U Hrvatskoj je u proteklih dvadesetak godina stvoren iznimno snažan “kult nerada”. Postali smo zemlja u kojoj se ne isplati proizvoditi, ni raditi. Ironično bismo rekli - rade samo oni koji doista moraju jer nisu bili dovoljno spretni da “muzu” društvo i državu na bilo koji od načina što im ga je omogućio sustav.

Naravno da ovakav zaključak zvuči izuzetno grubo i nije posve točan, no nije ni daleko od istine. Potkrijepiti bi ga moglo nekoliko odličnih primjera - od tisuća premladih umirovljenika do Zavoda za zapošljavanje, pretrpanog ljudima koji ne žele raditi, pa i sustava koji zdravim i sposobnim osobama daje mogućnost da dobiju socijalnu pomoć u razini radničke plaće, a uopće ne moraju raditi!?

Ovaj posljednje spomenuti primjer posebna je priča. Na području koje pokriva Centar za socijalnu skrb Osijek, a to su područje grada Osijeka te općine Erdut, Vladislavci, Čepin, Ernestinovo, Šodolovci i Antunovac, čak 2310 radno sposobnih osoba, u dobi od 18 do 65 godina, prima socijalnu pomoć, odnosno zajamčenu minimalnu naknadu. Kada im se dodaju također radno sposobne maloljetne osobe, starije od 15 godina koje se više ne školuju, primatelja socijalne pomoći je 2521, a zajedno sa starima i radno nesposobnima - čak 3477.

Voditeljica prijamnog ureda i Odjela novčanih naknada osječkog Centra za socijalnu skrb Ivka Kaurinović objasnila nam je kolika su točno primanja osoba koje dobivaju socijalnu pomoć.

Primjerice, četveročlana obitelj koju čine radno sposobni bračni supružnici s dvoje djece školske dobi mjesečno prima 1600 kuna zajamčene minimalne naknade - po 480 kuna za odraslu osobu i 320 kuna za svako dijete. No, osim toga, svako dijete prima 299 kuna dječjeg doplatka. Od grada ili općine dobivaju i 800 kuna za režijske troškove te bon od 200 kuna za plaćanje struje. Kada se zbroje sve financijske pomoći, to bi na primjeru te obitelji iznosilo 3198 kuna, što je iznos za koji radi vrlo velik broj zaposlenih radnika u poduzećima. Ni to nije sve, primatelji socijalne pomoći imaju besplatan javni prijevoz, djeca im ne moraju plaćati topli obrok u školi, a imaju mogućnost i dobivati pomoć od Caritasa, Crvenog križa ili raznih dobrotvornih udruga, poput osječke Rijeke ljubavi.

U slučaju obitelji sa sve četiri radno sposobne osobe, dakle gdje su djeca završila školovanje i ne rade, ukupni socijalni prihodi iznose 3120 kuna mjesečno. Kada je riječ o samohranom roditelju s dvoje djece, socijalni prihod takve tročlane obitelji izosi 3318 kuna (1680 kuna naknade, 1040 kuna za režije s bonom za struju i dječjim doplatkom od 299 kuna po djetetu).

Na žalost, mnoge socijalno ugrožene osobe nemaju mogućnost dobiti posao i primati za svoj rad plaću, umjesto socijalne naknade, no također velikom broju njih spomenuti su prihodi itekako dobar razlog da ni ne pokušaju zaista ući na tržište rada. Valja pri tome napomenuti apsurd kako je najvažniji uvjet za primanje socijalne pomoći nezaposlenost, dok posjedovanje nekretnine ne utječa na socijalni status. Primatelji socijale, naime, mogu imati nekretninu u kojoj žive, a za ostale nekretnine, ako ih posjeduju, Centar za socijalnu skrb stavlja zabilježbu, kako bi vlasnik u slučaju prodaje namirio iznos naknade koju je primao od Centra. No takva je prodaja, kazala nam je Ivka Kaurinović, rijetka.

Proteklih smo tjedana u više navrata u Glasu Slavonije pisali o problemu koji imaju poslodavci s nedostatkom stručne radne snage. Tvrtkama u zemlji nedostaje građevinskih radnika, vozača, mesara, ugostitelja u turističkoj sezoni. Već smo pisali o apsurdnim situacijama da se čak i u sredinama s mnogo nezaposlenih osoba ne mogu pronaći, primjerice, berači grožđa ili radnici za slične povremene poslove u poljoprivredi. Kada se pogledaju navedena socijalna primanja, onda je mnogo jasnije zašto ljudi ne žele raditi.

- Mnogi socijalni slučajevi postali su u tome pravi profesionalci - ispričao nam je načelnik jedne općine nedaleko od Osijeka. Objasnio je kako poznaju zakone i svoja prava bolje nego mnogi pravnici i zbog toga uvijek uspijevaju pronaći načina da primaju socijalnu pomoć, koriste različite jednokratne naknade i ne rade čak i kada im se pruži prilika za posao.

I predsjednik Sindikata PPDIV-a Šimo Orešković slaže se s tim da treba mijenjati sustav socijalnih potpora. Podsjeća kako taj problem nije uspjela riješiti ni jedna vlada, jer je to, ističe Orešković, radila na krivi način, iz ministarstva, odnosno od gore, umjesto od dolje.

- Držim da bi za promjenu sustava socijalnih potpora bila potrebna najprije dobra analiza strukture ljudi koji primaju socijalnu pomoć za svaku lokalnu samoupravu. Samo se tako može dobiti realna slika ljudi kojima je zaista potrebna takva pomoć i izdvojiti ljudi koji nas sve iskorištavaju - kaže Orešković. Napominje kako je vjerojatno nekima potrebna i dvostruko veća pomoć, koju ne mogu dobiti zbog onih koji taj sustav zloupotrebljavaju.

Ovakav sustav ostvarivanja prava na socijalnu pomoć otvara još jedan gospodarski problem - rada na crno kojega ne zloupotrebljavaju samo poslodavci nego i nezaposleni radno sposobni građani primajući plaću na ruke, bez obaveze plaćanja poreza i doprinosa i prijavljivanja prihoda. Hrvatska je, prema podacima iz 2014. godine, s udjelom od 28 posto bila druga po broju radnika na crno u Europskoj uniji.