Hoće li Englezi za deset ili dvadeset godina 23. lipnja 2016., dan kada su izišli na referendum o napuštanju Europske unije, poput svojih bivših afričkih i inih podanika ponosnih na raskid kolonijalnih veza s “podmuklim Albionom”, slaviti kao nadnevak kada su dokinuli ropsko zajedništvo s kontinentom kojemu zapravo ne pripadaju, odnosno trenutak koji ih je približio ostvarenju vlastite neovisnosti, pitanje je za milijun funti sterlinga.

Aleatornom voljom konzervativnog premijera Davida Camerona, koji je precijenio vlastitu moć pregovaranja i uvjeravanja, Britanci će drugi put u svojoj povijesti, prvi put je to bilo 1975., odlučivati o tome žele li ostati u članstvu EU ili namjeravaju pokupiti svoje krpice i otići u vlastitu svijetlu budućnost. Kako je na svojoj naslovnici primijetio britanski konzervativni časopis The Spectator, osnovan daleke 1828., koji je i prije četrdesetak godina harangirao protiv tadašnje preteče EU baš kao i danas, opcija koju samosvjesni Britanci sanjaju jest “Out into the World”, što je u to vrijeme bila krilatica protivnika Europske gospodarske zajednice. Dakle, umjesto robovanja EU, koja je sve više nalik na Habsburško Carstvo u njegovim umirućim danima, piše časopis koji je prije desetak godina uređivao današnji najveći zagovornik Brexita Boris Johnson, Britanci žele nesmetano općiti (čitaj: trgovati) s ostatkom svijeta. Naravno, to je legitimna odluka baš kao i ona da ostanu u EU.

Nedvojbeno, u Britaniji svoju budućnost vide u jačanju veza sa Sjedinjenim Državama i zemljama Commonwealtha. Kao primjer te bliskosti britanski časopis spominje tzv. pet očiju (Five Eyes, FVEY), obavještajni savez pet anglosaksonskih zemalja: Australije, Kanade, Novog Zelanda, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva.

U Specatorovu pamfletu piše kako EU čini ljude siromašnima i manje slobodnima. Časopis upozorava na nešto što se u Hrvatskoj, opijenoj skorašnjim ulaskom u EU, fasciniranoj mrvicama koje dobiva s europskog stola i snuždenoj u vlastitoj beznačajnosti, nikada ne govori, a to je fenomen otuđene bruseljske birokracije, koja državama članicama mimo njihove volje nameće propise. Kap koja je prevršila čašu britanske strpljivosti bila je suluda ideja njemačke kancelarice Angele Markel da svoju demografski beznadnu zemlju, još uvijek duboko opterećenu osjećajem povijesne krivnje i željnu novih dokazivanja, napuči Sirijcima i inim useljenicima s Bliskog istoka i iz Afrike, čak milijun njih. Snošljivi glede multikulturalizma u vlastitoj zemlji, ali maksimalno užasnuti invazijom Afrikanaca i Arapa na Dover, Britanci su dramatično izgubili povjerenje prema EU. Nevjerojatno je kako su njemačka država, Auswärtiges Amt i BND propustili uvidjeti kakvu će sve štetu, u zemlji i ostatku EU, proizvesti taj neoprezni ljudski import. Merkel se u cijeloj toj priči ponašala kao Goetheov Zauberlehrling (čarobnjački naučnik). Najnovije ankete govore kako uoči povijesnog glasovanja u četvrtak broj onih Britanaca, Sjevernih Iraca i Gibralćana koji su protiv članstva u EU premašuje broj onih koji navijaju za ostanak u Uniji.

Ostat će misterij kako se ideja Brexita, koju je još prije nekoliko godina zagovarala tek šačica pripitih britanskih euroskeptika okupljenih oko populističke desničarske stranke UKIP (UK Indpendence Party), proširila poput šumskog požara i postala središnjim pitanjem otočke politike. Njezin predsjednik Nigel Farage, kojeg su hrvatski eurofobi, bar oni koje je autor ovog teksta susretao u privatnim kontaktima, nazivali “našim čovjekom u Londonu”, pokazao se reinkarnacijom hrvatskog bana Ivana Nepomuka II. Erdődyja, tvorca glasovite gnome izrečene s isukanom sabljom 1790. u požunskom saboru: Regnum regno non praescribit leges! (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!). Kao gljive nakon kiše odnekuda su se pojavile razne protueuropske udruge (Vote Leave, Leave.eu, Labour Leave, Conservatives for Britain, Business for Britain, Grassroots Out, Better Off Out...), koje podupiru razni bogatuni, stranke i poznate osobe. U kampanju za izlazak iz EU uključilo se i troje od četvero članova nekadašnje eurovizijske skupine Bucks Fizz te lokalni Elvisov imitator Gordon Hendricks, koji nastupaju u subotu na koncertu u Birminghamu. Pridružio se i Rupert Murdock s najčitanijim britanskim tabloidom The Sun, lukavac koji zna uvijek odabrati “pravu” stranu. Vrhunac antieuropske histerije koja je ovih dana zahvatila Britaniju bio je u četvrtak, kada je neki manijak nožem i pištoljem ubio članicu britanskog parlamenta iz redova oporbenih laburista Jo Cox (41), uzviknuvši: “Neka ti Britanija bude na prvom mjestu!” Zločin se dogodio u Birstallu, selu nedaleko od Leedsa, netom nakon susreta s biračima u lokalnoj knjižnici na kojem je Cox govorila u korist ostanka u EU. To je prva nasilna smrt nekog britanskog parlamentarca nakon što je Privremena IRA 1990. u bombaškom napadu ubila konzervativnog političara Iana Gowa.

Predviđanja o tome kako će se Britanija provesti kada iziđe iz EU su različita. Neke procjene govore o neviđenom gospodarskom procvatu, a druge o teškoj recesiji, otpuštanjima, inflaciji i propasti financijskog središta Cityja. Ono što je sigurno, izlaskom iz EU ta će zemlja izgubiti pristup blagodati jedinstvenog europskog tržišta. Politički učinci bit će još razorniji. Europska unija bez Britanije bit će slaba, okrenuta sebi i suočena s novim sličnim izazovima. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk nazvao je Brexit “krajem zapadne političke civilizacije”. Svojim izlaskom iz EU Britanija će dati snažan signal Škotima, katoličkim Sjevernim Ircima i stanovnicima Gibraltara da i oni zaigraju na kartu izlaska iz zajednice koju je do sada nadzirao London. Bit će to korak do neovisnosti zaboravljene europske zemlje Engleske. Naime, njezini bi stanovnici jednoga jutra, kao što se to svojedobno dogodilo i Srbima, mogli u novinama, možda baš u The Sunu, pročitati da su postali neovisni.