Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Osijek, kao i njegovi tada vodeći političari poput Branimira Glavaša i Zlatka Kramarića, djelomice i stjecajem nesretnih ratnih okolnosti, bili su i više nego zastupljeni u medijima na državnoj razini.

Sukladno tomu i riječi njih dvojice imale su određenu težinu i ovdje, i u Zagrebu, bez obzira na to voljeli ih ili ne. U godinama potom, pa sve do danas, čelnici gradskih organizaciju dviju stranaka koje su se kroz godine izprofilirale kao ključne u hrvatskoj politici, HDZ-a i SDP-a, ipak su u ostajali daleko od predsjedničkih i potpredsjedničkih mjesta u svojim strankama, pa time i daleko od ključnih odluke koje su se u državi donosile, a imale su utjecaja na razvoj pojedinih dijelova zemlje. Tako je Zadar procvjetao u zlatnim danima Božidara Kalmete, Split je imao možda i najmoćnijeg - Ivu Sanadera, a Rijeka u svoje vrijeme Slavka Linića. U Osijeku su, pak, HDZ i SDP znali voditi i sveučilišni profesori, liječnici, poduzetnici, pa i pjevači, ali se ništa bitno nije mijenjalo u tom pogledu. Iako to ne bi smjelo biti pravilo prema kojemu se donose odluke o nekim važnim pitanjima, u praksi je funkcioniralo i funkcionira, pa su kroz sve te godine manje ili više profitirali i neki drugi gradovi, manji od Osijeka. Grad na Dravi ostajao je uglavnom izvan tokova novca i važnijih projekata. Pa stoga ne čudi da i za Osijek bitan dovršetak koridora 5c kroz Baranju ne pripada u hrvatske prioritete.

Zbog čega se sve to događalo, tj. zašto je Osijek bilo lišen osoba koje su imale težinu u svom dvorištu, ali i bile sposobne neke stvari nametnuti i u Zagrebu, pa i lupiti šakom o stol, razgovarali smo s nekolicinom naših sadašnjih ili bivših sugrađana.

- Najmanje su tri moguća razloga zašto HDZ i SDP već dugi niz godina nemaju u Osijeku političare koji bi bili snažne osobnosti i prepoznatljivi na nacionalnoj razini. Prvi je razlog svakako nerad spomenutih lokalnih organizacija jer je očito da čelni ljudi HDZ-a i SDP-a Grada Osijeka ne rade ono što je primarna funkcija lokalnih političkih organizacija, a to je širenje članstva i privlačenje najboljih pojedinaca koji se ističu svojom stručnošću u lokalnim sredinama. Dijelu tih ljudi očito, nažalost, odgovara da njih nekolicina vode stranku i kadroviraju sebe i svoj kadar u nadzorne odbore i na izborne liste, a stručnjake iz lokalnih sredina očito doživljaju kao nepoželjnu konkurenciju - ističe stručnjak za ljudske resurse Željko Požega, profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

Drugi je razlog, prema njegovu mišljenju, posljedica centralizacije države, pa tako i u smislu djelovanja političkih stranaka, pri čemu se očito smatra da najbolji kadar moraju biti selektiran iz Zagreba i, što je još važnije, mora djelovati iz Zagreba. “Pa smo tako i mi bili svjedoci da se perspektivni kadar iz našeg grada često mora preseliti u Zagreb i tamo nastaviti karijeru. Pri tome nemojte zaboraviti ono što svi uvijek zaborave, a to je da bavljenje visokom politikom najčešće podrazumijeva djelovanje u Saboru ili ministarstvima, što je uvijek dodatan problem našim lokalnim političarima jer to podrazumijeva preseljenje u Zagreb i probleme razdvojenosti njihovih obitelji”, dodaje Požega.

Kao treći razlog ističe to što su Slavonija i Baranja, pa posljedično, naravno, i Osijek, svim dosadašnjim vladama uvijek među posljednjim prioritetima, zbog čega se lokalni političari u pravilu ne uspijevaju izboriti da Osijek ili istočna Hrvatska budu područje značajnih investicija i nositelj gospodarskog razvoja. “Tako nismo niti imali nekog političara iz HDZ-a ili SDP-a Osijeka koji bi imao veliku prepoznatljivost i popularnost u narodu”, zaključuje Požega.

Nekadašnji dogradonačelnik Osijeka Vilim Herman kaže kako ne misli da se smanjio utjecaj Osijeka, nego da je riječ o personalnim pitanjima, a i nad tim se, kaže, može zamisliti.

- Jednostavno, nekolicina manje eksponiranih Osječana pojavljuje se u tim centralama stranaka, a s druge strane oni nisu eksponirani kao što smo to bili naviknuli u nekim tamo, nisam više siguran da li i “zlatnim vremenima”, kada se Osijek manje-više mogao reducirati na dvije političke figure. Ono nad čim se stvarno trebamo upitati je da li Osijek, kao jedan politički entitet, grad, predstavlja jedan politički subjekt i u kojoj mjeri sudjeluje zapravo u političkom životu. Ne mislim da tu treba razmišljati o nekom konkretnom gradonačelniku, bivšem, sadašnjem ili budućem, ali činjenica je da Osijek i inače nije s dovoljno integriteta. Osobito je njegov identitet upitan u sudjelovanju u hrvatskom političkom životu. Pa tako i neke institucije koje bi po definiciji trebale predstavljati dio toga integriteta i identiteta ne sudjeluju u hrvatskom javnom životu na način na koji bi se to moglo očekivati. Inače, ne mislim da treba biti osobito nesretan što nema ljudi koji su posebno utjecajni ili su pak nekada to bili. Jer se to ni tada nije realiziralo u kvaliteti života građana i građanki Osijeka - zaključuje Herman, koji smatra vrlo lošim ako je politika u toj mjeri kriterij svega da ako nemaš jake ljude u centralama stranaka, trpiš kao grad.