Teška i posebno neizlječiva bolest priziva uvijek spasenje pa ma kako se ono zvalo. Zato su alternativa, pseudoznanost, iscjelitelji i nadriliječnici uzeli maha svugdje, pa i u Hrvatskoj.

Svjedočimo odbijanju cijepljenja i kemoterapije. Cjepiva i lijekovi proglašavaju se otrovima, a znanstvenike, liječnike i zdravstvene djelatnike proziva se kao hladne, pohlepne i potkupljive osobe. U takvoj situaciji na svoje dolaze razni samozvani iscjelitelji i nadriliječnici koji propagiraju čudotvorna instant-ozdravljenja. I tada zapravo postoji neki rat između onih koji podupiru i vjeruju u znanost i službenu medicinu i zagovaratelja raznih čudotvoraca. Takvo stanje, do kojeg najčešće dolazi zbog niske društvene odgovornosti i znanstvene nepismenosti stanovništva, otežava rad liječnicima, ali i pacijentima ozdravljenje. Na kraju su, zbog nepovjerenja u medicinu, a vjere u čudotvorce, na gubitku i liječnici i pacijenti. A za to vrijeme odlično prolaze razni astrolozi, homeopati i iscjelitelji, koji svi dobro žive od svog posla, iako ne propituju i ne testiraju svoje metode, kao što to čini znanost.

Koliko koštaju mitovi o izlječenju iz nadriliječničke kuhinje? Prisjetimo se poznatog slučaja iz rujna prošle godine kada je samo mjesec dana nakon što mu je dijagnosticiran agresivni non-Hodgkinov limfom, u bolnici u Rijeci preminuo devetogodišnji dječak čiji su roditelji odbili kemoterapiju, te su zdravlje svog djeteta prepustili iscjeliteljima.

Veliku ulogu u toj sveopćoj paranoji i bijegu iz liječničkih ruku igraju mediji i Internet, gdje se ljudi svakodnevno straše onečišćenom hranom, zrakom i vodom, a razni pseudoznanstvenici nude našoj intuiciji razna uvjerljiva, ali znanstveno nedokazana i nedokaziva rješenja. Zastrašuju nas GM hranom, zračenjem mobitela i antena, trovanjima iz zrakoplova i zračenjem mobitela, a za to vrijeme na sve načine propagiraju liječenje homeopatijom i bioenergijom, metodama koje nisu zadovoljile ni jedno ozbiljno znanstveno testiranje. Medicina ih pritom ne zanima. “Ne želim medicinsku dokumentaciju, više vjerujem sebi”, kaže tako možda i najpoznatiji iscjelitelj Zdenko Dumančić, koji radi taj posao već 30 godina i koji je posljednjih godina svoje utočište našao na Bledu u Sloveniji. I on će reći odmah svoj pogled na medicinu u stilu:

- Medicina je danas ovisna o farmakološkoj industriji. Lijekovi, lijekovi... Stimulira se ljude da uzimaju određene preparate. Egzistencija medicinskih ustanova ovisi o bolesti. Interes medicine nije zdravlje nego - bolest.

A svoj status, znanje i image Dumančić će potvrditi riječima: “Ja sam besmrtan, ja to znam. I vi ste, ali to ne znate. Znaju oni koji manipuliraju svijetom. Zašto to ne kažu?”.

Naš sugovornik dr. Dario Hrupec sa Sveučilišta u Osijeku, upozorava kako su pseudoznanost i alternativa uvijek u modi. “Znanstveni pristup zahtijeva skepticizam i kritičko promišljanje“, kaže, te dodaje:

- To znači da nikad ništa ne prihvaćamo zdravo za gotovo, da u sve ideje - posebice u svoje vlastite - sumnjamo, da tražimo potvrde, da u konačnici ideje prihvaćamo samo provizorno (dok se ne pokaže suprotno), da smo svoje zaključke uvijek iznova spremni preispitivati u svjetlu novih činjenica. A to je naporno. Takav pristup treba uvježbati, on nam nije urođen. Neki ljudi, na kraju krajeva, nisu niti imali priliku upoznati znanstveni pristup. Mnogi pak idu linijom manjeg otpora: prihvaćaju jednostavna instant-rješenja o kojima ne treba promišljati. A pseudoznanost i alternativa igraju upravo na tu kartu, nude laka i naizgled neupitna rješenja što je, međutim, najobičnije prodavanje magle. Osim toga, lakoća kojom se danas šire informacije - zahvaljujući većim slobodama i modernim medijima - ima i svoju drugu stranu medalje. Lako se šire i dezinformacije ili kontraznanje, što je u istoimenoj knjizi izvrsno opisao Damian Thompson, zaključuje Hrupec.

Prof. dr. Livija Puljak s Medicinskog fakulteta u Splitu, osnovala je Hrvatski Cochrane koji djeluje kao dio velike međunarodne neprofitne organizacije neovisne o donacijama farmaceutske industrije, a cilj joj je promocija medicine utemeljene na dokazima. Kaže kako ju žalosti što je oko nas poplava svake vrste alternativne medicine i nadriliječenja. “Svaka intervencija koja bi trebala djelovati na zdravlje, bez obzira na to o kakvoj vrsti postupka se radi, može se objektivno ispitati i dokazati djeluje li to nešto zaista na zdravlje čovjeka“, jasna je Puljak, i pritom dodaje:

- Tako se mogu ispitati tablete, kirurški postupci, fizikalna terapija, biljni lijekovi, namirnice i dodatci prehrani i različite terapijske metode koje se nude na tržištu. Sve tvrdnje o zdravlju mjerljive su i dokazive. Nažalost, naše je tržište potpuni nered po tom pitanju i na svakom koraku nude se neutemeljene terapije za koje se tvrdi da liječe ili sprječavaju bolest, a iza tih tvrdnji ne stoje odgovarajući temelji - radi se o terapijama koje su ponekad znanstveno potpuno besmislene, ili uopće nisu na znanstven način ispitane, ili su ispitane i dokazi su loši. A ponekad su ispitane i dokazano je da ne djeluju”, mišljenja je Puljak.

Osim toga, prof. Puljak posebno ističe homeopatiju kao primjer terapije koja je potpuno besmislena. “No, usprkos činjenici što teorija o načinu na koji djeluje homeopatija nema veze sa znanstvenim spoznajama, homeopatija je i istraživana u kliničkim pokusima”, kaže Puljak.

Nedavno je australska vlada platila izradu vrlo detaljne analize svih dostupnih dokaza o homeopatiji, i utvrđeno je da homeopatija nije djelotvorna ni za što vezano uz ljudsko zdravlje. Alternativci se ne bave svojim bajnim načinima liječenja zato jer vole ljude, nego zato jer žele zaraditi na tuđoj boli, patnji i nevolji nudeći terapije koje ljudima neće pomoći. Obično je riječ o osobama koje nemaju nikakvu medicinsku izobrazbu ni znanstveno znanje da bi mogle zaista na propisan i kritičan način pripremati i provjeravati medicinske terapije. Službena medicina nema, nažalost, odgovor na sva pitanja. Mnogi ljudi pate od dugotrajnih bolesti, jer se nekim bolestima ne zna uzrok pa se onda ne mogu ni prikladno liječiti. Nekima se zna uzrok, ali nema odgovarajućeg lijeka. U toj nemoći službene medicine cvate alternativna medicina koja obećava brda i doline. Neutemeljene terapije ne reklamiraju se na temelju znanstvenih dokaza o njihovoj djelotvornosti, nego pomno osmišljenim marketinškim terapijama u kojima navodni zadovoljni pacijenti hvale određeni proizvod i kunu se kako je njima potpuno promijenio život - zaključuje Puljak.

Drago Plečko, hrvatski alternativac i istraživač rubnih znanstvenih disciplina, kaže kako i u medicini i alternativi postoje "sive zone", te da je to neizbježno.

- Razradio sam 14 raznih CD subliminala koji djeluju na podsvijest i reprogramiraju negativna preduvjerenja pacijenata oboljelih od svih bolesti. Zagrebački novinar koji je obolio od Hogdkinova limfoma IVb, dakle najagresivinijeg oblika, primio je 12 kemoterapija i slušao taj moj subliminal koji je njegovu svijest 'uvjerio' da kemoterapija nije otrov nego lijek. Ni jednom nije imao mučninu, nije povraćao, slabio, ništa. Sam se vozio autom na kemoterapiju. Iako je već imao metastazu u kosti, sve je otišlo i danas, dvije godine kasnije, zdrav je i radi u svojoj redakciji. Mada sam citirao znanstveni rad u kojem su efekti ovakvog pristupa opisani kod 50 terminalno bolesnih pacijenata, nitko u ovom trenutku neće to prihvatiti kao metodu medicine. Jer, kažu, nema dovoljno kliničkih dokaza. Slična je primjena himalajskog korijena koji sadrži brojne sterole i dajem ga kod niza bolesti. Jest legalan, ali neće ga medicina primjenjivati, iako se pokazao kao dobra pomoćna metoda u tretmanu raka dojke, pluća i crijeva. Naglašavam - pomoćna metoda”, kaže Plečko.

Plečko upozorava kako u 'sivu zonu' pripadaju i mnogi medicinski preparati pa otuda teorije zavjere koje su ponekad naivne kao priče o plutoniju, živi i drugim supstancama u cjepivima. “Sve je, naime, statistika”, kaže, dodajući i ovo: “Od milijun cijepljene djece, statistički je vrlo vjerojatno da će jedno stradati. Na papiriću uz svaki lijek postoje i - kontraindikacije i nuspojave. Pa kod nekih lijekova javljaju se čak opasni simptomi, kod recimo svakih 10.000 pacijenata jednom. Čak je i smrtnost moguća. Hoće li to zaustaviti medicinu i radi statistika ćemo odustati od primjene onoga što može spasiti tisuće ljudi? Pitanje je samo hoćemo li prateće pojave promatrati kao 'vrlo niski rizik', ili ćemo napraviti masovnu histeriju protiv primjene nekog lijeka ili cjepiva”.

Na pitanje kako izići iz svega, dr. Dario Hrupec kaže:

- Bojim se da nema jednostavnog i brzog rješenja. Podizanje znanstvene pismenosti pomoglo bi da se problem značajno smanji. Jer znanstvena pismenost ne znači samo razumijevanje znanstvenih koncepata, nego i usvajanje metoda kojima znanost dolazi do znanja te primjenu tih metoda u svakodnevnom životu. A za podizanje znanstvene pismenosti cijele populacije nije dovoljno samo tiskati znanstveno-popularizacijske knjige i časopise, organizirati znanstveno-popularizacijska predavanja i tribine, radijske i televizijske emisije. Potrebno je obrazovni sustav temeljen na pamćenju velikog broja činjenica mijenjati u obrazovni sustav temeljen na razumijevanju malog broja temeljnih koncepata. Potrebno je učenje i poučavanje, naročito prirodoslovnih predmeta, temeljiti na istraživačkom pristupu. Optimističan sam po pitanju podizanja znanstvene pismenosti. Smatram da se stvari dobro razvijaju. Cjelovita kurikularna reforma, na kojoj se sad intenzivno radi, uvest će, između ostaloga, promjene baš u tom smjeru”.

Prof. Puljak misli kako bi “tu pošast trebalo obuzdati odgovarajućom regulativom tržišta i sankcioniranjem osoba koje nemaju medicinsku izobrazbu i na tržište stavljaju terapije za koje ne postoje odgovarajući znanstveni temelji. Vladajuće strukture trebale bi osigurati mehanizme zaštite građana od prevaranata kojima je dovoljno staviti oglas u medije i - početi liječiti. Nadriliječnik je prema kaznenom zakonu Republike Hrvatske osoba koja nema propisanu stručnu spremu, a bavi se liječenjem ili pružanjem druge medicinske pomoći. Takve osobe 'kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.' Bilo bi dobro da se takve osobe napokon počnu kažnjavati, a isto tako da se kontroliraju reklame koje se pojavljuju u medijima kako ne bi širile znanstveno neutemeljene informacije koje građane mogu navesti da kupuju proizvode koji im na zdravlje nikad neće djelovati”.

Drago Plečko, pak, naglašava kako je paradoks u tome da ono što pokaže dovoljnu efikasnost u liječenju, a pripada u alternativu, automatski postaje dio medicine. “Masa je lijekova ekstrahirana iz biljaka koje su korištene stoljećima ranije”, naglašava Plečko. “Ono što još nije testirano prema protokolima znanosti ostaje alternativa koja mora biti dopuštena uz uvjete: Svako skidanje s liječničke terapije od strane alternativaca nedopustivo je i treba biti kažnjivo, a djelatnost svakog alternativca mora biti regulirana zakonom i registrirana, pa tako i cjenik, jer su zloporabe ponekad u alternativi zastrašujuće, otimanje i više tisuća eura za tretmane koji nemaju nikakve vrijednosti. Normalne cijene i njihova kontrola u mnogočemu će staviti sve na svoje mjesto”, zaokružuje temu Plečko.