KARANAC - Ni poslije prespavane noći, nepuna 24 sata nakon što im je 13-godišnji sin upao u 40-ak metara dubok bunar na brdu iznad Batine i, srećom, ostao živ, obitelj Parlov iz Karanca ne dolazi sebi.

- Zarekao sam se da ću mu na taj dan slaviti još jedan rođendan. Samo Bogu možemo zahvaliti što nam je sin živ - priča trinaestogodišnjakov otac Željko, dok mu se filmskom brzinom vraćaju slike od prošloga dana.

Kada su u četvrtak prijepodne krenuli na obiteljski izlet kod Željkove sestre, ni sanjati nisu mogli da će samo sat-dva kasnije u šoku promatrati intervenciju belomanastirskih vatrogasaca i spašavanje sina iz bunara kojem se ni dno ne vidi.

- Prijepodne smo spakirali stvari i planirali poći. U automobil je ušao i trogodišnji pas Ben, koji inače nema običaj ulaziti u vozilo. Pomislili smo, kada je već u autu, neka pođe i on - prisjeća se. Kasnije će se ispostaviti da upravo Benu pripadaju velike zasluge što je dječak ostao živ.

Kada su stigli na vikendicu, počeli su pripremati roštilj, a dječak se u društvu psa otišao prošetati. Nakon dvadesetak minuta na vikendicu se vratio pas Ben, ali bez dječaka.

- Odmah mi je bilo sumnjivo, budući da sin nikada nigdje ne odlazi, a da se ne javi. Krenuo sam ga tražiti, a Ben je počeo trčati ispred mene. Zastao je upravo kod bunara, ali otvor nisam vidio, jer je bio prekriven bršljanom - priča Željko. Majci Deani majčinski instinkt nije dao mira pa je ponovno krenula na mjesto na kojem se zaustavio Ben te počela dozivati sina. Odjednom je, kaže, začula njegov glas koji je dopirao iz dubine. Ben se s mjesta na koje je doveo vlasnika nije micao.

- Počela sam razgrtati bršljan i ostalo raslinje te ugledala napuklu dasku iznad otvora koji je bio promjera šezdesetak centimetara. Dno nisam vidjela. Bilo mi je lakše kada sam shvatila da je mali pri svijesti. Vikao mi je da ne prilazim u strahu da ću i ja upasti u bunar - prepričava trenutak kada ga je našla.

Shvativši da mu nikako ne mogu pomoći, nazvali su 112, a dežurni djelatnik alarmirao je belomanastirske vatrogasce koji su stigli za nepunih pola sata.

- Cijelo sam vrijeme s njim pričala kako bih ga održavala pri svijesti. Voda u bunaru bila mu je do pojasa pa se nakon više od sat vremena koliko je bio na dnu, počeo žaliti da mu je hladno - kaže majka Deana.

Dolazak vatrogasaca trajao im je kao cijela vječnost. Čim su stigli u bunar su ubacili 40 metara dugo uže. Budući da je dječak član mladeži DVD-a Karanac, sam si je oko tijela stavio omču, nakon čega je počelo izvlačenje. Sreća u nesreći bila je što je bunar uzak pa se dječak nije mogao okretati dok je padao.

- Stao je na trulu dasku kojom je bunar bio prekriven. Daska je pukla pa je poput čavla počeo padati. Vjerojatno je tada i ozlijedio nogu - pokušava rekonstruirati cijeli događaj otac Željko. Napominje kako su na sestrinoj vikendici bili “sto puta” te kako taj bunar nikada nije vidio. Upitan planira li podnijeti tužbu, kaže kako o tome zasad ne razmišlja. Rečeno mu je kako će policija postupiti prema službenoj dužnosti i slučaj prijaviti Državnom odvjetništvu.

Dječak je sa slomljenom nogom i ugruvan je, a trenutačno se nalazi u osječkom KBC-u i dobro se osjeća. Osim što je morao otkazati odlazak na ekskurziju i nastup za juniore mjesnog nogometnog kluba...