Novosti
NEUREĐEN SUSTAV

Siva ekonomija godišnje odnese 90 milijardi kuna
Objavljeno 15. lipnja, 2016.
Čak dvije trećine sive ekonomije odnosi se na rad na crno

Apsurdi su naše zemlje, o kojima u Glasu Slavonije redovito pišemo, velika nezaposlenost i velik broj ljudi na zavodima za zapošljavanje, ali i istovremeni nedostatak stručne radne snage za kojom sve više vape poslodavci.

Također su apsurdne i socijalne naknade koje su za četveročlanu obitelj više od jedne plaće, pa tako primatelje socijale motiviraju da službeno ne rade. Nadalje, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja srednjoškolcima ne omogućuje rad tijekom ljetnih praznika...

Viša pomoć od plaće

Hrvatska je isto tako nevjerojatna zemlja u kojoj država daje veće poticaje investitorima koji ulažu u razvijenije regije nego u nerazvijene, poput Slavonije i Baranje, iz koje građani iseljavaju zbog siromaštva.

O svemu smo tome pisali. Pisali smo i o sivoj ekonomiji, jer u svim ovim posljedicama neuređenosti sustava postavlja se pitanje koliki je udio sive ekonomije u hrvatskom BDP-u? Odgovor je, logično, baš poput ovih ekonomskih apsurda koje smo spomenuli, izuzetno visok. U Hrvatskoj se oko 28 posto ekonomskih aktivnosti odvija u sivoj zoni, a ta siva ekonomija vrijedna je oko 90 milijardi kuna godišnje. Prema tim podacima Hrvatska je u Europskoj uniji među zemljama s najvećim udjelom sive ekonomije. U Austriji, primjerice, siva ekonomija ima udio od oko sedam posto BDP-a, u Njemačkoj desetak, a u Sloveniji i Italiji oko 17 posto BDP-a.

Značajan pomak u suzbijanju neplaćanja poreza, valja to reći, donijela je fiskalizacija. No, prema istraživanjima, čak dvije trećine sive ekonomije odnosi se na rad na crno, odnosno neprijavljivanje radnika. Najbolji pokazatelj toga je velika razlika između registrirane i anketne zaposlenosti. Registrirani zaposlenik je svaka osoba prijavljena kod poslodavca i na čiji rad poslodavac plaća doprinose. Anketna zaposlenost, međutim, pokazuje koliko je ukupno anketiranih osoba za svoj rad primilo neku naknadu. U 2014. godini prosječan broj zaposlenih prema anketnim podacima iznosio je 1,57 milijuna, pri čemu je utvrđena razlika između anketnih i registriranih zaposlenika goleme 224 tisuće. To bi praktično značilo da je velik broj tih ljudi radio na crno i moguće primao naknadu za nezaposlene.

U ovim podacima moglo bi se pronaći obrazloženje slučaja na koji je nedavno upozorio prvi čovjek Agrokora Ivica Todorić u Vinkovcima. Kazao je kako je njegova kompanija sa Zavoda za zapošljavanje dobila podatke o četiri tisuće radnika, a javilo joj se njih 200. Naposljetku je na poslu ostalo samo njih 40.

Isto tako, rad na crno dobar je izvor prihoda osobama koje su prijavljene na Zavod za zapošljavanje te primaju socijalnu pomoć. Njima i ne odgovara da budu stalno zaposleni, jer bi najčešće zbog slabe osposobljenosti radili za plaću koja je ravna socijalnoj pomoći koju primaju ili niža od nje.

Velike pogreške

Ekonomist Damir Novotny u našem je listu jednom prilikom prošle godine upozorio na problem sive ekonomije podsjetivši kako je Hrvatska 1990. imala oko 1,6 milijuna radnih mjesta, a sada 1,2 milijuna. On drži da je država napravila velike pogreške stvarajući golem porezni pritisak na mala i srednja poduzeća, koja su generator zapošljavanja. Usporedio je podatke iz SAD-a gdje je udio sive ekonomije u BDP-u samo pet posto, jer nikomu u malim i srednjim poduzećima ne pada na pamet ne platiti porez s obzirom na to da nije visok.

- Siva ekonomija jest problem, no valja naglasiti kako je ona posljedica, a izvor i pravi uzročnik problema je sustav koji ne potiče legalan, službeni rad. Kada sustav ne zadovoljava potrebe građana, oni se spašavaju raznim varijantama rada na crno. Najbolja borba protiv sive ekonomije jest razvoj službene ekonomije u kojoj će radnik imati posao, pristojnu plaću od koje će moći normalno živjeti. Sastavni je dio službene ekonomije i socijalna politika. Ako je socijalna naknada u obitelji s dvoje djece veća od plaća koju bi zaradio jedan član i zbog toga izgubio sve druge pogodnosti cijele obitelji, ljudima se ne isplati raditi, posebice ako žive na području gdje mogu obaviti različite poslove na crno. Socijalna naknada ne smije stimulirati nerad. U Hrvatskoj je previše ljudi koji će radije primati dvije tisuće kuna socijale i zaraditi još ponešto na crno nego raditi za četiri tisuće kuna. Dakle, siva ekonomija je produkt lošeg službenog ekonomskog sustava. Nisu krivi ljudi koji to koriste, oni se spašavaju. Pogreška je u politici koja nije u stanju pripremiti kvalitetnu službenu ekonomiju - kaže ekonomist Ljubo Jurčić.

On napominje kako se građani u uređenom sustavu i ponašaju normalno jer nemaju potrebu raditi na crno i ne plaćati poreze. Slična je situacija, kaže, i s korupcijom.

- Policajcu u Austriji, koji dobro živi od svoje plaće, ne isplati se rizik da primi mito zbog kojega će izgubiti dobar i siguran posao - naglašava Jurčić.

Osječki ekonomist, dr. sc. Željko Požega dodaje i to da će građani baš uvijek izigravati zakone i pravila na način na koji im to odgovara ako ih u tome ne spriječe sustavne i kontinuirane kontrole, odnosno inspekcije.

Igor MIKULIĆ
BUGARSKA “VODEĆA” U EU

U pravilu je udio sive ekonomije u BDP-u manji u uređenim i ekonomski razvijenim zemljama. Među članicama EU-a Bugarska je “vodeća”, jer tamo siva ekonomija čini čak 32 posto BDP-a, no ona je znatno veća u zemljama poput Albanije, Bosne i Hercegovine ili Makedonije. Procjene govore da je udio sive ekonomije u BiH i do 50 posto BDP-a te zemlje. U Srbiji siva ekonomija doseže do 30 posto BDP-a, što znači da se bez znanja poreznika “okrene” do deset milijuna eura.

“FUŠERI” UNIŠTAVAJU OBRTNIKE

Rada na crno i općenito sive ekonomije najviše je u uslužnim djelatnostima. To mogu biti, primjerice, uslužni popravci automobila u garaži, razni građevinski zahvati, ličilački i keramičarski radovi, frizerske ili kozmetičarske usluge i slično. Razni majstori koji pružaju usluge na crno, ne plaćajući poreze i doprinose, predstavljaju nelojalnu konkurenciju primjerice obrtnicima koji posluju legalno i plaćaju sve svoje obveze. Takva nelojalna konkurencija zapravo s vremenom uništava obrtništvo jer su radovi na crno - jeftiniji. Kako to izgleda opisali smo jednom prilikom u našem listu, pa ćemo ponoviti kako je recimo sat rada servisera na popravku perilice za pranje rublja 70, a “fuš-majstora” 50 kuna. Sat rada automehaničara je 100 do 120, a onoga na crno 80 kuna. Kozmetičarka će u salonu ugradnju umjetnih noktiju naplatiti 250, a na crno, kod kuće od 100 do 150 kuna, itd.

Ljubo Jurčić

ekonomist

Izvor i pravi uzročnik problema je sustav koji ne potiče legalan, službeni rad. Kada sustav ne zadovoljava potrebe građana, oni se spašavaju raznim varijantama rada na crno.

loša politika

SLUŽBENI SUSTAV JE GLAVNI KRIVAC ZA NERED

Možda ste propustili...

UDIO ŽENSKOG PODUZETNIŠTVA MEĐU TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA 31,7 POSTO

U isključivo ženskom vlasništvu 28.759 tvrtki

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

STOŽER: U HRVATSKOJ 5502 NOVOZARAŽENIH, UMRLA 51 OSOBA

Osijek: Umrlo dvogodišnje dijete, uz covid-19, imalo brojne komorbiditete

2

ZNANSTVENICI ZABRINUTI

Novi soj prijeti: Ograničavaju se putovanja

3

STOŽER: U HRVATSKOJ 3.339 NOVOBOLJELIH, PREMINULE 64 OSOBE

OBŽ: Umrlo 10 osoba, 189 novih slučajeva zaraze