Na pitanje koliko turista godišnje posjeti Vukovar, grad s velikim potencijalima u kontinentalnom turizmu, nemoguće je dati jednostavan odgovor. Jednako tako, vrlo je teško objasniti (ne)prihodovnu stranu vukovarske turističke priče.

Naime, Vukovar je i u tom kontekstu jedna posve specifična, kompleksna, zapravo dobrim dijelom i apsurdna priča s počesto zaboravljenog slavonskog istoka. Jer kako objasniti da se kroz proteklih 20-ak godina Vukovar (ni)je turistički dovoljno afirmirao unatoč i činjenici da je riječ o gradu – hrvatskom simbolu stradanja i otpora agresiji 1991. godine? U kojem se ranijih godina moglo svjedočiti razmjerima stradanja razorenog grada, ili danas pak, doživjeti vizure obnovljenog Vukovara, ljepote Dunava i Vuke, barokne jezgre, grofovskog dvorca i muzeja, memorabilije iz Domovinskog rata...

To međutim, uopće ne znači da u Vukovaru nema posjetitelja. Primjerice, broj noćenja u 2015. godini bio je oko 18.000. Broj turističkih dolazaka bio je nešto veći od 8000, a ako se tome pridodaju hrvatski osmaši koji u Vukovar od prošle jeseni dolaze na terensku nastavu iz povijesti gdje uče o Domovinskom ratu brojka je veća od 17.000. Broj posjeta pak, prema procjenama temeljenim na službenim pokazatejima, bio je – minimalnih 150.000 plus par tisuća biciklista koji prođu rutom kroz Vukovar, zaustavljajući se u gradu heroju.

– Činjenica je da u Vukovaru broj posjetitelja i broj noćenja raste, no izvanpotrošački moment od čega se u stvari živi – od suvenira, ugostitelja, usluga raznih obrta – ne kaže direktorica turističke zajednice grada Vukovara, Jasna Babić.

S druge strane, dodat će da su vukovarski muzeji, kao jedna od glavnih i vrlo atraktivnih ponuda, izuzetno dobro posjećeni pa je tako Muzej vučedolske kulture, u manje od godinu dana od njegova otvaranja na lokalitetu izvan grada, obišlo više od 40.000 posjetitelja. Slično je i s Gradskim muzejom Vukovara u grofovskom dvorcu Eltz u povijesnoj jezgri grada. Ne treba zaboraviti ni iznimno uspješan Vukovar film festival

Babić će reći kako promociju Vukovara, između ostaloga, grade i na domaćim i inosajmovima, kao i posjetima turističkih novinara iz zemalja Europe. “Borimo se za svakog gosta, no financijski efekt drugi je dio priče”, kaže Babić. Vukovar ima svoju veliku, važnu priču, no specifičnost Vukovara su – jednodnevni dolasci. Posjetitelji dođu, obiđu Vukovar, nezaobilazno odu na mjesta stradanja iz ratne 1991. godine i – iz Vukovara odlaze.

– Za Vukovar je bilo nerealno očekivati da će odmah poslije rata imati sve turističke sadržaje, možda se i država tu trebala postarati, moža smo trebali tada više tražiti iz Vukovara – komentira vukovarski gradnačelnik Ivan Penava.

Mjesta stradanja iz Domovinskog rata godinama su već nezaobilazna mjesta svakog tko dođe u Vukovar. Spomen-dom Ovčara, mjesto stratišta iz ’91, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti pokraj tenka i biste legendarnog zapovjednika obrane vukovarske četvrti Borovo naselje Blage Zadre, Mjesto sjećanja u podrumu vukovarske bolnice, veliki kameni križ podignut na ušću Vuke u Dunav u spomen na sve žrtve za slobodnu Hrvatsku – svi ih posjete - a ulaznice se gotovo nigdje ne naplaćuju.

Zdravko Komšić, iz vukovarskog Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, koje od 2006. godine skrbi o Spomen-domu Ovčara, reći će da godišnje kroz negdašnji hangar, posljednju postaju prije likvidacije 200 žrtava masovne grobnice na Ovčari, prođe i do 120.000 posjetitelja, doslovce iz cijelog svijeta. Deset godina ulaz je bio besplatan, no od veljače plaća se simboličnih pet kuna. “Bili smo prisiljeni na taj korak, jer stalno smo morali moliti resorno ministarstvo sredstva za održavanje i strahovati od isključenja plina ili struje”, kaže Komšić.

Zanimljiv je podatak i da godišnje Vukovar posjeti oko 30.000 tustista s riječnih kruzera, no potrošnja takvih turista, koji na brodovima imaju kompletnu uslugu, nevelika je. Prvih godina bilo je poznato da gosti s kruzera u vukovarskim mjenjačnicama prosječno promijene – tri eura, danas je to poraslo pet i sedam eura.

Gradonačelnik Penava optimističan je glede budućnosti vukovarskog turizma. “U gradu u kojeg dolaze mnogi posjetitelji i kruzeri suočavamo se s problemom nedovoljnih smještajnih kapaciteta i onda punimo hotele u okolnim gradovima. Uz posao gradske uprave, u razvoju turizma veliku ulogu ima privatna inicijativa”, kaže on. U 17 smještajnih objekata ima oko 350 kreveta raznih kategorizacija, od hostela do hotela s četiri zvjezdice. No jasan je i strah privatnika od investicija bez konkretnih potpora. “Kompleksna je to priča. Slaba su točka i restorani, gastroponuda, kušaonice vina. Sve to mi kao nešto imamo, a nemamo”, kaže direktorica TZ-a.