Objavljeno 5. srpnja, 2016.
Goran Vincek bio je jedan od tri čovjeka koja su vezana uz Osijek, a bili su u krugu hrvatske reprezentacije na Euru u Francuskoj. Osim neuništivog Goge Osijek su predstavljali igrač Domagoj Vida i kuhar Tomislav Đukić. Vincek je, pak, bio zadužen za brigu oko opreme. Dugogodišnji ekonom NK Osijek, ali i mlade reperezentacije, u A selekciju je stigao nakon nastupa naše selekcije na Svjetskom prvenstvu u Brazilu.
- Niko Kovač me je želio sa sobom. Zapravo, zvao me je već u Brazil, ali je to sve došlo nekako iznenada, a ja sam tada već imao obveza u Osijeku. Zato je pao dogovor da me pozove na početku kvalifikacija za ovaj Euro. I to je obećanje ispunio - kaže Vincek.
Tonu opreme
Euro u Francuskoj bio mu je prvi “nastup” na velikim natjecanjima za A reprezentaciju, ali nije bez iskustva kada su završni turniri u pitanju.
- Bio sam na dva Europska prvenstva s reprezentacijom U-21, ali ovo se ne može mjeriti. Reći ću vam samo jedan detalj. Na Eurima s U-21 reprezentacijom imao sam desetak torbi, a ovdje 70! Samo je kopački bilo gotovo 70 pari. Ma, imali smo dvije-tri tone opreme. Naradili smo se, ali naravno da mi nije žao. Ovo je bilo nevjerojatno iskustvo.
Vincek je sada najmlađi ekonom od trojice koji se brinu za A selekciju. Željko Mesić i Mladen Pilčić s reprezentacijom su već više od dva desetljeća. Naravno, po običaju Vinceka su zapali oni najteži poslovi.
- Ma nije to ništa posebno. Posao kao posao, uvijek je isti, najveći je problem pohvatati veličine dresova, koje su čije kopačke i navike koje imaju igrači. U tom dijelu mi je Pile (Dražen Pilčić, nap. a.) jako puno pomogao. On to sve ima u malom prstu i bez njega bi mi prilagodba bila puno teža. Naravno, imam i ja nešto svojih iskustava, pa sam tijekom priprema na treninzima kibicirao što kojem igraču piše na kopačkama i tako sam zapamtio koje su čije.
Kako je izgledao dan ekonoma hrvatske reprezentacije u Francuskoj.
- Ustajanje u 6.30 sati, kavica i doručak i onda u 'rudnik'. Obično smo šljakali između 12 i 15 sati na dan. Ovisno o potrebama. Najviše je posla bilo kada smo se spremali za utakmice. No, baš su nam utakmice bile jedina prilika za opuštanje. Prije njih je nervoza jer uvijek si u strahu da nisi nešto zaboravio. No, kada dečki istrče na teren, kada čuješ našu himnu i vidiš sve te silne navijače, onda shvatiš kako se svaka žrtva isplati.
Imaju li naši reprezentativci nekakve posebne rituale prije utakmice.
- Ah, kako koji. Ima nekih koji su malo praznovjerni. Recimo, kapetan Srna uvijek traži svoje čarape iz Šahtara s brojem 33 ili Andrej Kramarić, koji također uvijek želi klupske čarape, ali sve su to simpatične sitnice.
Odlična atmosfera
Kako je on, kao insajder doživio atmosferu unutar reprezentacije na Euru?
- Dečki su doista bili fenomenalni. Prava klapa na terenu i u hotelu. Mnogi su govorili kako u reprezentaciji dugo nije vladalo takvo zajedništvo. Što se mene tiče, i prema meni je njihov odnos bio vrhunski.
Što će posebno pamtiti s tog Eura?
- Sliku nakon poraza od Portugala. Kad sam vidio sav taj grč, razočaranje i suze na licu igrača, stala mi je knedla u grlu. Ne znam jesam li ikada u životu bio tako nesretan kao te večeri. Teško mi je bilo gledati ih u tom silnom razočaranju. Tako mi ih je bilo žao jer su po svemu zaslužili više - zaključio je Goran Vincek. D.Keler
ZAHVALA OSIJEKU
Goran Vincek posebno je želio zahvaliti čelnicima NK Osijek što su ga pustili da bude dio Eura.
- Djelatnik sam NK Osijek i zato moram zahvaliti čelnicima kluba na čelu s predsjednikom Uprave Ivanom Meštrovićem na razumijevanju. Dopusatili su mi odlazak u Francusku u vrijeme kada je i u klubu bilo puno važnog posla s obzirom na to da smo promijenili dobavljača opreme - rekao je Vincek.
LOŠA ISKUSTVA IZ PARIZA
Vincek je iz Francuske donio uglavnom pozitivna iskustva, no potkralo se i jedno negativno koje se dogodilo gotovo odmah na početku turnira.
- Uoči susreta s Turskom bili smo u velikoj panici zbog osiguranja. Mi obično dolazimo tri sata prije susreta kako bismo pripremili svlačionicu za reprezentativce. Ima tu dosta posla, a treba ga obaviti u sat i pol vremena jer tada dolaze službeni snimatelji UEFA-e i snimaju svlačionicu. No, osigranje na Parku prinčeva nije imalo sluha za naš posao. Jedan i pol sat su nas držali na kiši jer su obavljali sigurnosni pregled svlačionice. Bili smo mokri do kože, a kad su nas konačno pustili, onda smo se kupali u znoju. Sve je trebalo namjestiti za pola sata. Čak smo i snimateljsku ekipu iz UEFA-e molili za strpljenje. Na kraju smo stigli sve napraviti, ali bilo je napeto - prisjeća se Vincek. D.Kl.