Objavljeno 22. lipnja, 2016.
Osmi saziv Hrvatskog sabora odlučio je, većinom glasova, da će biti raspušten 15. srpnja. Riječ je o najkraćem sazivu Sabora u modernoj hrvatskoj povijesti, o kojem ni građani ni stručnjaci nemaju previše lijepih riječi.
Izvanredni profesor s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, politolog Berto Šalaj, smatra da je ovaj saziv Sabora bio neuspio eksperiment.
- Hrvatska do sada nije vidjela ovakav politički eksperiment, pa se odnos snaga između HDZ-a i Mosta odrazio i na parlament. Javnost i građani jednostavno su bili zgroženi funkcioniranjem odnosno nefunkcioniranjem parlamenta. Prema mom sudu, vrhunac toga je raspuštanje, koje stupa na snagu 15. srpnja, kada su si zastupnici dali za pravo, kako su sami najavili, da idućih mjesec dana neće raditi apsolutno ništa, ali će i dalje imati sva prava koje nosi mjesto parlamentarnog zastupnika. To možda najbolje simbolizira koliko je ovaj parlament bio nedjelotvoran i neučinkovit, a s druge strane su zastupnici bili fokusirani na sebe i svoja prava - kaže prof. Šalaj za Glas Slavonije.
“Inovativni” političari
- Imali smo situaciju u kojoj je Vlada bila potpuno nedjelotvorna, pa se onda to prebacivalo i na parlament, koji je sada konačno dobio priliku da zaista ima važnu ulogu u hrvatskom političkom životu, no to nije uopće iskoristio - objasnio je propuštenu priliku politolog Šalaj.
- Činjenica je da je ovaj saziv bio potpuno neučinkovit. Njihova zbunjenost, nedjelotvornost i fokusiranost na sebe vidi se i u tom krajnjem činu rapuštanja, koje stupa na snagu 15. srpnja, do kojeg neće ništa raditi. Kada su ih pitali što će raditi, Zoran Milanović je u svom ciničnom stilu izjavio da “neće raditi ništa, kao i do sada”, ali u tom cinizmu ima dosta istine. I HDZ i SDP su se dogovorili da ne dolaze u parlament, da se sjednice ne sazivaju, što je politološki gledano još jedna novost hrvatske politike - da imamo parlament koji je u zasjedanju, ali ne zasjeda, zato što se dogovorilo da se raspusti s nekim terminom. Uvijek me iznenadi ta inovativnost hrvatskih političara - kaže prof. Šalaj.
Profesor komunikologije na Sveučilištu u Dubrovniku Pero Maldini također nije imao ništa dobroga reći o ovom sazivu Sabora.
Strukturni problemi
- Struktura Sabora je odraz političke volje građana i činjenica je da je bilo nemoguće ostvariti samostalnu vlast ni jednoj od dvije velike političke opcije. Kao što znamo, Most je s Domoljubnom koalicijom formirao vlast i u toj jednoj “ljubavi iz interesa” HDZ nije mogao trpjeti Most jer je osjećao da kao stranka s većim brojem glasova treba imati viši stupanj kontrole vlasti. S druge strane, Most je bio u ambivalentnoj ulozi - ušli su u strukturu vlasti, a istovremeno su se ponašali kao oporba jer su sami sebi pripisali ulogu kontrolnog mehanizma. No kontrolni mehanizam u demokratskim društvima pripada oporbi. Oni su željeli na taj način, iako manjinski partner, kontrolirati većinskog partnera, što je bio izvor stalnih sukoba. Zbog takvog stanja do danas je čak i kadrovska struktura ostala neriješena, a u tom kadroviranju gubilo se strašno puno vremena, pa se nisu donosile nikakve odluke. Vlada koja je bolovala od istog strukturnog problema nije uspjela poslati gotovo ni jedan relevantan prijedlog zakona, niti je Sabor sam generirao takve zakone, koji bi bili u funkciji onoga što su svi obećavali - a to su reforme. Dakle, reformski efekt bio je nikakav - kaže prof. Maldini.
“Ovaj kraj je pristekao iz te situacije. On je mogao biti odgađan. Pokušati s nekim preslagivanjima, ali to bi samo produžilo agoniju i do nekih bitnih promjena ne bi došlo”, kaže profesor Maldini. V.Tešija
LOŠA VLADA NIJE ALIBI ZA LOŠ SABOR
Profesor Pero Maldini mišljenja je kako nedostatak inicijative iz Vlade ne može biti alibi za nerad Sabora jer je i na Saboru odgovornost da daje prijedloge zakona. “Rad ili nerad Sabora u tom smisli ovisi isključivo o saborskim zastupnicima i njihovoj inicijativi. Rekao bih da je Sabor vrlo često bio u funkciji pasivnog izglasavača zakona, ali to je više stvar našeg nedostatka demokratske političke kulture nego što bismo mogli reći da je riječ o primarnoj funkciji Sabora.”