Vezani članci
TEMA TJEDNA: NOVA MIGRANTSKA KRIZA SVE IZVJESNIJA (I.)
TEMA TJEDNA: NOVA MIGRANTSKA KRIZA SVE IZVJESNIJA (II.)
Prvi ste u Hrvatskoj otvorili temu o izbjeglicama u vrijeme kada gotovo nitko ovdje nije bio svjestan da će se masovni egzodus stanovništva preko našeg teritorija uopće dogoditi. Prijeti li nam to i ovoga ljeta?
- Samo u slučaju da ovaj sporazum između Europe i Turske padne u vodu. A već naziremo njegove pukotine, jer Njemačka inzistira na demokratizaciji Turske, ako želi dobiti povlašteni vizni režim za svoje građane. Prigovara se i zbog ljudskih prava, kao i slobode medija... Sve je bilo idilično kod sklapanja sporazuma, međutim kada se krenulo u realizaciju, vide se napetosti. Sada na scenu stupa politika i vidjet ćemo tko će biti tanjih živaca. Jer pitanje je kako će se napetost oko prigovora Turskoj reflektirati na stanje kod njih, kako će reagirati. Ako Erdoganu pukne film, mogao bi pustiti i dva do tri milijuna ljudi. U tom scenariju moguće je ponavljanje priče.
Neki smatraju da je i kroz promjenu vlasti Turska izgubila dio interesa za EU?
- I da i ne. To ostaje otvoreno. Njezini interesi i geopolitički položaj daleko su veći prema Srednjem istoku. Velik je interes za to područje i kod studenata, a smanuje se interes za europske studije, bar na sveučilištu s kojim kontaktiram. No, pitanje je kako je na drugim sveučilištima, jer samo Istanbul službeno ima 40 sveučilišta.
Ako rijeka ljudi krene, je li Unija sa svojim iskustvom iz prošle godine ipak spremnija za tako nešto?
- Da. Ako ništa drugo, bit će organiziranija. Oni imaju već izrađene politike i za to, a i prema Turskoj. Mislim da je Europa, čim je ušla u ovaj tip kritike i konfrontacije s Turskom, spremna i na taj scenarij. Da nije spremna, onda bi to bilo potpuno suludo - samoubojstvo iz zasjede. Turska drži ključeve izbjeglica prema Europi, a ništa manje i Grčka. Samo što je Grčka članica EU-a pa podliježe zajedničkim pravilima igre.
Ako migranti ponovno krenu, hoće li doći do nas?
- I da dođu, mogu samo proći. I prema toj kvoti jednom manjem dijelu predložili bismo da ostanu. Ali tko bi želio ovdje ostati kada iz Hrvatske ljudi odlaze.
ZAROBLJENI PROŠLOŠĆU
Naši “časnici za vezu” upravo su otišli anketirati te nesretne ljude kako bi pronašli prvih 50 iz kvote koju trebamo primiti...?
- Pa, od te mase ljudi vjerojatno će se naći 50 koji su zainteresirani.
Dugoročno bismo trebali primiti nešto više od 1600 ljudi?
- Dobro, to nije neki velik broj.
Može li biti toliko zainteresiranih?
- Može. Ili možda nešto manje. Jedino ako im blokiraju sve, odnosno da ne mogu tamo gdje žele, onda će oni jednostavno iskoristiti šansu i reći: Hajde, idemo u Hrvatsku, ona je ipak članica EU-a. Ali, više po modelu odskočne daske, a ne sidra.
Treba li Hrvatska po ugledu na najavu zemalja Višegradske skupine ići na referendum kada je riječ o kvotama za prihvat migranata?
- Mislim da ne, jer broj koji je dogovoren za Hrvatsku ne bi trebao biti veliki teret.
Je li rat u Siriji imalo bliži završetku nego prošlog ljeta?
- Tendencija je smirivanje ili uređivanje odnosa među zaraćenim stranama i akterima u tome sukobu. Postoji mogućnost i da se Sirija jednostavno raspadne i podijeli, da se federalizira... U odnosu na prošlo ljeto ipak su daleko veći izgledi da se dođe do nekog rješenja, jer kada stanu ratne operacije ljudi više neće imati toliku želju za odlaskom. A neki će se valjda i vratiti. Neki su u Njemačkoj očekivali med i mlijeko od strane socijalne države. A ni ta socijalna država više nije tako izdašna kao što je bila. Vidjeli smo da neki traže i da se pokaže imovno stanje, itd.
Koliko je u suočavanju s tim problemom uspješna EU, čija je politika često bila razjedinjena i strateški neodređena?
- Koliko god ona bila kompleksna građevina ili mehanizam sa svim mogućim institucijama, pokazala se u pogledu migrantske krize da je podosta dezorijentirana i lomljiva. Jer ne može ona djelovati kao federacija, neka savezna država. Ona djeluje kao sustav suverenih država u cjelini koja se zove EU. To znači da svaka država prihvaća minimum pravila igre, a onda opet određuje svoja pravila igre. I teško je 27 pravila usklađivati s onim generalnim. Nije ni to Europskoj komisiji jednostavno. Ima posla, uvjetno rečeno, s neposlušnom djecom koja slijede svoj interes.
Koju tu ocjenu zaslužuje EU?
- Između dovoljan i dobar. U razdoblju od kolovoza 2015. do potpisivanja sporazuma s Turskom, to je bilo za nedovoljan. Od potpisivanja to se diglo na između dobar i vrlo dobar. S tim što još uvijek ne znamo kakav će biti konačan rezultat tih razgovora. Tako da tu uvijek postoji mogućnost urušavanja.
AMATERSKI NAČIN
Čini se kako je naša vlast još uvijek u neprestanim unutrašnjim prijeporima zbog kojih se ne mogu pomaknuti s mrtve točke. Prošlo je već četiri mjeseca, mogu li to oni uopće u ovom sastavu?
- Meni se čini da je ova vlast, a i mi kao društvo, definitivno zarobljena prošlošću. Naprosto smo zbunjeni u odnosu na sadašnjost, organizaciju svakodnevnog života, a što se budućnosti tiče, ona je naprosto nedefinirana. Ovdje se država vodi na amaterski način. Sve normalne države imaju neku projekciju budućnosti u različitim sektorima, bar da se znaju markeri javnih politika na duži rok. A struktura današnje vlasti je takva da se ne mogu dogovoriti ni o čemu. Ova vlast je specifična po tomu što ima definiranu oporbu, parlamentarnu i izvanparlamentarnu, ali ima oporbu i unutar vladajućih. To je vrlo zanimljiv model vladanja. I ova vlast još nije uzela vlast u svoje ruke, dakle, nisu preuzeta javna poduzeća. Ako nisu preuzeta, proces preuzimanja vlasti nije završen, tako da je na djelu prešutna koalicija velike koalicije i SDP-a. Samo što to SDP neće nikad priznati, kao ni HDZ. Ako se javna poduzeća preuzmu do kraja srpnja, onda će preuzeti vlast u cjelini. I vjerojatno na ovaj način može funkcionirati do kraja zato što nikome nije u interesu sada otvoriti nove izbore, jer tko im jamči da će ostati na svojim funkcijama? A i žene su već naručile kreditne linije za nove kuhinje i preuređenje stana, putovanje ili kozmetiku. Ljudi su već okusili neke blagodati. A čak i da bude novih izbora, s obzirom na sustav kakav imamo, možda ne u ovom sastavu, ali odnosi snaga bili bi slični.
AKO NE “URUŠE MOST”
Što je tu najveći kamen spoticanja?
- Naprosto jedan tip iskustva vladanja s kojim se ni oni koji vladaju, ni mi kao građani, nismo susreli od stvaranja države. Jer su to manje-više bile sve koalicije, ili čiste vlasti bez aktera tipa Most. Oni tu nastoje “igrati” nekog korektora, ili centarhalfa, a ovi im kažu: Pa, što ćeš stalno ti izbacivati loptu? To je neobično, ali može biti korisno ako se izdrži do kraja. Samo što je za njih, a i za građane, to iscrpljujuća priča. No, demokracija je stvarno kompleksna. I meni oni neki put idu na nerve, ali ako inzistiraju na nečemu što je interes društva i većine, ako su u pitanju nacionalni interesi, zašto o tome ne razgovarati i doći do odluke. Ako “most”, kako je počelo sada, ne budu urušili. U prošlim sazivima možda se manje razgovaralo i brže odlučivalo, a kakve su bile odluke... Posljedica tih odluka je da smo tu gdje jesmo.
Kako će završiti afera “Konzultantica” i sve što ju je slijedilo, mislite li da bi Karamarko trebao odstupiti?
- Dosta površno to pratim, ali mislim da će prvo morati saborsko Istražno povjerenstvo na temelju dokumenata procijeniti ima li tu malverzacija za odstupanje, ili će on morati sam podastrijeti dokaze da nije umiješan u to. Ali ako se dokaže da je u nešto umiješan, mislim da bi sam trebao snositi konsekvence i odlučiti...
...nije li dijelom već umiješan kroz bivši poslovni odnos tvrtke njegove sadašnje supruge (tada su bili u izvanbračnoj vezi), s konzultantom MOL-a, tvrtke s kojom je RH godinama u rovovskoj bitci?
- To jest suspektno i upitno, prvo što pada u oči. Bitno je kako će na to gledati Povjerenstvo, a on bi sam, ako nije kriv, mogao naručiti ekspertizu nekog neovisnog pravnog tima. I neka se nalaz objavi u javnosti i to zatvori.
Postoje li u HDZ-u snage sklone tome da se Karamarka makne u stranu?
- Da. Pa nije HDZ homogena grupa u politici, kao što ni jedna društvena grupa nije homogena. Ima tamo mnogo nezadovoljnih koji smatraju da u raspodjeli plijena nisu dobro prošli, ima i onih koji nisu zadovoljni stilom vladanja, kao i onih nezadovoljnih unutarstranačkom demokracijom, a o kojoj se stvarno može raspravljati. Posebice kada na unutarstranačkim izborima imate jednog kandidata, kao što je to bilo u HDZ-u i HNS-u.
Objavljeno je i da je EU pripremio formulaciju kojom od Srbije ipak traži ispunjenje nekih uvjeta na kojima je inzistirala RH, poput zastupljenosti manjina, univerzalne jurisdikcije i suradnje s Haagom. Kako to komentirate?
- Ako je to tako, podupirem napore našeg Ministarstva vanjskih poslova. Da bi došli do nužnog modela vanjske politike “nula problema sa susjedima” i uspostavila suradnja, u procesu približavanja Srbije EU treba na dnevni red još staviti rješavanje pitanja nestalih s obje strane, granice na Dunavu, kao i povrat političkog blaga i dokumentacije još iz 1918. koja pripada Hrvatskoj, što nije velik napor. Kao i da se susjedna država prestane miješati u unutrašnje poslove RH jer republika drugoj republici ne propisuje zakone.
Razgovarao: Igor BOŠNJAK
LJEVICA I DESNICA
Revolucije je sad stvarno dosta
Tko je nedosljedan u raspravi o kurikularnoj reformi?
- Mislim da i tu imamo sukob ideologija u stilu: Neće se provoditi reforma ako je mi ne provodimo. Tu ističem načelo kontinuiteta, ili antirevolucionarno, koje u demokraciji treba djelovati u četiri područja života - zdravstvu, kulturi, obrazovanju i znanosti. Jer ako stalno imamo revolucionarne skokove ne može se institucionalni sustav dovesti u funkciju dugoročne stabilnosti i razvoja. Na razini realizacije mislim da mora postojati nekakav konsenzus oko te četiri regije na način da se, bez obzira na to tko dolazi ili odlazi, ta priča mora nastaviti i nadograđivati. Politika je umijeće mogućeg i čovjek mora biti strpljiv ako se time želi baviti. Ako postoje primjedbe i glasovi u javnosti, onda i njih treba uvesti u to. Da sam na Jokićevom mjestu, ako mi je prioritet realizirati cilj, onda bih prihvatio tih deset članova koje mu vladajući žele priključiti. Treba biti krajnje fleksibilan. A problem je što svaka vlast želi kulturnu hegemoniju i preko nje i indoktrinacije masa, kontrolirati njihovo ponašanje. Oko toga je borba. Imamo permanentnu revoluciju koju provodi ljevica, i koju provodi desnica, kada se u demokratskom postupku mijenjaju. Dosta je više revolucije.