Prof. dr. sc. Marijana Grbeša diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirala komunikacije i medije na London School of Economics and Political Science i doktorirala iz područja komunikologije na Fakultetu za družbene vede Sveučilišta u Ljubljani.

Dodatno se usavršavala iz područja političke komunikacije na University of Tennessee (SAD), na Amsterdam Maastricht University i na Goethe Institutu u Bremenu.

Radila je kao glavna urednica studentskog magazina Puls, kao koordinator programa ICEJ-a, bila je politički komentator u Večernjem listu, članica je pregovaračke skupine za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, predstavnica je Hrvatske u Europskoj zakladi za znanost.

Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predaje Političku komunikaciju, Politički marketing, Masovne medije i publike te Metode istraživanja medijskog teksta.

Prije dvije godine u jednom komentaru izjavili ste kako je odnos politike i medija opasan, odnosno da je odnos političara prema javnosti ponižavajući. Što se u međuvremenu dogodilo, je li se stanje popravilo ili još više pogošalo?

- Političari kod nas prečesto ignoriraju javnost. Dobar primjer je i ova kriza vlasti u kojoj je javnost osuđena na neizvjesnost. Država de facto nema vladu, informacije su dostupne na kapaljku i javnost je više-manje prepuštena medijskim konstrukcijama. To je vrlo neodgovorno ponašanje koje pokazuje da smo i nakon četvrt stoljeća još uvijek nezrela demokracija u kojoj vlast ne poštuje svoje građane.

Dojam je da su i ovakvi kakve imamo, hrvatski političari zapravo glavne medijske zvijezde, bez obzira na to koliko su to u negativnom svjetlu. Kako to komentirate?

- Ovisi što podrazumijevate pod pojmom “zvijezde”. Oni su svakako poznati, ali ne bih rekla da su zvijezde. Oni su vidljivi i sveprisutni zato jer je hrvatsko društvo ekstremno politizirano. Kod nas svi znaju tko su nam ministri, tko su potpredsjednici Vlade itd. Pitajte Šveđane znaju li tko su im ministri. Ne zanima ih. Žive dobro i ne bave se previše politikom. Kod nas su sve sfere društva, na žalost, visoko politizirane i nemoguće je ne baviti se politikom. Isto tako, pojam “zvijezda”, odnosno “celebrity”, podrazumijeva i određeni stupanj identifikacije s tim 'slavnim' ljudima. Sumnjam da se građani u Hrvatskoj identificiraju s političarima.

Postoji li uopće, i kakva je, u Hrvatskoj celebrity politika i celebrity političari? Jesu li oni zapravo produkt medija, a ne nekakvog pomno smišljenog PR-plana i programa, kao što je to recimo slučaj u SAD-u s Barackom Obamom, ali vidimo i s Donaldom Trumpom?

- Celebrity političara, u smislu Obame ili Trumpa, nema. Ovdje bi možda trebalo objasniti što je, u teorijskom smislu, celebrity politika. Taj pojam, dakle, opisuje korištenje određenih elemenata privatnog života i popularne kulture za političku promociju. Drugim riječima, političari, kako bi se svidjeli biračima, često prikazuju i svoju privatnu stranu, svoju obitelj, svoje hobije itd., ili posežu za nekim elementima tipičnim za show business, primjerice, druže se sa zvijezdama iz showbiza, sviraju, pjevaju, čak i glume, pojavljuju se u popularnim talk showovima itd. Obama je vjerojatno najbolji primjer celebrity političara, on je pravi šampion celebrity politike. S druge strane, kod nas nema pravih celebrity političara, ali postoje političari koji vrlo vješto koriste neke elemente tog fenomena, poput Milana Bandića, koji je jako vješt u postizanju dojma bliskosti s “običnim” ljudima.

Kakav je zapravo hrvatski politički marketing? Kakav je udjel u hrvatskoj “celebrity politici” PR agencija, odnosno stručnjaka za komunikaciju i političke spinove? Čujemo da Milanoviću uskoro stiže ponovno Alex Brown...

- Hrvatski politički marketing je nakon Ive Sanadera, odnosno nakon izbora 2011., doživio golem kvalitativni pad. Sanader je jako dobro razumio što znači politički marketing i HDZ je općenito bio mnogo bolji u tom segmentu sve do 2011. SDP je s druge strane napravio iskorak na izborima 2015. na kojima su imali strateški dobro postavljenu kampanju. Shvatili su da trebaju slušati profesionalca i to im se isplatilo. Kod nas su kampanje još velikim dijelom kućna radinost, što nije dobro.

Tko je, prema vašem mišljenju, najbliži pojmu celebrity političara u Hrvatskoj? Ako ga ima, što ga krasi, prema čemu je celebrity?

- Spomenula sam već Milana Bandića u jednom segmentu. Mislim da nemamo pravih celebrity političara Obaminog kova. Ali možda bih tu istaknula Ivu Sanadera koji je putem satiričnog formata, stranice Ćaća se Vraća, postao svojevrsna pop-ikona. Možda celebrity antipolitičar? U svakom slučaju, to je jako zanimljivo.

Zašto naši političari izbjegavaju sudjelovati u popularnim show programima (doduše, pravih talk show emisija tipa Late Show Davida Lettermana u RH nema), na televiziji onako kako to čine inozemni političari (Obama, recimo)? Dojam je da naši političari još nisu shvatili značaj takve promidžbe, takvog komunikacijskog kanala preko kojeg mogu sebi priskrbiti pozitivne poene u politici i svemu što rade. Kako to komentirate?

- Mi smo u tom smislu još uvijek prilično konzervativni. Naši političari zaziru i od privatne i od popularne sfere, sve dok ne dođe izborna kampanja. Onda im to više nije tako mrsko pa počnu svirati, pjevati i tako redom, jer i oni shvaćaju da tako mogu lakše doprijeti do publike, odnosno birača. Upravo je to glavni argument zagovornika celebrity politike koji kažu da su građani umorni od sterilne, ozbiljne politike i da će ih politička poruka mnogo lakše privući ako je zamotana u celofan pop-kulture. To je Obama brzo shvatio. Vjerujem da će se i kod nas politika sve više “popularizirati”, jer je to način da se političari približe građanima.