Mozaik
STJEPAN JERŠEK ŠTEF

Pjevam pjesmu s mađarskim
štihom i podravskim zvukom
Objavljeno 9. lipnja, 2016.
I dandanas u mojem selu govori se kajkavskim dijalektom

Pitomača u Podravini na samom je rubu područja kajkavskog narječja i zemljopisno je u središtu hrvatskog podravlja. Tu se odvajkada susreću, pa i prožimaju i “kaj” i “što” s primjesama slavonske ikavice, a u pučkoj pjesmi jednako su prisutni i gudci mužikaša i cimbal i tambura.

Festival pjesama Podravine i Podravlja održava se 10. i 11. lipnja, a na njemu će nastupiti i Stjepan Jeršek Štef, dobro poznat i rado viđen gost pitomačkog festivala. Na njemu nastupa od samih početaka te sam za sebe kaže da se već, osim Slavonca i Zagorca, smatra i Podravcem. U svojoj dugogodišnjoj karijeri koja traje više od 40 godina, snimio je brojne uspješne pjesme, objavio mnogo albuma i nastupio na svim poznatijim festivalima diljem Lijepe Naše, ali i u inozemstvu. Koketirao je s brojnim glazbenim izričajima od samih početaka, a bili su posvećeni zabavnoj i pop-glazbi, preko folklora i sada, kako ga i najviše pamtimo, kao čuvara tradicionalne tamburaške glazbe i kulture. Pročitajte što nam je rekao ovaj simpatični Slavonac zagorskog podrijetla. U Pitomači će nastupiti s pjesmom “Ne traži me violino”.

Rođeni ste Slavonac, a imate pravi kajkavski nadimak. Kako to da Vas zovu baš Štef?

- Ja sam Slavonac, rođen baš ovdje, u Josipovcu, u predgrađu grada Osijeka. Moji roditelji su ovdje 1941. godine bili kolonizirani u ovo inače njemačko selo. Tijekom selidbi Josipovac su naseljevali ljudi iz Zagorja i Dalmacije. Ja sam kao dijete, dok su još moji djedovi i bake bili živi, govorio kajkavskim, zagorskim dijalektom. I dandanas u mojem selu govori se kajkavskim dijalektom.Tako sam ja ostao Štef iz Slavonije – rođeni Slavonac, podrijetlom Zagorac.

Od 1996. godine redovit ste i rado viđen gost u Pitomači, moglo bi se reći već i domaćin. Što Vas veže za Pitomaču?

- Već sam godina na Pitomači i ja za sebe već govorim da sam domaćin. U svim godinama suradnje stekao sam mnogo prijatelja u Pitomači, Virovitici i svim drugim okolnim mjestima. Kad nekome dođem u goste, volim se ponašati kao domaćin i mislim da se brzo uklopim u svako društvo. Uostalom, ovo je sve kajkavsko područje pa mi nije strano. Imam i mnogo podravskih pjesama poput “Podravska me majka rodila”, pa se ljudi često zbune od kuda uopće jesam. Mogao bih reći da se već djelomice smatram i Podravcem.

U svojoj bogatoj karijeri surađivali ste s mnogim poznatim imenima hrvatske tamburaške glazbe, što je urodilo odličnim pjesmama. Koliko je važno imati kvalitetne suradnike i možete li nekoga istaknuti?

- Apsolutno, mislim da je izuzetno važno imati kvalitetne suradnike. Ja imam tu sreću pa mogu reći da svi koji nešto znače u našoj tamburaškoj i narodnoj glazbi jesu moji suradnici. Izdvojio bih svog dragog prijatelja Vladu Smiljanića, koji zaista zna napraviti pravu podravsku pjesmu, ali i puno drugih. Surađivao sam i s Miroslavom Škorom, Aleksandrom Homokyem, Željkom Lončarićem Žecom, pokojnim Krešimirom Stipanom Bogutovcem i mnogim drugima, nadam se da nitko neće zamjeriti ako sam nekoga zaboravio. Ove godine pjevam pjesmu za koju je glazbu napisao Vladimir Kočiš Zec. Sretan sam što mi autori nude svoje pjesme, što znači da imaju povjerenja u mene da ću iznijeti pjesmu na način koji su oni zamislili, ali uvijek i na neki svoj način.

Što Vam znači tamburaški glazbeni izričaj? Kako ste se počeli baviti tamburaškom glazbom?

- Zapravo, moji počeci vezani su uz zabavnu, pop, ali i rock-glazbu. Davne 1969. godine, kada sam počeo pjevati, imao sam zabavni bend koji se zvao BREZE. Drago mi je da oni još i danas postoje. Inače, to je bend iz Bizovca s kojima sam ja 13 godina svirao i nastupao. Nakon toga, bio sam u grupi HIT, u Osijeku, koja je djelovala nešto više od deset godina i u kojoj su svirali odlični glazbenici poput Željka Nikolina, Ivice Murata, Vlade Babina, zapravo svi što nešto znače u osiječkoj glazbi. Cijelo vrijeme bavljenja zabavnom glazbom bio sam i član folklorne skupine u Bizovcu, nakon toga promijenio sam društvo i nastupao s KUD–om Tomislav iz Županje. Dugi niz godina bio sam i član društva Osijek 1862, a prije poznatije pod imenom društvo Milica Križan. Folklor i folklorna glazba bili su uvijek negdje tu, uz mene, a nekako kako čovjek stari treba mu mira. Tamburaška glazba je ona koja smiruje i ona u kojoj možeš dati, bar ja sada, najviše od sebe.

Možete li nam nešto reći o ovogodišnjoj pjesmi za festival i imate li kakvu poruku pitomačkoj publici.

- Pjesma je vedra i zabavna, ima mađarski štih uz, naravno, podravski zvuk. Najviše se kroz pjesmu ističe i provlači violina koju je prekrasno odsvirao Marko First. Naravno, odličnu glazbu napravio je Vladimir Kočiš Zec, a sve to još uz pravi tekst. Mislim da imam dobru pjesmu za ovogodišnji festival. Puno udjela u pjesmi imaju i Željko Nikolin te Dado iz Džentlemena, koji su napravili aranžman, a Dado je i odsvirao cijelu tamburašku podlogu. Rado se vraćam u Pitomaču te s ponosom govorim da je to jedan od najbolje organiziranih festivala – od dočeka do vremena provedenog tamo pa sve do odlaska. Ljudi nas dobro ugoste i osjećamo se kao doma. Ovaj festival dokaz je da se s malo novaca i s mnogo ljubavi može napraviti prekrasan festival. Izvođači se uvijek rado vraćaju tamo, jer ih prime s ljubavlju.

Slobodan KADIĆ

dijalekti

ROĐENI SLAVONAC, PODRIJETLOM ZAGORAC

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana