Pao je zastor na 15. Europsko nogometno prvenstvo. Strasti, navijanja, radosti i suza bilo je napretek, ali kvaliteta prikazanog nogometa bila je skromna. Vladali su mišići i željezna taktička disciplina. Ništa novo, jer od tamo 1996. ili 2000. godine Euro je prestao nuditi lepršavost i ljepotu. U Francuskoj nije naslov osvojila najbolja reprezentacija nego ona koja je najbolje znala “umrtviti” suparnika. I ovaj EURO dobio je svoje junake i tragičare, a mi vam nudimo pregled najvažnijih stvari koje su se događale u zemlji “galskih pijetlova”.

Mladi lavovi

1. Na planu mladih igrača ovaj Euro ponudio je jednu istinsku mladu zvijezdu - Renata Sanchesa iz Portugala. Taj 18-godišnjak pokazao je kako Bayern nije u vjetar bacio 35 milijuna eura koje je platio Benfici. Ugodno iznenađenje je i francuski stoper Samuel Umtiti kojeg je uoči Eura kupila Bacelona. Svoje potencijale u mladim igračima prikazale su Hrvatska i Engleska. Naši 20-godišnjaci Pjaca, Jedvaj i Rog, odigrali su veliku utakmicu protiv Španjolske. Englezi se nisu proslavili, ali to je bio njihov prvi izlazak na veliku scenu bez igrača iz “zlatne generacije”. Ostao je samo Rooney i gomila igrača koji su jedva nakupili 20 ili godinu-dvije više. Harry Kane, Dele Alli, Raheem Sterling, Eric Dier, John Stones, imaju golem potencijal, a lekcija koju su dobili u Francuskoj može biti i korisna.

Hrvatska opet u suzama

2. Hrvatska reprezentacija valjda nikad dosad još nije otišla na jedno veliko natjecanje ispraćena s toliko velikim ambicijama. Igre koje je Hrvatska pružala u grupnom dijelu turnira samo su pojačale vjeru kako smo sposobni napraviti nešto veliko. Međutim, u osmini finala stiglo nas je prokletstvo koje nas prati od prvog nastupa na Eurima. Prokletstvo prve eliminacijske utakmice. Izgubili smo u produžetku od Portugala i shrvani i u suzama napustili Francusku. Portugal je kasnije postao europski prvak To je već treći put da Hrvatska ispada od reprezentacija koja kasnije postane europski prvak (1996. - Njemačka, 2012. Španjolska i 2016. Portugal). Definitivno smo prerano otišli kući. Tko će na kraju pamtiti sjajne igre i pobjede nad Turcima ili Španjolskom.

Kraj dominacije “Furije”

3. S velike scene sišla je možda i najveća generacija igrača u bližoj nogometnoj povijesti - Španjolska. Osvojili su dvije europske titule zaredom, između njih postali su i svjetski prvaci. Pad je počeo već na SP-u u Brazilu, kada su se od svjetske titule oprostili već u skupini. Gotovo sličan scenarij dogodio im se i na Euru. Dobro su krenuli, ali Hrvatska je pokazala njihove slabosti u posljednjoj utakmici skupine, a konačan kraj donijela im je utakmica osmine finala protiv Italije. S njima u ropotarnicu povijesti odlazi i čuvena “tika-taka”. Visoki postotak posjeda lopte postala ja precijenjena kategorija.

Pogotci u završnicama

4. Dosta je utakmica odlučivano u triler završnicama. Nama će ostati upamćene dvije koje su usmjerile Hrvatsku kući. Prvo je Island zabio Austriji u 95. minuti za pobjedu, što je Hrvatskoj donijelo u osmini finala susret protiv Portugala. U toj utakmici Portugal nas je šokirao tri minute prije kraja drugog produžetka. U prvom krugu pravi majstori završnice bili su Francuzi, posebice Payet, koji je prvo Rumunjima zabio u 89., a potom Albancima u sudačkoj nadoknadi.

5. Novi format Eura od 24 reprezentacije na završnom turniru izazvao je različite reakcije. Kritičari tvrde kako je to previše, a zagovornici takvog formata reći će kako je dobro što su priliku za nastup na velikoj sceni dobile neke reprezentacije za koje je dosad proboj na Euro bio utopija. Neke od njih tu su priliku iskoristile sjajno pa su neki debitanti ili povratnici na scenu ostvarili plasman u nokaut fazu.

6. Euro u Francuskoj oživio je i neke navijačke “zloduhe” iz prošlosti. U glavnoj ulozi bili su Rusi. Nećemo reći navijači, jer ta banda koja je stigla u Francusku nije došla navijati. Kaos je nastao već drugog dana prvenstva kada su Rusi potpomognuti domaćim huliganima napali Engleze u Marseilleu. Još gore slike bile su one koje su se pojavljivale na društvenim mrežama gdje se otkrilo kako te ruski huligane vrlo malo toga povezuje s nogometom. Glavobolje organizatoru zadali su i mađarski huligani koji su se međusobno potukli na tribinama, a jasno svoj obol morali su dati i naši. Na nekoliko minuta prekinuli su utakmicu u St. Etienneu između Hrvatske i Češke, jer su teren zasuli bakljama, a nakon toga su se huligani suočili s gnjevom “običnih” navijača pa je došlo do obračuna na tribinama.

Pakao “donjeg” ždrijeba

7. Pravilo u kojem su u drugi krug prolazila po dva prvoplasirana iz skupina, te četiri trećeplasirana složili su nevjerojatan ždrijeb u nokaut-fazi. Na istoj “grani” kostura našli su se Španjolska, Italija, Njemačka, Engleska i Francuska. Mnogi su predviđali da će onaj koji iziđe iz tog pakla postati novi europski prvak, ali šipak. Tu golgotu “donjeg dijela” ždrijeba preživjela je Francuska, ali je pala pod Portugalom čiji je put do finala ipak bio nešto lakši. Posebno nakon što su se riješili Hrvatske.

Wales i Island

8. Europska prvenstva uvijek donesu i neke neočekivane junake. Ovaj put su to bili Wales i Island. Obje su reprezentacije bile debitanti na Europskim prvenstvima i obje su ispisale povijest. Wales je sačuvao obraz UK, koje nikada nije bilo zastupljeno s više predstavnika, nedostajali su jedino Škoti. Velšani su stigli čak do polufinala. Pronašli su kemiju koja je vitalna stvar za ovakve turnire, ali nisu mogli naći rješenje za Fernanda Santosa i čvrsti Portugal. Islanđani su, pak, naklonost nogometne javnosti dobili nakon trijumfa nad Engleskom u osmini finala. To je, vjerojatno, uz pobjedu Walesa nad Belgijom, bilo najveće rezultatsko iznenađenje. Kasnije su teško stradali od Francuske, ali na tu utakmicu došlo je “pola Islanda”. Ostali su upamćeni i prema posebnom pokliču.

9. Europska prvenstva više neće vidjeti jednog od najboljih igrača koje je Stari kontinent imao u posljednjih 15-ak godina. Zlatan Ibrahimović predvodio je Švedsku na pet Europskih i dva svjetska prvenstva, ali taj veliki igrač ostao je bez konačne momčadske nagrade. Švedska se u njegovoj eri nikada nije probila dalje od prve utakmice u nokaut-fazi. Naravno, to neće umanjiti “Ibrino” nogometno umijeće, ali ostavit će prazinu u njegovoj karijeri.

10. Francuska nije uspjela i treći put zaredom na svom tlu osvojiti veliki naslov. Bili kod kuće Europski prvaci 1984., bili su domaćini i pobjednici Coupe de Mondea 1998., ali sada nisu uspjeli. Dobro, nije im prvi put, jer su organizirali SP 1938. i EP 1960. Imali su sjajnog Antoinea Griezmanna, koji je sa šest pogodaka bio najbolji strijelac Eura.

11. Konačno se “onaj gore” sjetio Cristiana Ronalda i njegovih Portugalaca. Na pet Eura prije ovog jednom su poraženi u finalu, igrali su još dva polufinala i dva četvrtfinala. I sad su konačno - osvojili. Portugalci nisu igrali lijepo za oko, ali svi su puhali u isti rog. Čak se i Cristiano Ronaldo cijeli stavio u službu kolektiva što samo dokazuje njegovu igračku veličinu. Imali su Portugalci i sjajnog Pepea koji im je držao obranu, a “gore” Ronaldo uvijek može nešto smisliti. Ipak, zvijezde mu nisu bile sklone do kraja. Finale je morao napustiti u vrlo ranoj fazi zbog ozljede. Suze i grč na njegovom licu dovoljno su govorile kako se osjećao. No, suigrači su odradili posao i uzeli titulu. Za Portugal i Cristiana Ronalda.