Glavni tajnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Pavao Rudan primio je u petak, 3. lipnja u palači HAZU-a ravnatelja Indonezijskog instituta znanosti (LIPI) iz Jakarte, prof. dr. sc. Iskandara Zulkarnaina sa suradnicima, jedna je od posljednjih vijesti na internetskim stranicama HAZU-a.

Osim toga tu je i informacija o Danu otvorenih vrata HAZU-a kada su Zagrepčani i njihovi gosti koji su to htjeli mogli besplatno vidjeti neke znamenitosti za koje možda i nisu znali. Oni, pak, koji su se kojim slučajem ponadali da će na HAZU-ovim web-stranicama pronaći nešto pametno o aktualnom političkom i društvenom rasulu u državi, što eventualno ugledni akademici misle o pokušaju zaustavljanja reforme školstva ili pak pokoji prijedlog gospodarske reforme, ostat će razočarani. Toga se ne dotiču ni ugledni znanstvenici ili umjetnici o čijim je resorima riječ. Što dakle radi 160 redovitih članova HAZU-a, i još gotovo dvostruko više suradnika, počasnih ili dopisnih članova? Inače, svaki redoviti član državu godišnje košta 400 tisuća kuna.

Premda se tu i tamo oglase, članovi HAZU-a pokazuju vrlo malo ili nimalo vlastitih stavova kad je situacija u zemlji u pitanju. Dojam je da nakon Ivana Supeka u HAZU-u nije bilo, niti ga danas ima, intelektualnog lidera takvog ugleda čija će se riječ slušati i uvažavati. Štoviše, rijetko koji član HAZU-a u svojim rijetkim nastupima ulijeva povjerenje u javnosti.

Ne čudi stoga što se svojevremeno na šutnju hrvatskih intelektualaca osvrnuo i kardinal Josip Bozanić, iz čega se moglo iščitati da upravo HAZU “kukavički predvodi” tu već znamenitu “hrvatsku šutnju”. Kako je i u jednom od tekstova o (ne)djelovanju primijećeno, čak i predsjednik HAZU-a Zvonimir Kusić “uživa u silnoj počasti pa u strahu da je ne izgubi naglašava kako se mora opirati i desnima i lijevima, a to nije ništa drugo nego kukavički strah od odgovornosti za Hrvatsku”. A mnogi njegovi kolege, uz neke časne iznimke, valjda u strahu za vlastitu egzistenciju uglavnom šute i pristaju na sve što se u javnosti plasira. Moglo bi se sad tu govoriti i o izostanku moralne odgovornosti kad je HAZU u pitanju, jer, pobogu, riječ je o intelektualnoj eliti, duhovnoj snazi nacije, pa im nitko ne bi zamjerio (naprotiv) da se oglase kad je država u evidentnim problemima, kad u vlasti vlada kaos i kad se glas razuma iz “katedrale pameti” treba i mora čuti, premda će mnogi HAZU-ovci kazati kako njihova zadaća nije da komentiraju dnevno-politička zbivanja.

Kako god bilo, s pravom se pitamo: Gdje su ti vrhunski hrvatski intelektualci? Zašto šuti HAZU? Bave se tamo nekakvim projektima koje malo koga zanimaju, a pred očima im se događa kriminalna kolektivna manipulacija istinom, činjenicama, ideologijama. Koliko je tih vrhunskih doktora znanosti u Hrvatskoj i kakva korist od znanosti koja ne otkriva istinu? Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, za mnoge uspavani HAZU, oglašava se vrlo rijetko i to samo priopćenjima za javnost, i to pisanim putem.

Njihov glas više je gromoglasna tišina. Očito mnoge u HAZU-u, ali i druge vrle hrvatske intelektualce, kriza u kojoj je Hrvatska ne zanima mnogo. Ne zanimaju ih ni patnje naroda, kao ni štetočine od stranačkih poslanika (ponajprije onih iz vlasti), u Hrvatskom saboru koji poslušnički dižu ruke za sve i svašta, ili opet preciznije - ništa. Ništa zato što im kao zakodonavnom tijelu ono što predloži raspadnuta Vlada, kao i one prije nje, i jest jedno veliko ništa, što zna i na svojoj koži osjeća većina građana.

No već je u jednom često citiranom osvrtu (pogledajte neke od foruma, blogova...) u medijima apostrofirano - “HAZU je paradigma 'hrvatske šutnje' - jalov, ali vrlo skup, starački dom u kojemu 'subformativni senilci glumataju znanost', a učinak kojih se mjeri izostankom makar jednoga jedinog načelno-strateškog dokumenta o bilo kojem aspektu nacionalnoga političkog, socijalnog, ekonomskog, kulturnog razvoja!”

Naravno, ne može se reći da Akademija ne radi baš ništa. Tako su, primjerice, svojevremeno akademici priredili okrugli stol o temi “Kriza i okviri ekonomske politike”, na kojem je govorilo 15-ak znanstvenika i stručnjaka s ekonomskog područja, i kojim je HAZU želio ponuditi određena rješenja u cilju što bržeg ublažavanja i rješavanja teške ekonomske problematike.

Formula za oporavak gospodarstva koju su akademici Zvonko Kusić, Velimir Neidhardt i Gordan Družić izložili još u rujnu 2014. izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama. Na Facebook zidu poduzetnika i zagovornika slobodnog tržišta Davora Huića javila su se mnoga poznata imena, i to s nimalo pohvalnim ocjenama za akademike koji su rezimirali: Nužan je optimizam, Hrvatska treba crpiti pobjednički duh iz uspjeha Marina Čilića, bogata je resursima koje ne koristi, osobna potrošnja treba rasti na domaćim proizvodima, treba ukinuti brojne općine, država mora potaknuti poljoprivredu, strane investicije, korištenje vjetra, sunčeve energije, biomasu i vodni potencijal - neke su od teza koje su iznijeli akademici.

Posebnu pozornost izazvala je ideja Gordana Družića, inače voditelja Odsjeka za ekonomska istraživanja HAZU-a. On se zauzima za to da država naruči pedeset do sto brodova od domaćih brodogradilišta. Tako bismo vratili trgovačku mornaricu koju smo izgubili, serijskom proizvodnjom snizili troškove poslovanja i restrukturiranja brodogradnje te povećali udio domaće komponente u vrijednosti broda. Zašto Hrvatska nema kruzere? - zapitao se Družić.

Huićev prvi komentar na plan akademika bio je: “Evo na što ide pedesetak milja godišnje, kao da su pali s Marsa ovi ljudi...”

Investitor u dionice i poduzetnik Nenad Bakić ponudio je na Facebooku svoju formulu za spas gospodarstva ironizirajući Družića.

- Mislim da me na osnovi nje mogu primiti u Akademiju. Ovako. Umjesto brodova trebamo graditi avione, vojne. Ali modernije nego što imaju Amerikanci i Rusi. Prednost te formule je da ta izgradnja povlači mnogo više nego izgradnja brodova. Jer kad imaš puno aviona, trebaš i nosače aviona, pa si pokrio brodogradnju. Zatim aerodromi. Zatim rafinerije, jer trebaš kerozin, dakle riješili smo rafinerije u Sisku i Rijeci. Zatim industrija kože - jer avioni imaju kožna sjedala. Da bi imao kožu, moraš imati poljoprivredu i stočarstvo, što ne možeš pokriti samo brodogradnjom (jer brodovi nemaju kožna sjedala). Zatim industrija radara... - napisao je Bakić.

Na plan akademika osvrnuo se i predsjednik Uprave Emmezete Slobodan Školnik. “To je ona ekipa koja, ako se ne varam, nije primila Radmana ili Đikića ili obojicu! Kaj to nije dovoljno!” napisao je Školnik.

Povjesničarka te bivša članica ORaH-a Andrea Feldman postavila je pitanje zbog čega je HAZU uopće na državnim jaslama. “Rekla sam sto puta, ali ću ponoviti: HAZU skinuti s državnog proračuna, vratiti im imovinu i neka lijepo žive od vlastite rente, a ne od naših para. Ceterum censeo: liberal vas je osnovao, liberal će vas i zatvoriti”, napisala je Feldman.

Jedan od komentatora iznio je primjer Češke akademije znanosti koja radi na principu znanstveno-istraživačkog holdinga i sama se financira.

Huić se, pak, još zapitao koja je uopće svrha HAZU-a. “Koja je društvena, javna korist od njihova postojanja. Dakle, prvo što je svrha, a onda neka mjera uspješnosti da znamo je li oni tu svrhu ispunjavaju. Možda bi neka druga organizacija s tim novcima mogla napraviti više, a možda bismo mogli i uštedjeti tu lovu... Nije puno, ali dodaj na to još desetke sličnih sinekura za koje se ne zna čemu služe, ni koju to točno javnu funkciju obavljaju, za koje se ne zna kako troše lovu, a pazi ovo je javna lova, pa bi se tu trebalo primjenjivati isti princip kao na bilo što drugo... Ništa od toga ne postoji - niti ti ljudi moraju nekomu objasniti što rade, ni kako troše lovu, ništa... katastrofa”, oglasio se Huić na Facebooku.

A samo mjesec dana prije okruglog stola na kojem su akademici iznijeli svoju viziju gospodarskog oporavka, Državna revizija uočila je brojne nepravilnosti i propuste u poslovanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je zbog toga ta institucija dobila uvjetno mišljenje revizora. Osim toga, detaljnim uvidom u poslovanje, državni revizori ustanovili su da Akademija prilično neodgovorno upravlja svojom vrijednom imovinom. Kako se navodi u revizijskom izvješću, Akademija nije provodila javne natječaje za zakup poslovnih prostora, a autorske honorare isplaćivala je bez prethodno zaključenih ugovora. Inače, najviša znanstvena i umjetnička ustanova u Republici Hrvatskoj raspolaže godišnjim proračunom od 67,3 milijuna kuna. Od toga glavnina iznosa, odnosno 52,2 milijuna kuna, dolazi iz državnog proračuna. Zanimljiv revizorski podatak čini utvrđeni iznos od 1,1 milijun kuna koji HAZU ostvaruje od kamata i dividendi!? Revizijom su utvrđene i brojne druge nepravilnosti i propusti koji se odnose na planiranje i računovodstveno poslovanje, te na vođenje poslovnih knjiga i financijskih izvještaja, ali i popis imovine i ostalih financijskih obveza.

I u jednom od intervjua u obranu intelektualaca samo je dijelom stao admiral Davor Domazet Lošo te konstatirao: “Nemam pravo suditi tko je manje ili više svjestan, ali iz svega što se očituje u djelovanju, intelektualna elita ne prepoznaje opasnosti. Jer je prihvatila konformizam, jer se ne želi izložiti militantnom liberalizmu, jer ne želi prihvatiti kako je ponekad bolje da vam glavu skinu nego da živite kao suvišni, kao zombiji... Posebno smeta šutnja HAZU-a, koja bi trebala biti najviša umna, umjetnička i znanstvena institucija hrvatskoga naroda. HAZU ne želim uspoređivati sa SANU-om, ali ako su hrvatski akademici misleći ljudi Hrvatske u svim područjima ljudske djelatnosti i ako se ova zemlja programirano nalazi u kaosu i propada, onda bi se HAZU morao očitovati kojim putem treba krenuti. Nažalost, danas u Hrvatskoj dominira intelektualna inertnost izazvana konformizmom, sinekurama, ideologijom, svjetonazorom, itd. - slikovito je detektirao problem Domazet Lošo.

“Je li itko ikada primijetio da se HAZU odredio i o jednom gorućem problemu Lijepe Naše? Je li se HAZU oglasio o golemom broju nezaposlenih, o referendumima koji niču kao izraz narodnog nezadovoljstva politikom ove zemlje... Možda je naš problem u tome što je najveći dio naših akademika izabran u tu časnu instituciju još davno, davno... A tko te primi u 'kuću besmrtnih', taj te zaduži do smrti! Možda otuda i takva skromnost i nezainteresiranost naših akademika za probleme Hrvatske, a možda pritajena tuga za prošlim vremenima”, napisao je na jednom portalu, između ostaloga, osvrćući se na aktualni hrvatski trenutak, i ugledni zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.