Objavljeno 6. lipnja, 2016.
Čuvarkuća ima brojna druga imena: čuvarka, divlje smilje, gromovna trava, netres, pazikuća, uhovnik, žednjak...
Tradicija uzgoja čuvarkuće na krovovima seoskih kuća, staja i drvarnica kao zaštita od gromova potječe iz 9. stoljeća. U odredbama Kapitulara Karla Velikog i njegova sina Ljudevita Pobožnog na popisu od 72 biljke čiji se uzgoj naređuje nalazila se i čuvarkuća. Domovina čuvarkuće je Meksiko. Pučka medicina srednjeg vijeka rabila je čuvarkuću za liječenje bolesti kože i uha, za rane i razne kožne bolesti.
Čuvarkuća naraste i do 60 centimetara visine, a cvjetna stapka koja naraste ljeti pokrivena je malim ljuskavim listićima. Zvjezdasti pravilni cvjetovi su blijedoružičasti s prugama svijetlocrvene boje. Cvate od srpnja do rujna.
Ova biljka je bez mirisa, a okus joj je sluzast, trpak i kiselkast. Raste na kamenjarima, po zidovima ruševina i vrtova te kao ukrasna biljka, a neki je sade i po krovovima kuća. Za preradu se beru svježi listovi, i to od proljeće do jeseni, a od njih se tiještenjem dobiva sok. Listovi koji se oberu u vrijeme cvatnje mogu se i sušiti na toplom i prozračnom mjestu u sjeni.
Da jedenje svježih listova čuvarkuće kao dodatak zelenim salatama može izazvati bolove u uhu i tegobe sa sluhom malo me tko može uvjeriti, jer sam kao dio prirodne prehrane uvijek naglašavao veliku prednost samoniklog jestivog bilja, pa i mesnatih i sočnih listova čuvarkuće.
Čajni napitak osvježava cijeli organizam, ima i diuretični učinak (bolesti mjehura), snižava povišenu temperaturu tijela te djeluje antiupalno.
Oblog od svježeg soka rabimo za rane koje krvare i za razne rane izazvane djelovanjem kiseline. Od svježeg soka možemo napraviti i tinkturu.
Mast od čuvarkuće rabimo za liječenje oteklina, nagnječenih mjesta na tijelu, rana, rana od udarca, sunčanih pjega te raznih kožnih nečistoća lica i tijela. Oblog od svježeg soka rabimo za rane koje krvare i za razne rane prouzročene djelovanjem kiseline. Od svježeg soka možemo napraviti i tinkturu. Ako pomiješamo s medom i jedemo, povoljno djeluje kod srčanih mana.
Zapadna pučka medicina čuvarkuću između ostalog rabi za liječenje apcesa, bolesti vrata i grla, epilepsije, gluhoće, herpes zostera, bolesti kože, malarije, noćnog mokrenja, nesanice, opeklina, raznih rana i ozljeda kože, nametnika u crijevima, tuberkuloze, ugriza, upalnih stanja usta, kao i lijek koji općenito posjeduje magični snagu.
Ne savjetuje se uporaba čuvarkuće kod slabog želudca, jetre i žuči.
Ivan LESINGER
Ljekovito djelovanje
l Zdrobljeni svježi list liječi: opekline, čireve, bolna mjesta izazvana gihtom, pojasni osip (herpes zoster), raspucalu i oštećenu kožu, najteže bolesti kože (karcinom), ubode insekata
l Čajni napitak od listova preporučuje se kod svih navedenih vanjskih bolesti.
Čaj
l U 2 dl vode kuhamo oko 15 minuta 12 g suhog lista čuvarkuće ili 10 g svježeg lista te procijedimo. Ujutro natašte pijemo šalicu čaja, a kasnije popijemo drugu šalicu, i to svakih sat vremena po jednu žlicu. Isti čaj rabimo za ispiranje.
Mast
l Kuhamo 1 šaku iscijeđenog lišća, 9 jušnih žlica vode i 200 g svinjskog sala na laganoj vatri, sve dok se mast ne počne odlijevati i tada brzo procijedimo u porculansku posudu i pustimo da se skruti. Prema navedenim bolestima mažemo oboljela mjesta 1 - 2 puta dnevno.
Preživljavanje u prirodi
l Svježi sok pomiješan s malo vode gasi žeđ. Svježi listovi izvrstan su dodatak salatama ili varivu.
Homeopatija
l U obliku matične tinkture (listova) preporučuje se za pojasasti osip (herpes zoster), kod kancerogenih tumora, karcinoma dojki, maternice, jezika (malignih ulceracija u ustima, krvarenja zubnog mesa), hemoroida, glista, kožnih bolesti, vanjskih ozljeda, rana, ugriza insekta.