Već pri sadnji potrebno je znati koje ljetnice traže sjenu ili polusjenu, a koje sunčane položaje. To je prvi preduvjet za kvalitetan start rasta našeg ljetnog cvijeća.

Sada smo već zasadili ili smo pri kraju sadnje ljetnog i balkonskog cvijeća u vrtovima, na terasama i balkonima u cvjetnim loncima i koritima najrazličitijih oblika i veličina. Dakako, naše će cvjetne kombinacije jednobojnih i šarenih cvjetnih gredica i slapova pridonijeti svekolikom izgledu malih i većih naselja i turističkih mjesta. Slika o urednosti i uređenosti prostora oplemenjenog ljetnicama, koju svaki turist ponese sa sobom najviše govori o našoj kulturi, standardu, organiziranosti lokalne zajednice i onoga tko takvom zajednicom upravlja. A kako postići raskošno bogatstvo cvatnje našeg vrtnog i balkonskog cvijeća i k tome sačuvati bujnu cvatnju i maksimalno produžiti njezino vrijeme?

Moramo znati da sve cvjetnice, premda većina traži obilje sunca, ne mogu idržati da ih direktno prži sunce. Zato je potrebno već pri sadnji znati koje ljetnice traže sjenu ili polusjenu, a koje sunčane položaje. To je prvi preduvjet za kvalitetan start rasta našeg ljetnog cvijeća.

Najčešće smo mišljenja kako je za bogatu cvatnju i bujan rast dovoljno ljetnice zasaditi u kvalitetnu zemlju s dovoljno prostora. Međutim, često ni veličina cvjetne posude nije presudna za željeni rast naših sadnica. Često i u manjim loncima, koritima, sličnim ili improviziranim cvjetnim košarama, naše ljetnice mogu biti vrlo bujne. U takvim slučajevima moramo cvjetnice češće i redovito prihranjivati, a prema potrebi i pincirati radi gustoće sklopa. Jer tako brzo rastuće biljke brzo iscrpe hranjive tvari u manjim cvjetnim posudama, stoga im je potrebna redovita dohrana.

Jednako tako, biljne vrste koje traže sunčano stanište, na sjenovitim mjestima ni približno neće pružiti raskošnu ljepotu koju smo željeli postići. Zato za sjenovite položaje koristimo begonije, koleuse, natirhinume, exacum, nigele, torenije, mimuluse, nemzije i druge, koje će svu svoju raskoš pokazati upravo u polusjeni ili na sjenovitom mjestu. Među takvim ljetnicama kraljicu sjenovitih položaja zasigurno će ponijeti vodenica (Impatiens) bez obzira na to je li uspravnog ili puzajućeg rasta. Ona će najčešće naše sjenovito mjesto za odmor skriveno od jakog ljetnog sunca uljepšati od travnja do prosinca, zapravo do prvog mraza, a ako je zaštitimo, i duže. Kod nekih ljetnica kao što su surfinije i tapieni od kojih možemo formirati cvjetne slapove ili cvjetne tepihe ili prekrivače sa svakom vrstom posebno zna se dogoditi da listovi postaju blijedožuti i biljka gubi snagu, ljepotu i na kraju uvene. Kod takvih je biljaka potrebno tim cvjetnicama dodati lakotopivo "željezo" u prahu koje možemo kupiti u svakoj vrtlariji ili cvjećarni. Prašinu štapićem zakopamo u cvjetnoj posudi da pri zalijevanju dolazi do topljenja te pri upijanju biljka koristi "željezo" pa ubrzo ponovno dobije bogate zelene listove sukladno svojoj vrsti. Takvo "željezo" možemo rastopiti u vodi i time zaliti biljke, ali će uspjeh biti manji i kratkotrajniji.

Uz malo više pažnje koju ćemo pokloniti našim ljetnicama, poštujući ove naputke, zasigurno ćemo biti zadovoljni bujnošću i raskošnom cvatnjom do pojave kasnih bura ili mrazova.

Izuzetno je važno da ljetnice ne zalijevamo po suncu. Najbolje vrijeme za zalijevanje je kad se ugrijana zemlja u cvjetnoj posudi ohladi, dakle noću ili rano ujutro, i to najbolje odstajalom vodom, ujednačene temperature sa zrakom kako ne bi došlo do šoka pri zalijevanju toplih ljetnica i zemlje hladnom vodom, što može biti pogubno za biljke, poglavito za pelargonije. Pri zalijevanju ljetnog cvijeća ne smijemo pretjerivati, zalijevamo umjereno kako bismo sačuvali optimalan omjer vode i zraka u tlu. J.Kn.