Objavljeno 27. lipnja, 2016.
Kukuta je dvogodišnja biljka s jakom i dugačkom stabljikom koja je iznutra šuplja, a izvana posuta crvenim i plavim mrljama. Dosiže i do 2,5 m u visinu. Razgranate stabljike imaju dvostruko perasto izrezane listove. Cvijet je bijeli i tvori štitasti cvat. Plod kukute je okruglastog oblika. Cvate u svibnju i lipnju.
Beremo cijelu biljku u cvatu i sušimo je na toplom i zračnom mjestu. Sabire se i nedozrelo sjeme i također suši na toplom i zračnom mjestu. Za pripremu raznih preparata preporučuje se branje potpuno mlade biljke i cvijeta jer tada sadrže najmanju količinu otrovnih alkaloida. Svježi sok biljke predstavlja jaki otrov koji se koristi u farmaceutskoj industriji. Sjeme je najotrovniji dio biljke jer sadrži najviše koniina i srodnih alkaloida. Pri branju događa se da se zamijeni kukuta s peršinom, i to su najčešći slučajevi trovanja.
Koniin djeluje nadražajno i paralitički na živčani sustav, ima suprotan učinak od strihnina pa se rabi kao protuotrov te u liječenju tetanusa. Smrtna doza koniina za čovjeka iznosi 0,5 - 1 gram. Otrovni djelovi biljke: list, cvijet, zreo plod, korijen, sjeme, stabljika, mladi izdanci. Prva pomoć: Izazivati često povraćanje uz davanje medicinskog drvenog ugljena do dolaska ili odlaska liječniku.
Pučka medicina bilježi uporabu ove jako otrovne biljke u svježem stanju, i to za pripremu tinktura i masti kao i za neposrednu uporabu u obliku raznih obloga.
Zapadna službena i pučka medicina rabe kukutu za liječenje akni, astme i drugih dišnih bolesti, očnih bolesti, bolesti živaca, epilepsije, grčeva, herpes zostera, kožnog raka, crvenog vjetra, gonoreje, krajnika, kardiovaskularnih bolesti kao što je bradikardija, limfe i žlijezda, tumora, manija, neuralgija, rana, psorijaze, sifilisa, svraba, ženskih bolesti.
Za vanjsku uporabu mast i ulja koriste se za liječenje mastitisa, analnih fisura, hemoroida, raka dojke, depresije, predmenstrualnih tegoba, zabrinutosti, anksioznosti itd. U homeopatiji se rabi za liječenje bolesti žlijezda, tegoba prostate, bolesti očiju, arterioskleroze itd. Svježi sok (Succus conii) rabi se za liječenje epilepsije, škrofuloze, grčeva, kožnih bolesti, karcinoma, i to iznutra i izvana, paralize očiju, manije, kao i za inhalacije kod bronhitisa, jakog i nadražujućeg kašlja i astme.
Ivan LESINGER
LJEKOVITO DJELOVANJE
NAJPOZNATIJA JE UPORABA KUKUTE U LIJEČENJU:
l kožnih bolesti kao što su novotvorine tumorskog podrijetla, psorijaza, herpes i sl. na koje se stavljaju oblozi od svježe biljke te mast
l živčanih bolesti, kao što su poremećaji ponašanja, grčevi, nekontrolirani živčani pokreti, Parkinsonova bolest, mišićni grčevi
l bolesti respiratornih organa, kao jaki nadražujući kašalj, astma, kronični bronhitis
l želučano-crijevnih bolesti, kod povećane želučane kiseline, grčeva u dvanaesniku, poremećaja u probavi hrane i crijevnih parazita
l zaraznih bolesti poput sifilisa.
Tinktura
l 200 g sjemena preliti litrom 70-postotnog alkohola, pustiti da odstoji 30 dana te procijediti. Uzimati dnevno tri puta po 5-6 kapi s malo čaja ili vode. Uporaba tinkture najstrože je zabranjena bez konzultacije i kontrole liječnika.
Mast
l Radi se u omjeru 10 : 1, tj. deset dijelova masti, jedan dio tinkture. Rabi se za vanjsku uporabu u liječenju raznih kožnih bolesti. Mast se može praviti i tako da se iz svježe biljke iscijedi sok i pomiješa s alkoholom, također u omjeru 10 : 1.
Homeopatija
l Homeopatski lijek Conium ponajprije se rabi za liječenje živčanih degenerativnih promjena, a koristi se i u preventivi i liječenju karcinoma dojke, otečenih i bolnih dojki, tvrdih i natečenih limfnih čvorova ispod pazuha. Homeopatski lijek Conium rabi se za liječenje arterioskleroze.