Kantautorica Antonija Šola snimila je novu pjesmu “Budi lav”, u kojoj je mnogo elemenata iz njezinog života. Njezinih ljubavi, uspona, padova, razočaranja, radosti i svega onoga što čini jedan zanimljiv život. Dodaje da je u tekstu pjesme osjetila inat žene koja voli, koja kad izgubi, opet iz ničega stvori sve. U razgovoru Šola nam je otkrila zanimljivosti sa snimanja spota, ispričala je zašto se još nije udala te da u njezinom životu postoji muškarac koji je zainteresirao njezino srce.
Ljubav prilazi sve bliže
Kako je nastala pjesma?
- Pjesma “Budi lav” zapravo je došla k meni u drugom aranžmanu i s malo drugačijim tekstom, ali kupila me je upravo prva strofa koja je ostala nepromijenjena. Zatim smo Neno i ja razradili tekst za mene. Neno me poznaje dugi niz godina, zna moj život i sve što sam prolazila, stoga smo zajedno to pretočili u stihove. Na kraju, mogu samo reći to da je zaista stvarana baš za mene.
Rekli ste: “Vrijedi biti lav i svim srcem ići do kraja da bismo iskusili onu pravu ljubav i život u punom sjaju.” Jeste li vi osjetili takvu ljubav u životu?
- Tu ljubav uvijek sam željela i nosila u sebi, na kraju, tolike sam ljubavne pjesme napisala prizivajući je, ali nije bilo sreće i nije se poklopilo pravo vrijeme za to. Moram priznati da sam sada u fazi kad osjećam da mi ta ljubav prilazi sve bliže. Jednom sam čestitala prijatelju koji se vjenčao, poželjela mu sreću i dodala: “Nadam se da ću i ja to pronaći jednog dana”. A on mi je tada odgovorio: “Znaš, Antonija, ti mnogo daješ i s pravom mnogo i tražiš, a to nije lagan put.” Ali ne bojim se, spremna sam.
Rekli ste i da je ovo najstrastvenija pjesma koju ste otpjevali. Što vam je u njoj toliko emotivno?
- Upravo tako, strast pokreće ljubav i obrnuto. Kod mene je to povezano. Neki inat u tekstu koji me dotaknuo da u trenutku kad mi je najteže kažem da sam sada najjača i da ću tek sada uzeti sve ono što znam i što jesam da od ničega ponovno stvorim sve, da od iskre stvorim vatru, i spalim sve što je bilo dosad, onako hrabro, lavovski, a decentno i onako kako to lavovi rade, sa stilom.
Udaja nije potvrda vrijednosti
Je li vas pjesma vratila u neko sjećanje?
- Tekst se može tumačiti i kao ljubavni, ali i kroz druge odnose u životu, kroz uspomene, ali i kroz iskustvo kad vas netko s osmijehom dočeka, a s figom u džepu, kad vas proda za sitnu cijenu. Odatle je došao i stih “Iščupaj srce, narast će novo”. Kad u sebi kažeš “Ne mogu oni uništiti koliko ja mogu stvoriti”, kad stvaraš nemoguće i misliš da si u tom trenu jači i od smrti. I nema veze ako i nisi, važno je da vjeruješ da možeš sve. U refrenu možda mislim malo više i sama na sebe, pa si kažem – budi lav, živi k'o kralj, nemoj da drugi na tebe sliče... Ne mora se to odnositi samo na njega. U tome i jest ljepota, da svatko nađe svoju priču u pjesmi.
Razmišljate li ponekad što bi bilo da ste se udali, da ste izrekli sudbonosno ‘da’?
- Nikada, jednostavno to nije bila opcija za mene. Nikad se ne bih udala samo zato da ispunim očekivanja ili normu, za nekog koga ne volim i ne dijelim životno ushićenje. Vjerujem da ono pravo za mene tek dolazi i da je vrijedno čekanja. Udaja mi nije potvrda vrijednosti, ali bila bih sretna kad bi osoba, koja bi sa mnom dijelila život, razumjela mene kao osobu, kad bismo stvarali jedno drugo, unaprijedili jedno drugo i međusobno se podržavali. Jer ako ljubav nije zajedničko stvaranje, onda to za mene i nije ljubav. Tada bih sa strašću i ljubavlju rekla to ‘da’ svjesna da je to samo početak i da svakog dana trebamo graditi ljubav iznova. A kad bih se udavala, voljela bih da to bude na svjetioniku Korkyra. To smo tamo već i dogovorili, samo čekamo mladoženju.
Jeste li ikad pogriješili u ljubavi, biste li nešto danas promijenili u svojim postupcima?
- Nisam nikad pogriješila u ljubavi, nego u nekim odlukama, izborima. Ali to je iskustvo. Mnogo sam toga naučila, ali iskrenu pravu ljubav nisam ostvarila. Sada, kad bih imala priliku, sve bih drugačije, iako o prošlosti ne treba misliti, jer ona je završila i treba ostati tamo gdje je bila. Ono što me sada zanima samo je sadašnjost i budućnost, a nikada nisam bila sretnija, ispunjenija, strastvenija i bolja nego što sam sada. Ovaj trenutak čekam cijeli život, da postanem sve ono što sam sanjala biti.
Ljubav zaslužuje slobodu
Što vas najviše sputava u ljubavi?
- Ponekad neki strah, kao neka jeka iz prošlosti, ali to brzo prođe. Imala sam dosta vremena biti i sama sa sobom da to raščistim. Ljubav ne zaslužuje sputavanje, nego slobodu, onda se uvijek vraća ondje gdje treba i želi biti.
Koliko se razlikuje vaš pogled na ljubav danas i prije deset godina?
- Tada nisam znala što želim, a sada znam. Moraš prvo naučiti voljeti sebe, a onda voliš i onog kraj sebe. Teško je to sažeti u jedan odgovor, ali voliš onako kako se osjećaš, a sada je to zrelije, dublje, odgovornije, postojanije...
Prema čemu ćete pamtiti snimanje videospota?
- Spot je sniman na lokacijama dva svjetionika, Korkyra kod Korčule i Grebeni kod Dubrovnika. Boravili smo ondje deset dana, a snimanje kao da nismo niti osjetili koliko smo uživali. Iako smo većinom snimali tijekom sunčanih dana, bilo je i nekoliko kišovitih dana, ali kiša na toj lokaciji je mistična, predivna, sa svakog prozora pogled puca na plavetnilo, more i nebo. Ekipa od osam ljudi bila je sa mnom i bilo nam je nezaboravno. Jedne noći ostali smo bez struje, pa smo ipak odlučili da bismo mogli još malo snimati te popalili sve svijeće koje smo našli na otoku. U trenucima ‘ludila’ pridružila sam se batlerima, pa smo zajedno spremali večeru za ekipu. Ne moram govoriti kakvo je oduševljenje zavladalo kad sam onako sva ‘skockana’ između scena snimanja pripremala večeru i kako su svi to u slast pojeli. To je priča našeg Lava sa svjetionika. Osam ljudi na otočiću, a moj ‘lav’ me cijelo vrijeme čekao na kopnu.
Dakle, ipak postoji netko u vašem životu?
- Moj je život kao pjesma, rekla bih da je sad počeo prvi refren, onako kad je najuzbudljivije. Postoji netko i mogu samo reći to da je pravi lav. (Scena.hr)
TEMELJI KOJI GRADE OSJEĆAJNOST
Tko vas je najsnažnije obilježio u ljubavi?
- Obitelj. Bila sam voljena odmalena, to su temelji koji izgrade tu osjećajnost u čovjeku, to te osposobi da voliš, da pišeš pjesme, jer kad primaš toliko ljubavi onda je to i jedini način kako znaš živjeti. To sam ja i gdje god bila, to je moje poslanje. Ljubav prema obitelji, prema prijateljima, prema mom poslu, suradnicima, mojim pjesmama, prirodi, hrani... Svemu.