Vezani članci
OSJEČANIN U DALEKOJ AZIJI (V.)
U nastavku putopisnih reportaža našeg sugrađanina po bespućima daleke Azije, riječima i fotografijama samoga autora i u ovom broju zadržat ćemo se u Vijetnamu, jer je to zemlja o kojoj nikad dosta priča, osobito ako ste u njoj prvi put.
Autobusom stižem u Hue, grad s 350.000 stanovnika, sjeverno od Hoi Ana, smješten na estuariju rijeke zanimljivog imena - Parfemska rijeka. Danas je to glavni grad jedne od vijetnamskih pokrajina i nalazi se gotovo na polovici Vijetnama - 1100 km sjeverno od Saigona i 700 km južno od Hanoija.
Proživio je puno zanimljiviju povijest nego što živi sadašnjost. Bio je glavni grad vijetnamske dinastije Nguyen, koja je od 17. do 19. stoljeća dominirala južnim, a od 1802. godine cijelim Vijetnamom, sve do 1945. godine, kada je posljednji car te dinastije abdicirao, nakon čega je osnovana komunistička vlada na sjeveru zemlje sa sjedištem u Hanoiju. Tijekom Vijetnamskog rata Hue je bio u Južnom Vijetnamu, točnije u ratnoj zoni uz samu granicu sa sjeverom. Tijekom poznate Tet ofenzive 1968., u “Bitci za Hue”, najdužoj i najkrvavijoj u Vijetnamskom ratu, grad je strašno stradao, a veliki broj njegovih stanovnika pogubile su komunističke snage nakon sukoba (tzv. Hue masakr). Nakon rata njegovi su spomenici prepušteni propadanju jer ih je KP Vijetnama proglasio za “nazadne i reakcionarne ostatke feudalnog režima”.
LJUBIČASTI GRAD
Grad doista predstavlja primjer planirane feudalne prijestolnice koja je sagrađena u relativno kratkom razdoblju (planiran od 1803. do 1805. godine, a sagrađen do 1835., u skladu sa starom istočnjačkom filozofijom feng shui). Stoga više čudi da su glavne znamenitosti raštrkane cijelim gradom na velikim udaljenostima jedne od drugih. Svakako je najinteresantniji “Glavni grad” s upravnim zgradma koji ima kvadratičan tlocrt sa stranicama duljim od dva kilometra. Unutar njega nalaze se kraljevske palače i svetišta (“Carski” ili “Unutarnji grad”, također smješten na kvadratičnoj površini) okruženi zidom od opeke i vodenim jarkom sa po jednim ulazom sa svake strane, a unutar njega nalazi se “Zabranjeni ljubičasti grad” s kraljevskom rezidencijom.
Izvan zidina “Glavnog grada”, koji stanovnici zovu jednostavno “Citadela”, uz riječnu obalu su i mnoga svetišta. “Hram književnosti”, “Esplanada žrtvovanja suncu i zemlji”, “Kraljevska arena” i “Nebeska pagoda dama”. Sva ta zvučna imena sam nabrojao isključivo zbog toga što ovako napisana stvaraju dojam da je grad vrijedan dužeg zadržavanja, što nimalo nije slučaj. Dobro planiranim obilaskom sve ove znamenitosti možete pogledati u jednom danu, a sve ostale dane ćete se dosađivati ako ne želite noći provoditi uz alkohol, glasnu glazbu i tko zna što još.
“Glavni grad” ili jednostavno “Citadela” podsjeća me na vrlo blijedu kopiju “Zabranjenog grada” u Pekingu, s tim što ni približno nije tako atraktivan, očuvan i održavan. Istina, razvojem turizma ulaže se u njegovu obnovu, ali ni približno koliko bi tebalo.
POTOP PRIJE CITADELE
Lijep lokalitet je “Nebeska pagoda dama” udaljena 3-5 km od “Glavnog grada”, kao i grobni kompleks cara Khai Đinha iz dinastije Nguyen, udaljen nekih 10 km (možda i više) u posve drugom smjeru, pa je stoga vrlo dobar izbor uplatiti organiziranu jednodnevnu turu koja će vas s ulaznicama stajati 60-70 dolara. Ja sam prvi dan obišao “Citadelu” po vrlo ružnom, prohladnom i oblačnom vremenu, očekujući proljepšanje za obilazak ostalih znamenitosti. I tako sutradan, šećući gradom i ubijajući se od dosade, popustih nagovaranju jednog motociklista da me on odveze do grobnog kompleksa cara Khai Đinha za nekih (uz cjenkanje) pet dolara, jer sam kompleks svakako želio vidjeti. Oblačno je i prohladno, ja odjeven tek za lutanje u blizini hostela, ali, 'ajde - valjda neće kišiti! Neće vraga - kako smo krenuli, tako je i kiša počela, što ovaj brže vozi, to me kiša sve više natapa, on ima i kabanicu, ja samo kacigu. Nema veze - preživjet ću! Ali lopov me odvozi do nekog kompleksa hramova (istina, lijep je, ali nije to što smo se dogovoriti) gdje ja, nakon obilaska, inzistiram da me odveze tamo kamo smo se dogovorili. Može, ali sada nije pet dolara, već 15, kiša pada, ja potpuno mokar - sada mi je već svejedno - još malo kiše neće me ubiti, pa se dogovaramo da me odveze tamo, ali i do “Nebeske pagode”, i to sve za 10 dolara. OK! Kada je ovaj počeo voziti mokrim cestama, kolnicima punim rupa, ne smanjujući brzinu, kao da je najsunčaniji dan moga putovanja, promrzlost mi je bila najmanji problem, slupat ćemo se negdje, a još je dugo do kuće! Uglavnom, da skratim, s jednog kraja grada, na drugi, pa isto tako na treći (ništa nije usput), zubi cvokoću što od zime, što od straha od prometne nesreće - nikada mi topao tuš nije tako godio.
Nakon svega odlazak iz Huea nije mi uopće teško pao. I da, kompleks spomenika Huea upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1993. godine.
NAPOKON U HANOIJU
U Hanoi stižem vlakom nakon nekih 14 sati ugodne vožnje spavaćim kolima. Jutro još nije svanulo, mrak je i prohladno je, uobičajeno cjenkanje s taksistima (plaćam mu oko tri dolara za prijevoz do ni dva kilometra udaljenog hostela - nemam volje ustrajati u cjenkanju). Hostel se nalazi u Old Quarter - Staroj četvrti, ili “36 ulica”, kako četvrt još zovu. Četvrt je vrlo slikovita - uske ulice pretrpane su mopedima, uličnim prodavačima hrane, voća, cvijeća, mještanima i turistima. Pločnika nema, pa je sve nabrojeno na samoj ulici, cijela četvrt je jedna velika trgovina ili kako je danas popularno - shoping mall.
Hanoi mnogi nazivaju “možda najljepšim gradom Azije”. Odgovorno tvrdim da - iako je lijep grad - Hanoi to nije ni blizu! Područje grada naseljeno je unatrag nekoliko tisuća godina, Vijetnamska država postoji nekih tisuću godina, s kratkim prekidom 1408.-1428., kada je Vijetnam okupiran od Kineza, u vrijeme dinastije Ming, koji tada Hanoi nazivaju Dong Quan, a to ime Vijetnamci nakon 1428. mijenjaju u Dong Kink - od kojeg naziva dolazi Tonkin koji se koristi za sjeverni Vijetnam, kao i ime Tonkinškog zaljeva u koji se ulijeva rijeka Song Koi - Crvena rijeka uz koju je Hanoi smješten, a na nekih 130 km od mora. Godine 1873. Vijetnam okupiraju Francuzi, a tijekom Drugog svjetskog rata bio je pod okupacijom Japana. Od 1945. Vijetnam je neovisan, što se ne sviđa Francuzima, a ostalo znamo...
PROPUŠTENA PRILIKA
Inače, meni je Hanoi bio polazna točka za Ha Long Bay. Međutim, nisam vidio Ha Long Bay!
Razlog - otkazani su svi izleti zbog valova koje vjetar podiže u uvali (uvalom plovite i tri dana a da niste sve vidjeli). Bila je to odluka nekog njihovog nadležnog tijela u interesu sigurnosti posjetitelja.
Vrijeme se smirilo kada sam ja već bio na hanojskom aerodromu Noi Bai čekajući let za Singapur. I još nešto. Prvog dana mog boravka u Hanoiju koji sam utrošio na obilazak znamenitosti grada, izlet u Ha Long Bay bio je moguć, kao i u dane nakon mog odlaska iz Hanoija. Što reći - ne vrijedi ni psovati!
Tako je meni u posljednja dva dana u Hanoiju koja sam proveo u toplom krevetu hostelske sobe (istina u punoj zimskoj opremi) preostalo samo prisjećati se viđenog.
Priredio: Darko JERKOVIĆ
ČUDA UVALE ZMAJA
Ako niste vidjeli Ha Long Bay, niste niti bili u Vijetnamu
Klima u Hanoiju je suptropska, monsunska s vrućim i vlažnim ljetima i toplim i suhim zimama. U siječnju temperature gotovo nikad ne padaju ispod 15 stupnjeva Celzijevih, a dugogodišnja najniža prosječna temperatura tijekom zime je 15 stupnjeva. Dakle, tople i suhe zime. No, je li 5 stupnjeva toplo? Nije! Znači li kiša suh dan? Ne! Kada tomu dodate još vjetar koji brije, onda imate moja tri dana u Hanoiju. Mlada Vijetnamka na recepciji hostela reče mi da ona u svom životu ne pamti takvu hladnoću! A Hanoi je polazna točka za Ha Long Bay (doslovno: uvala silazećeg zmaja), uvalu tisuća vapnenačkih stijena i otočića različitih veličina i oblika, koji su se formirali tijekom 20 milijuna godina pod utjecajem tropske vlažne klime. Ha Long Bay je dom 14 endemskih biljnih i 60 endemskih životinjskih vrsta i vrlo je popularna destinacija svih posjetitelja Vijetnama. Drugim riječima, ako niste vidjeli Ha Long Bay - niste niti bili u Vijetnamu, ma moglo bi se reći - niste bili nigdje! To vam je kao da ste bili u Dubrovniku, a niste vidjeli Stari grad. Potpuno je razumljivo da je takav biser prirode ili kako ga naziva neki vijetnamski pjesnik “rock wonder in the sky” upisan u UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Vijetnam je u svojoj tisućljetnoj povijesti uglavnom bio neovisan. Neki vrlo zeznut narod, što najbolje znaju Francuzi i Amerikanci
Hanoi mnogi nazivaju “možda najljepšim gradom Azije”. Odgovorno tvrdim da - iako je lijep grad - Hanoi to nije ni blizu...
Nakon rata spomenici u gradu Hue prepušteni su propadanju. KP Vijetnama proglasio ih je za “nazadne i reakcionarne ostatke feudalnog režima”...
KINESKA VEZA
Dobit od ulaznica za Angkor Wat u Kambodži ubire Vijetnam
Danas Vijetnam vrlo blisko surađuje s Kinom, a vrlo je utjecajan u Laosu i Kambodži. Ovo “utjecajan” ne držim pozitivnim - primjera radi - svu dobit od ulaznica posjetitelja Angkora u Kambodži ubire Vijetnam, a ona nije mala, dok u održavanje i obnovu ne ulažu ništa. Hanoi je drugi gospodarski centar Vijetnama, odmah iza Saigona, koji je smješten u ipak gospodarski razvijenijem južnom Vijetnamu, a broji oko 7,5 milijuna stanovnika.