Bršljan (Hedera helix) je svima poznata biljka, jer ga viđamo na svakom koraku, ali i jedna od najljepših. Na izbojcima razviju se u rujnu ili listopadu zelenkasti, mirisni cvjetići, od koji u proljeće nastaju tamnozelene bobe s pet koštica. Njima se hrane ptice pjevice, posebice kosovi i drozdovi. Osim toga, bršljan pruža mjesto za gnijezdo i zaklon mnogim sitnim pticama. U svijetu je cijenjen i zato što svojim zelenilom štiti zid od ljetne pripeke. U hladno vrijeme listovi bršljana štite od hladnih vjetrova pa je kuća obrasla bršljanom toplija. Drugim riječima, u kući prekrivenoj bršljanom ljeti je ugodnije, a zimi se troši manje sve skuplje energije za grijanje. Bršljan je pogodan i za prekrivanje starih gospodarskih zgrada, drugih građevina, zidanih i drugih ograda. Skroman je i dobro uspijeva gotovo u svakom tlu, ali najbolje raste u bogatoj humusnoj zemlji u kojoj ne nedostaje vapna. Bršljan nije zahtjevan ni glede položaja – dobro uspijeva na istočnoj, zapadnoj i sjevernoj strani, a ne kloni se ni vruće, južne strane. Najjednostavniji je način razmnožavanja, koji u pravilu uspijeva, da se izbojci prekriju tlom. Tamo gdje želimo da puste korijen zarežemo nožem. To možemo učiniti, ako je bršljan na tlu, a ako nije učinimo to margotiranjem. Ako se pobrinemo za visoku zračnu vlagu, reznice se dobro ukorjenjuju. Mogu pomoći i tzv. stimulatori rasta, u ovom slučaju dovoljan je aktivni ugalj.

Postoje dvije vrste bršljana i mnogo kultiviranih formi koje se mogu uzgajati vani i unutra – kao sobne biljke. Primjerice, Aureovarie gata – listovi su žuto išarani ili su u cijelosti žuti, odnosno svjetlozeleni, baltica – sitniji listovi, otpornija na hladnoću, cavendishii – rub listova je bijel ili bijelo prošaran, conglomerata – patuljasta, cullisii – slična prethodnoj, ali rub listova u jesen pocrveni.(J.Kn.)