S Josipom Salapićem, saborskim zastupnikom HDSSB-a, razgovarali smo o neuspjehu netom razvrgnute suradnje Domoljubne koalicije i Mosta, kao i planovima i očekivanjima slavonsko-baranjskih regionalaca od predstojećih izbora.

Kako vi vidite rasplet višemjesečne političke krize u Hrvatskoj?

- Njezin kraj je bio očekivan - raspuštanje Hrvatskog sabora i tehnička vlada. Problemi Tomislava Karamarka s aferom “konzultantica” i njegov pokušaj “nasrtanja” na premijera Oreškovića, doveli su prije svega do raspada te vlade. Očekivano je bilo da će se raspustiti i Sabor, a od samog konstituiranja i Sabora i Vlade vidjelo se da Most, koji je bio prekretnica, bilo za ljevicu, bilo za desnicu, ulazi u sve to s jednom rezervom. A nemoguće je održati vlast ako se najvažniji partner ponaša kao oporba toj istoj vlasti. Bez obzira na to što među njima ima i kvalitenih ljudi koji su došli u Vladu i pokušali nešto raditi, HDZ im nije mogao oprostiti što je, prema Karamarkovom viđenju, resor unutarnjih poslova i “represivnog aparata” došao u ruke druge političke opcije. Udari na SOA-u i MUP doveli su do toga da Vlada ne može u jednom gospodarskom i financijskom smislu funkcionirati. Pa je i bilo jedino normalno da građani presude kako će izgledati nova, nadam se normalnija, buduća hrvatska vlada.

HDSSB je na prošlim izborima dobio samo dva zastupnika. Što trebate učiniti kako bi se najesen taj broj povećao?

- Sigurno ja da na novim izborima očekujemo veći broj mandata. S obzirom na političku situaciju u Hrvatskoj nikada to ne možemo sa sigurnošću reći, ali sigurno da je klub zastupnika, najmanje što HDSSB treba postići. To znači bar tri zastupnika, da možemo normalno funkcionirati u Saboru, a tada bismo imali i drukčije predispozicije za jedan kvalitetniji rad. Mi smo regionalna stranka s nacionalnim predznakom i mislim da u Hrvatskoj taj regionalizam nije prepoznat u onom pravom smislu, kakav bi trebao biti. To nije nikakvo otklanjanje od središnje državne vlasti. Jednostavno, mislim da se puno više za naš lokalni kraj i ovih pet gospodarski osiromašenih slavonskih županija može napraviti ako imamo regionalnu stranku. Zato vjerujem da će Slavonci i Baranjci nakon ovog višemjesečnog zagađivanja političkog prostora ovim lošim političkim opcijama, kako velikim, tako i manjima koje su ušle u vladajuću koaliciju, pokazati da im je više stalo do Slavonije i Baranje. A mi ćemo kao stranka dati sve od sebe da zastupamo rješavanje istinskih problema stanovnika naše regije. Mi smo to i pokušali prilikom donošenja državnog proračuna za 2016. godinu, tražeći amandmanima oko 187 milijuna kuna, ali ona vlada, koja je pala, to nije tada prepoznala. A svi u predizbornim kampanjama obećavaju da neće zaboraviti Slavoniju i Baranju, da će biti novih radnih mjesta i da će se spriječiti iseljavanje mladih, a nama naš zavičaj propada pred očima. Vjerujem da je došlo vrijeme kada će se regionalne stranke pokazati kao najkvalitetnije političko rješenje za sve ljude koji ovdje žive. Na nama je da pokažemo da smo sposobni ući u parlament, a potom i u izvršnu vlast i da imamo ne samo kvalitetne ljude, nego i ispravan politički program koji će značiti i boljitak Slavonije i Baranje.

Ankete govore da je SDP trenutačno u značajnoj prednosti. Može li HDZ preokrenuti taj trend nakon unutarstranačkih izbora?

- Kada se pokazalo da ta vlada nije dovoljno kompetentna i dovoljno sposobna obnašati izvršnu vlast, SDP-u je po inerciji rasla popularnost. Jer je ispalo da je i vlada za koju smo također smatrali da ne radi dobro, ona Zorana Milanovića, ipak bolja od ove koja nije radila ništa. Pa je taj splet događaja doveo do promjena u trendovima za koje nije zaslužan SDP, nego nerad Domoljubne koalicije i Vlade na čelu s Oreškovićem, kao i odnos Petrov-Karamarko-Orešković. Sve je to išlo u prilog SDP-u koji nije morao raditi ništa nego na pladnju čekati da Vlada padne, te nove izbore. Trenutačno se sve to čini kao što ste rekli, ali i u studenome prošle godine činilo se da će Most dobiti nekoliko mandata, a dobili su ih 19, dok su Živi zid i ORaH dobili znatno manje od predviđanoga. Nadam se i vjerujem da su i neki naši potencijalni birači postali mudriji, vidjeli da eksperimenti nisu dobri, nego da treba izabrati nešto što će biti stabilno i inzistirati da se politička klima u zemlji promijeni. A izbore unutar HDZ-a treba ostaviti HDZ-u, jer se u povijesti kod nas nije dogodilo da jedna vlada koja dođe nakon lošeg mandata prethodne vlade, izgubi vlast tako brzo. Vjerujem da će HDZ u svojim redovima prepoznati ljude koji će odgovarati ne samo njima samima, nego i drugima, gdje će se moći bar razgovarati i više neće s figama u džepu ići na to da se nešto lažno obećaje u izbornoj kampanji, a poslije zaboravi. Ne želimo se miješati u te izbore, ali očekujemo da će HDZ iz toga izići mnogo razumniji i sposobniji nego što je to bilo dosad. Tada se o svemu može razgovarati bez unaprijed donesenih zaključaka, a naša će stranačka tijela donositi odluke u skladu s interesima Slavonije i Baranje. Možda bi se i SDP-u trebao dogoditi ovakav “sindrom HDZ-a”, što bi možda bilo bolje za cjelokupnu političku situaciju u Hrvatskoj.

Kako uopće sastaviti većinu u Saboru, ako Živi zid odbija suradnju s velikima i ulazak u vlast, a čelnik Mosta prije neki dan oštro napada i HDZ, i SDP. Kako tim strankama predviđaju ukupno i više od 15-ak mandata, jesmo li možda bar malo bliži nikad realiziranoj suradnji HDZ-a i SDP-a u vlasti?

- O tome se već dugo priča, ali mislim da ta suradnja nije moguća. Bilo bi moguće samo da je Hrvatska u takvoj nacionalnoj ugrozi da je nužna vlada nacionalnog jedinstva. Ako ćemo gledati gospodarsku situaciju, uvijek bismo mogli reći da je to potrebno. No, i ovaj će se put poslije izbora gledati može li HDZ, ili SDP, sa svojim koalicijskim potencijalima imati većinu. Prošlo je vrijeme da jedna stranka može dobiti dovoljan broj mandata da sama upravlja državom. Mislim da Most i Petrov nisu dobro iskoristili političku priliku koju su dobili od birača i da su izgubljena treća opcija. A ovo je sada samo pokazivanje mišića koji više ne postoje, i prema HDZ-u, i SDP-u. Nasuprot činjenici da su pokazali kako se ne mogu nositi s težinom vlasti, ponašajući se kao oporba u njoj, što smo vidjeli da ne može funkcionirati. Što se tiče Živog zida, unatoč zalaganju za plemenite ideje, ne mogu razumjeti kakva je to politička stranka koja kaže da neće sudjelovati u vlasti, nego da će biti oporba. Najlakše je na tuđim problemima graditi svoje političke programe i ideje, a kada dođete u poziciju da nešto popravite - vi to ne želite. Bilo bi opasno da takve opciju dobiju previše mandata, jer bi to moglo opet dovesti do nestabilne situacije i nemogućnosti stvaranja većine, što bi bilo loše za Hrvatsku.