Objavljeno 18. lipnja, 2016.
Izblamirani Karamarko morat će napustiti i HDZ, a nema više što tražiti ni u političkom životu Hrvatske
U jednom mandatu, nekakvim čudom, bio je predsjednik HDZ-a pa je za šefa nedavno ponovno biran. Osim ministra unutarnjih poslova, postade čak i prvi potpredsjednik Vlade. I tu bi trebao biti kraj. Dovoljno za jedan pristojan curriculum vitae.
Naime, i kada je Tomislav Karamarko prvi put biran za predsjednika HDZ-a bilo je to za mnoge, s obzirom na njegov prevrtljivi životopis, pa čak i u toj stranci, nemalo iznenađenje. Kao prvo, nije slučaj da bar u Europi netko iz špijunskih službi završi u visokoj politici, jer to je naprosto nespojivo. A drugo, već tada su svi znali da Karamarko iza sebe ima repova i da to neće dobro završiti. Treće je pak ono što se oduvijek spominjalo, a to je da uz mnogo bolje kadrove, nije politički dorastao toj funkciji.
I doista, u posljednje vrijeme Karamarkova šefovanja u sjedištu stranke na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma bilo je i povišenih tonova, ali i drukčijih mišljenja vodstva stranke. Doduše ne tako glasno i s prilično bojazni, jer šef je šef pa je sve nekako ostajalo na tome. U međuvremenu zbog sve traljavijeg vođenja HDZ-a i mizerne “pobjede” na parlamentarnim izborima, došlo je do neslaganja i s najbližim mu suradnikom, bivšim glavnim tajnikom, a današnjim zamjenikom Milijanom Brkićem. Ali kritička masa ipak nikako nije sazrijevala. Najjači mu oponenti, moderni demokršćani, poput Andreja Plenkovića ili Davora Stiera, završili su u Europskom parlamentu, odakle je teže utjecati na stranačka strujanja, a nedostaje im i odlučnosti. I stara garda HDZ-ovaca izražavala je svoje neslaganje s Karamarkovim potezima, ali nevoljko da se javno sukobljavaju. Osnivači HDZ-a optužili su ga i da je izdao Tuđamanovu politiku. Jer HDZ-u je posljednjih godina, i nakon Ive Sanadera, nanesena nepopravljiva šteta.
A u srijedu je i Povjerenstvo za sukob interesa većinom glasova donijelo odluku da je Karamarko u slučaju INA-Mol već duže u sukobu interesa i da kao takav, ne štiteći državne interese, nego osobne i parcijalne, više nema što raditi u visokoj politici. I nije veliki šef istoga dana podnio ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade zbog tog za njega nevjerodostojnog Povjerenstva, nego jer je svjestan da bi ga na to prislio i sam vrh HDZ-a. Istoga dana navodno je bilo svađe i među hadezeovcima te mu je nedvosmisleno poručeno da kao takav više ne može biti ni predsjednik još uvijek najjače političke stranke, budući da bi to vodilo do gubitka i lokalnih, ali i vjerojatnih prijevremenih parlamentarnih izbora. Kompromitirani Karamarko je toga očito svjestan, a je li svjestan i toga da više nema što tražiti ni u političkom životu Hrvatske, jer nanio je nepopravljivu štetu kako HDZ-u tako i državi, još ne znamo. Ali znamo da ga već ovih dana napuštaju i najbliži suradnici, kao i ministri.
Piše: Damir GREGOROVIĆ