SLAVONSKI BROD

Najezda zmija koje sve češće ulaze u dvorišta, kuće i zgrade u potrazi za hranom ili hladom, ove je godine iznimno velika.

- Dvostruko ih je više. Možda zbog dugog sušnog razdoblja, u potrazi za glodavcima, ili zbog pesticida bježe iz polja - kaže najpoznatiji hrvatski zmijolovac Darko Karamazan iz Zbjega, nedaleko od Slavonskog Broda, kojega ljudi često zovu u pomoć kako bi uhvatio gmaza i odnio ga što dalje od kuće. A Darku je, kaže, sve teže.

- Osam godina radim besplatno, mladi ljudi odlaze svaki dan, napuštaju selo, pa i oni koji su mi pomagali. Kad dođem pomoći ljudima, zmija u kući nije legla na pol tepiha pa da me čeka, ona se uvijek skriva iza ormara, peći, kreveta, a ja to trebam podići sam, svi odu jer se boje - kaže Darko, koji odlazi na poziv “iz čistih emocija, kao što drugi idu u crkvu”. Ponekad naplati gorivo, cestarinu..., no često ide svojim automobilom bez ikakve naknade.

- Tako me zvala majka četvero djece iz jednog sela kod Okučana. Kroz suze je ispričala da joj muž radi na građevini u Zagrebu, a zmija je ušla u kuću i ona s djecom četiri dana spava kod susjeda, nema ni bočicu za dijete... Uputio sam se tamo, gotovo 100 kilometara, i sa susjedom našao zmiju bjelicu, neotrovnu, ali poprilično veliku - oko 180 centimetara. Kad sam vidio situaciju u kući i kako je jadna žena skupila po 10 kuna za benzin, nisam uzeo ništa, još sam i djeci dao po 20 kuna za sladoled - prisjeća se zmijolovac.

Ovog je ljeta, kaže, bilo mnogo poziva, a intervenirao je desetak puta u Vinkovcima, Osijeku, u jednom selu kod Karlovca, kod Gradiške i u drugim mjestima, no desetak ljudi je odbio.

- Ne stignem, imam dosta posla na svom OPG-u i teško se mogu uvijek odazvati. Nekima sam pomogao i savjetom, a neki su mi javili da su uhvatili zmiju i pustili je u prirodu. To mi je posebno drago. Ja nikada nisam ubio zmiju. Ni otrovnicu - govori Darko, koji je do prije osam godina skupljao i prodavao otrov riđovki Imunološkom zavodu za proizvodnju kvalitetnog seruma. No svjestan je da veliki broj ljudi zbog straha štapom, lopatom, ili nečime drugim “umlati” bilo koju zmiju, premda su kazne relativno visoke, od 10 do 100 tisuća kuna. Doduše, riđovka, koja je raširena po cijeloj Europi, i bjelouška, zbog svoje brojnosti, nisu zaštićene, a ubijanje zaštićene vrste poput poljarice, bjelice, kravosasa, smukulje, ribarice, zmajura, crnokrpice..., može skupo stajati, upozorava i biologinja Vesna Andrić iz brodske Javne ustanove za zaštitu prirode. Osim toga, njihovim se ubijanjem narušava ravnoteža u prirodi pa primjerice, uništavanje bjelice, koja se često nađe oko vikendica, prouzročuje najezdu puhova.

Riđovka se danas relativno rijetko nađe u kući. Karamazan je ove godine uhvatio jednu na poziv ljudi iz sela kod Nove Gradiške:

- Tražio sam je dugo i gotovo odustao, a na kraju sam je otkrio u drvarnici, ispod jedne daske. Po vrućini se skriva u hladu, no hoće ući i u kuću ako ide za miševima koje lovi.

Prirodni neprijatelj joj je, kaže, jež, a mačka koja se upusti u avanturu lova može nastradati. Premda ove godine nije čuo ni za jedan ugriz riđovke, koja je uz poskoka najotrovnija zmija Europe, ipak upozorava da ih se treba čuvati. Ako ih sretnemo u prirodi, ne treba dirati, nego ih moramo zaobići. To je njihovo stanište.

- Jedina “sreća” je što riđovka ima manju količinu otrova, inače bi bila ubojita kao afričke zmije - navodi zmijolovac, koji poznaje sve vrste na širem području, iako je, kaže, “bosanska ljutica križana s našom posavskom riđovkom dala najotrovniju kombinaciju”.