Objavljeno 27. lipnja, 2016.
Cilj je zabrane predizbornog koaliranje da se stranke bore za svoj glas
Vezani članci
POLITIČKI ANALITIČARI:
Sve više hrvatskih stručnjaka stava je da su hrvatskom izbornom zakonodavstvu nužne promjene, na način da se spriječi predizborno trgovanje i da sastav Hrvatskog sabora doista bude iskazivanje stvarne volje birača. Time bi se, bar načelno, spriječilo da stranke poput sada HSS-a koji licitira s tri do pet mandata za ulazak u koaliciju, laburista, brojnih satelita oko HDZ-a (HSP AS, Hrast...) ili već duže vrijeme HNS-a, dobiju više mandata nego što je stvarna volja birača. Neki su i mišljenja da obećavanje određenog broja mandata manjoj stranci prije izbora, radi ulaska u koaliciju, graniči s onim što se zakonski može podvesti pod “trgovinu utjecajem”.
- Hrvatska bi morala pristupiti ozbiljnoj reviziji izbornog zakonodavstva jer je ono jedan od najslabijih elemenata našeg političkog sustava, a u dobroj mjeri upravo ono generira trenutnu parlamentarnu krizu, kaže politički analitičar Davor Gjenero. On ističe da hrvatski izborni sustav jest formalno razmjerni, ali način na koji se dijele mandati, u deset izbornih jedinica, D'Hondtovom metodom, ima učinak kao da se primjenjuje većinski izborni model.
Potrebna je rasprava
- Sustavna primjena tog sustava, ili sustava koji daje rezultate kao većinski, dovodi do dvostranačja, a u podijeljenim društvima dvostranačje zaoštrava političke sukobe. Najbolji europski izborni sustav, onaj njemački, zabranjuje predizborna koaliranja jer ih smatra oblikom prevare birača. Naime, predizbornim koalicijama postiže se ili nepotrebna fragmentacija političke arene, jer zahvaljujući koaliciji u nju ulaze i stranke koje ne prelaze izborni prag od 5 posto osvojenih glasova, ili zahvaljujući koaliciji stranke nastoje ostvariti više mandata nego što im pripada razmjerno njihovu utjecaju na birače. Kad se primjenjuje većinski sustav, koji znači da se političari suočavaju izravno s političkom voljom birača u malim uninominalnim izbornim jedinicama, predizborni dogovori o kandidiranju su legitimni, ali čim se primjenjuju “liste”, legitimnost predizbornih dogovora stranaka vrlo je upitna - kaže Gjenero smatra da bi bilo bolje državu podijeliti na nekoliko izbornih jedinica s po nekoliko županija, a da se iz njih bira nejednak broj zastupnika. Tako bi se mogle održati stranačke konvencije na razini izborne jedinice/makroregije i osigurati demokratska procedura formiranja lista, zaključuje.
Politolog Nenad Zakošek je prije svega za to da se to pitanje temeljito raspravi. “Imamo jedan uzor koji je imao razloga to napraviti, a to je Njemačka, gdje su nakon II. svjetskog rata sve učinili da spriječe fragmentaciju od prije rata. Između ostaloga, uveli su 5-postotni prag i zabranili koalicijske liste. Nedvojbeno je da postoje mnoge loše strane našeg postojećeg rješenja, a najvažnija je da velike stranke u specifične odnose dovode male stranke koje preživljavaju na njihov račun. To onemogućava i birače da se jasno opredijele jer moraju odlučivati 'u paketu' hoće li prihvatiti takve koalicije. Mislim da treba zabraniti predizborne koalicije jer to onda nije jasno prepoznatljivo biračima, ali tek nakon opće rasprave za koju mislim da je iovako treba povesti oko izbornog zakonodavstva. Znamo da ni izborne jedinice ne odgovaraju onome što zakon zahtijeva, da je i Ustavni sud to tražio, a postoje i druga mišljenja da nešto treba mijenjati. Za ove izbore je to prekasno, ali bi odmah nakon njih trebalo pristupiti temeljitoj raspravi o izbornom zakonodavstvu”, smatra Zakošek. “Trebamo neku vrstu konsenzusa jer nije dobro da jedna strana to nameće”, kaže Zakošek.
Neka se natječu
- Ako Ilčić misli da zaslužuje mandat, neka se natječe, pa ako prođe - prođe. To vrijedi i za laburiste, i za HSU, a o HNS-u da i ne govorim. Oni nisu odavno bili na provjeri svoje stvarne vrijednosti. To je doista jedna vrsta nedemokratskog rješenja jer u osnovi omogućava nekim akterima da zaobiđu volju birača jer se “šlepaju” s jačima - zaključuje Zakošek.
Hrvatski PR stručnjak Krešimir Macan smatra, pak, kako bi i uz zabranu predizbornog koaliranja stranke pronašle neki drugi način i “prilagodile se okolišu” te da to ne bi nešto bitno promijenilo.
- To bi, istina, moglo eliminirati neke manje stranke, ali vidjeli smo da su mnoge od njih eliminirane i bez zabrane. Jer mi imamo dvije velike stranke, a sve su ostalo “patuljci”. Cilj je zabrane predizbornog koaliranje da se stranke bore za svoj glas i da prijeđu prag. No, ako se to zabrani, onda se spušta i izborni prag. I on bi tada bio oko 3 posto, pa bi bi opet neki od manjih uspjeli ući u Sabor. Pa je to stvar balansiranja izbornim sustavom i prilagode stvarnom životu. Pitanje je samo želimo li u Saboru više manjih stranaka ili ne jer što je više stranaka, teža je demokracija i treba više pregovaranja. A mi ni od dvije koalicije nismo uspjeli napraviti stabilnu vlast - kaže Macan, koji smatra da se kod predizbornih koalicija ne radi o trgovini utjecajem ili nečemu zakonski spornom, jer “postoji dogovor i izvjesna mjesta na listama na kojima sigurno prolaze”.
Igor BOŠNJAK
KREŠIMIR MACAN
PR stručnjak
Zdrava demokracija, kao u Borgenu
- U Danskoj ima puno stranaka i nije bitno imaš li većinu, nego imaš li većinu protiv sebe. Dok nemaš, na vlasti si. Oni stalno imaju manjinske vlade koje ne moraju stalno dokazivati da imaju većinu, nego to moraju oni koji ih žele srušiti. Obrnut je sustav. Jer kada dođe prvo glasanje s većinom protiv tebe - padaš. Zašto je to zanimljivo? Zato što je to 'plivajući sustav', gdje se, kao što smo gledali u seriji Borgen, oni od zakona do zakona različito dogovaraju i traže većinu. Pa neki zakon mogu podržati desnica i centar, a drugi put samo centar. Nemaju fiksnu većinu, nego se 'ad hoc' glasa o zakonima i sve dok se ne stvori većina za opoziv, premijer nastavlja raditi i bez stalne, stabilne većine. I stalno moraš biti spreman, to je zdrava demokracija - kaže Macan, dodajući kako te vlade obično traju puni mandat. “To je kultura dogovaranja”, zaključuje.
DAVOR GJENERO
politički analitičar
NUŽNA KVALIFICIRANA VEĆINA
- Problematično je i što u Sabor biramo 140 redovnih zastupnika, po 14 iz svake izborne jedinice, pa uz zastupnike dijaspore i manjina Sabor na kraju broji 151 zastupnika, iako bi i sa 100 mogao biti jednako efikasan. Valja, međutim, biti svjestan da izborno zakonodavstvo nije moguće mijenjati zadnjih godinu dana prije redovitih izbora, a da problem pri promjeni izbornog zakonodavstva uvijek predstavlja to da sadašnji model maksimalizira dobit većini onih koji trenutno čine saziv Sabora. Tim zakonodavstvom reguliraju se pravila ponašanja političke klase, a kakva će ona biti određuju pripadnici te iste političke elite. Svako mijenjanje izbornog zakonodavstva upravo zbog toga je tegobno, a valja znati i to da je Izborni zakon uvijek organski zakon, što znači da o njemu parlament odlučuje kvalificiranom, a ne običnom većinom, apsolutnom većinom svih zastupnika - upozorava Gjenero.
NENAD ZAKOŠEK
politolog
nedemokratski element
- Kada sam bio član saborskog Odbora za Ustav, tamo je također bilo pojedinačnih inicijativa o toj temi, no parlamentarna većina je na kraju uvažila samo uvođenje preferencijskog glasa. Nadam se da će ovaj put svi biti pametniji. Male stranke će naravno biti protiv toga, ali bi bilo važno da velike stranke raščiste to pitanje same sa sobom. Smatram da postoji jedan nedemokratski element u tome jer se birači ne mogu jasno opredijeliti što biraju ako im se nude takvi paketi stranaka.
Ispit na izborima
MALE STRANKE NE USUDE SE SAME NA IZBORE