naš svagdašnji - žetva i vršidba u prošlosti”, koja je prve srpanjske subote na Papuškinom stanu u Županji okupila brojne sudionike i posjetitelje iz svih krajeva Hrvatske i susjednih zemalja, iznova je pokazala da ima sve predispozicije postati vrhunskim turističkim proizvodom.
Turistička zajednica grada Županje već dugi niz godina ustrajno radi na razvoju i jačanju te promociji bogatstva i potencijala ruralnog turizma, prepoznatljivim manifestacijama u cilju očuvanja tradicije i narodnih običaja, sajmovima i drugim događanjima. Najznačajnije su Šokačko sijelo, Žetva i vršidba u prošlosti, projekt Lijepa naša Sava, a mogu se pohvaliti i napretkom u razvoju seoskog turizma jer su pomaci posljednjih nekoliko godina itekako vidljivi. Prije svega zahvaljujući “Cesti zlatne niti“, koja je lani osvojila prvo mjesto i Zlatnu povelju u kategoriji ruralno-turistički projekti u sklopu dodjele “Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske”, jedinstvenog nacionalnog projekta ocjenjivanja turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava, poduzetnika u ruralnom turizmu, ruralno-turističkih projekata i manifestacija, te tradicijske gastronomije ruralnih područja RH.
ADRENALINSKI PARK U CERNI
“Cesta zlatne niti” tematski je turistički put koji u jednu cjelinu povezuje bogatstvo županjskog kraja i posjetiteljima približava prirodne posebnosti, kulturnu baštinu i očuvane ruralne tradicijske vrijednosti kao stil života. A sve to kroz gostoljubivost i otvorenost lokalnog stanovništva, gastronomiju, proizvodnju voćnih rakija i likera, stare obrte i lokalne običaje, folklorne manifestacije i autentični doživljaj Slavonije.
“Zlatna nit” je okosnica projekta i ona povezuje Županju, Štitar, Babinu Gredu, Gradište, Cernu, Šiškovce, Bošnjake, Vrbanju i Drenovce te cijeli niz kulturnih i povijesnih obilježja vezanih uz život u ravnici, a svako mjesto ističe neku svoju posebnost. U sklopu turističke ponude posjetiteljima se tijekom putovanja omogućuje praćenje nastanka brojnih rukotvorina, posebice zlatoveza, a mogu se, ako to zažele, uključiti u njihovu izradu, vozati zaprežnim kolima, čamcima, ali i odjenuti narodne nošnje.
Najveći iskorak napravila je obitelj Rimac iz Cerne, koja 22. srpnja otvara jedinstveni Adrenalinski park, kojim će uvelike obogatiti turističku ponudu, privući velik broj gostiju i postati prepoznatljivo mjesto na turističkoj karti Hrvatske. I na najbolji način pokazati da i u kontinentalnom dijelu Hrvatska turistima ima što ponuditi i osigurati im vrhunsku zabavu i užitak.
Park se prostire na deset jutara površine, a posjetiteljima će nuditi brojne mogućnosti - paintball u prirodi, ljudski stolni nogomet, tu su tereni za mali nogomet, odbojku na pijesku... Park će imati i dva ribnjaka s približno deset tona šarana, u kojima će posjetitelji moći pecati i nad kojima će visjeti adrenalinski most koji će spajati obližnje brdo s jednim otokom u krugu parka.
Uređena je i pozornica za koncerte, među borovima, brezama i drugim drvećem postavljeni bungalovi i šatori, fitness sprave na otvorenome, proradit će i škola jahanja. Posjetiteljima će na raspolaganju biti i pansion s prenoćištem, prostor za svadbene svečanosti. A poseban ugođaj dat će i paunovi koji će slobodno šetati parkom.
- Prostor je doista prekrasan, priroda prelijepa i mislim da će posjetitelji uistinu uživati. Odlučili smo napraviti nešto kvalitetno, dobro i jedinstveno i nadam se da smo u tome i uspjeli - kaže Mijo Rimac.
Dodaje da je turistički angažman njegove obitelji zapravo počeo sasvim slučajno, s privatnim zoološkim vrtom Miško, koji su u Cerni otvorili prije 20-ak godina.
Osim obitelji Rimac, i svi ostali nositelji projekta “Ceste zlatne niti” napravili su korak više u stvaranju pretpostavki za što bolje korištenje raspoloživih potencijala i privlačenje gostiju.
Među uspješnim primjerima spomenut ćemo Markove kućare OPG-a Galović-Ivić u Županji. Tradicijska šokačka kuća sagrađena je 1900. godine kao zadružna kuća s pripadajućim objektima: kućari (spavaća soba bračnog para), štagalj i štala, bunar i đeram, ambar te krušna peć. Gostima nude vlastite proizvode, poput svježeg mlijeka, sira, suhomesnatih proizvoda, svježeg kruha i lepinje iz krušne peći, domaćeg pekmeza... Prezentacijom tradicijskog načina života posjetitelji mogu vidjeti kako su nekada živjeli starosjedioci Šokci, a s domaćinima se i aktivno uključiti u sve sezonske poslove.
Etno kuća Snašini kućari u Gradištu jedna je od najstarijih obiteljskih kuća u mjestu, opremljena je autentičnim namještajem i raznim uporabnim predmetima starim i više od 150 godina. U starinski uređenoj suvenirnici nalaze se brojne rukotvorine i šarane tikvice koje izrađuje snaša Marica. Ondje je i tkalački stan te dva uređena kućara - sobe za smještaj gostiju. Niski stropovi i zidovi od blata daju prirodnu klimu. Ljeti je uvijek ugodno, a zimi se kuća brzo zagrije. U ponudi su također domaći proizvodi, poput pekmeza, ajvara, svih vrsta zimnica te svježeg sezonskog voća i povrća.
SVE VIŠE - SLOVENACA
Najviše primjera seoskog turizma dolazi iz Bošnjaka. Proizvodnja rakije u obitelji Juzbašić traje već nekoliko generacija. Obitelj Perakić iz Bošnjaka poznati je proizvođač suhomesnatih proizvoda kao tradicijskog nasljeđa, a proizvodi se mogu degustirati u šokačkom ruhu uređenoj kušaonici. Ondje gosti mogu doživjeti tradicijsku priču - slavonsku svinjokolju, uživati u topljenju čvaraka, jetricama s bijelim lukom, u kuhanoj rakiji i pečenoj kobasici.
Posjetitelji u županjskoj Posavini rado obilaze i Zavičajni muzej Stjepana Grubera u Županji, smješten u jedinom očuvanom graničarskom čardaku u Hrvatskoj te Šumarski muzej u Bošnjacima.
- Kada je o dolascima riječ, moram reći da su najbrojniji posjetitelji naše destinacije već tradicionalno Slovenci, koji su nam i nedavno bili u obilasku. Oduševljeni su ljubaznošću, skromnošću, gostoljubivošću i vedrim duhom naših ljudi i svakako se žele ponovno vratiti. I dovesti nove skupine gostiju - kaže direktor TZ grada Županje Mirko Bačić.
Ono što možda najviše koči razvoj turizma u županjskoj Posavini je nedostatak hotelskog smještaja. Županja je poznata kao grad tambure, kulena, rakije, prvog igranja nogometa i tenisa u Hrvatskoj. Ima dobru turističku priču, ali nema gdje smjestiti svoje goste. Iako ima izvrstan geostrateški položaj, na tromeđu Hrvatske, BiH i Srbije, uz rijeku Savu, i na vratima je Europske unije, Županja je grad bez ijednog hotela!
- Nažalost, i dalje ostaje gorući problem što u Županji nemamo hotel ili hostel, iako redovito imamo upite za takav smještaj i prihvat grupe od 50 putnika. Nažalost, takve goste koji borave u Županji moramo smjestiti u Vinkovce, čime Županja svake godine gubi nekoliko desetaka tisuća kuna prihoda od boravišne pristojbe i turističke potrošnje - upozorava Bačić.
No, sve se više građana u Županji odlučuje registrirati privatne smještajne kapacitete. Trenutačno ih je devet s ukupno 52 ležaja. Cijene su vrlo pristupačne, a za veći broj gostiju postoji i mogućnost dogovora. I u okolnim općinama, Bošnjacima, Gradištu i Vrbanji također nude uslugu privatnog smještaja.
- Javljaju nam se i drugi zainteresirani mještani koji žele ne samo otvoriti i registrirati smještajne kapacitete nego se i aktivnije uključiti u razvoj seoskog turizma. Sve smo ih obišli i mogu reći da tu sigurno ima dobrog potencijala - kaže direktor TZ grada Županje.
A tu se očekuje snažnija potpora Ministarstva turizma i HTZ-a. Bačić je uvjeren da bi rezultati bili puno bolji uz angažman putničkih agencija koje će dovoditi turiste u kontinentalnu Hrvatsku. Dodaje da je more - more, ali da u ukupnom kolaču turizma i kontinent mora imati malo više.
- Moramo biti više nazočni na tržištu. Nažalost, mi kao male turističke zajednice i OPG-ovi nismo u stanju sebi financirati nastupe na sajmovima u Njemačkoj, Engleskoj, Rusiji i nekim drugim tržištima. U proteklih 17 godina promijenilo se dosta i ministara i direktora HTZ-a i moram reći da su svi oni uvijek uvažavali naš TZ i sve ovo što mi radimo. I na tomu im hvala. Ali smatram da mora postojati neki značajniji, konkretniji program, strategija na razini države kada je u pitanju kontinent - napominje Bačić.
Osnovni prihodi kontinentalnih turističkih zajednica od kojih moraju živjeti i funkcionirati su članarina i boravišna pristojba, a Županjci godišnje uprihode skromnih oko 190 tisuća kuna. Turističke zajednice su nažalost neprofitne organizacije i dokle god to bude tako, na kontinentu će biti vrlo teško. Bačić smatra da nije dovoljno samo otići na sajam, praznih ruku bez ijedne brošure.
- Kamo god da dođemo, reklamni materijal s mora i priobalja dovozi se kombijima, kamionima, dijelilo ga se i na graničnim prijelazima, a s kontinenta nemamo gotovo ništa. U promidžbi treba napraviti snažan iskorak, ali ograničavajući faktor su sredstva koja nemamo, a bez toga ne možemo napraviti korak više - zaključuje Bačić.
LIJEPA NAŠA SAVA
TZ grada Županje kandidirao se za sredstva Ministarstva turizma i HTZ-a i očekuje potporu za pojedine projekte. Preko razvojne agencije Vjeverica aplicirali su i projekt prema EU fondovima, čiji je nositelj Cesta zlatne niti, i ako uspiju, bit će to odskočna daska za sve potencijale koje treba posložiti ne samo u Županji već i u drugim mjestima, počev od Centra za posjetitelje do drugih turističkih sadržaja.
Na kraju treba spomenuti i da je Županja postala dijelom društveno odgovornog projekta Lijepa naša Sava, čiji je cilj promicanje svijesti o važnosti zaštite hrvatskih voda i vodnoga bogatstva te poticanje ekoturizma i turističkih sadržaja. U parku Muzeja održava se Savski sajam uz bogat popratni program. Uz lijepo uređenu šetnicu na savskom nasipu proteklih je godina u Županji nekoliko puta pristajao i kruzer sa stranim turistima, a posljednji put prije mjesec dana.
- Nije to u onoj mjeri u kojoj bismo željeli, ali mi tu sami ne možemo puno napraviti dokle god mjerodavne institucije na razini države ne riješe osnovni problem - plovnost rijeke Save. A TZ grada Županje može samo poslati apel kojim molimo da si daju više truda jer govorimo već nekoliko godina o uređenju slijeva rijeke Save, zna se gdje postoje prepreke i tko ih treba riješiti i vjerujemo da će se to u bliskoj budućnosti učiniti i da ćemo imati veći broj kruzera - optimist je Bačić.
Piše: Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
TURIZAM U BROJKAMA
U 2014. godini u Županji je zabilježeno 1537 dolazaka i 8221 noćenje. Najveći broj noćenja ostvaren je od svibnja do studenoga, za vrijeme obnove kuća nakon poplava koje su u svibnju poharale istočni dio županjske Posavine. U 2015. godini u Županji je prijavljeno 1274 dolaska i 3811 noćenja, a od siječnja do lipnja 2016. bilo je 526 dolazaka s 1120 noćenja.
KASKANJE U RAZVOJU
Treba se ugledati na Baranju
Kada je u pitanju seoski turizam, Baranja je, napominje Bačić, nekoliko koraka ispred Slavonije zbog jednostavnog razloga što su ljudi u Baranji željeli to napraviti i od seoskog turizma živjeti, što čine i danas.
- Baranjci su se od prvog dana posvetili samo turizmu i uspjeli su napraviti golem iskorak. Kod nas je možda specifično to što ljudima koji su započeli osnivati seoska gospodarstva, gdje također dolaze brojni gosti i turisti, to nije jedini i isključivi prihod od kojeg žive i zato možda na neki način mi u Slavoniji još kaskamo upravo u razvoju seoskog turizma. No, iako je ovo poljoprivredni kraj, smatram da si ipak mnogi mogu i bavljenjem turizmom osigurati egzistenciju i živjeti, ali ljude je malo teže trgnuti i probuditi da to shvate. Dovoljno je da svako mjesto ima dva-tri seoska domaćinstva, pa će gosti više dolaziti. Uvjeren sam da će i Slovenci, Austrijanci i Nijemci dolaziti u većem broju, ali mi se moramo značajnije i konkretnije prezentirati na tim tržištima - zaključuje Bačić.
ZDRAVA OKRIJEPA
Šljivovica iz Matkove pecare
Najviše primjera seoskog turizma dolazi iz Bošnjaka. Proizvodnja rakije u obitelji Juzbašić traje već nekoliko generacija. U kušaonici uređenoj u starinskom stilu posjetitelji mogu degustirati šljivovicu te voćne likere od dunje, bazge, višnje, oraha..., ali i domaće suhomesnate slavonske proizvode. Matkova pecara primjer je kako se nekada živjelo i radilo u tipičnim šokačkim kućama i proizvodila tradicionalna slavonska šljivovica. A gosti se mogu smjestiti u originalno uređene šokačke sobe. Tu je i kušaonica obitelji Šarčević, gdje se također mogu degustirati šljivovica i voćni likeri od oraha, višnje, gloga, šipka, dunje i bazge te domaće sušeno voće. U dvorištu je starinski đeram, a nude i mogućnost smještaja u starim šokačkim sobama.