Hrvatska bi u narednih dvije godine trebal primiti tj. prihvatati oko 1.600 izbjeglica sukladno EU programu premještanja i preseljenja državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite, koji se baziraju na nekoliko dokumenata i ugovora donesenih u razdoblju od lipnja 2015. do ožujka 2016., a posebice s obzirom na dogovor i akcijski plan između EU i Turske, oko preseljenja izbjeglica iz te zemlje. U osnovi premještanje znači preuzimanje i transfer tražitelja azila iz Grčke i Italije, a preseljenje znači odabir i transfer osoba pod međunarodnom zaštitom iz države koja nije članica EU u neku od država članica. Dakle, ovo potonje se odnosi na one koji su zatražili zaštitu u Turskoj, i de facto jesu izbjeglice, jer se radi uglavnom o Sirijcima. Tako bi u Hrvatsku u lipnju i srpnju trebalo stići po 10 tražitelja zaštite iz Italije i Grčke te 30 izbjeglica iz Turske, kojima će statusi biti odobreni i prava garantirana sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti iz 2015. godine.

Treba li Hrvatska primiti planiranih 1600 izbjeglica tijekom dvije godine i kako ocjenjujete plan EU-a?

- Još za Milanovićeve vlade prema tzv. migranstkoj krizi u nas je uspostavljena lakrdijaška politika “protočnog bojlera” usklađena s Beogradom i Berlinom, te zazivanja izbjegličkih kvota, umjesto odgovorne politike kakvu je promovirao mađarski premijer Orban. I ne samo on. Hrvatska je dobila migrantsku eurokvotu, premda ne zna što je njezin sadržaj. Jesu li u pitanju migranti, azilanti, izbjeglice, gastarbajteri, sredstvo islamizacije Europe, krinka za terorizam ili nešto drugo. Našu politelitu i ne zanima što je posrijedi. Ona se još drži Mačekove o velikima i malima. Ako su veliki odredili kvotu, maleni ju trebaju bespogovorno prihvatiti. Ozbiljna prethodna pitanja pritom se guraju pod tepih. Migrantska politika EU-a pod vodstvom kratkovidne kancelarice Merkel, među ostalim, razotkrila je hrvatski minimalizam i nedostatak samopoštovanja. Jednom uvedena eurokvota uvijek može brojčano rasti.

Treba li o tome raspisati referendum, kao što planiraju zemlje Višegradske skupine?

- EU cijeli problem svodi na tehničko-normativnu razinu, čime pokazuje da je na planetarnom planu izvršitelj posljedica, a ne kreator rješenja uzroka. Pitanje migrantske krize, koja je u svojoj biti zgoljna islamizacija Europe, svela je na trgovinu između normativističkih očekivanja Bruxellesa i turskih iznuda. Islamist Erdogan bolji je trgovac od Merkelove. Za njega su migranti sredstvo, za Merkelovu mehanicistički problem. Međusobna trgovina ova dva čimbenika problem ne rješava. Uostalom nije u pitanju samo Turska, tu su Grčka, Italija... S druge strane, članice EU-a imaju svoju koliko-toliko prepoznatljivu politiku, ili bar polazište, osim Hrvatske, na čemu možemo zahvaliti Milanoviću i Pusićevoj. Nametanje izbjegličkih kvota od početka je naišlo na otpor brojnih članica, kojima se Hrvatska nije pridružila. Svesti državnu politiku na humanitarni rad i besplatan prijevoz migranata jest obezvrjeđivanje nacionalne i sigurnosne politike i države u cjelini. Pred izazovom tzv. migrantske krize Hrvatska tek mora definirati svoju politiku. Kako je u međuvremenu hrvatska vanjska politika zaigrala i na kartu Srednje Europe, Oreškovićeva vlada uz to što mora poštovati “rezultate” prošle vlade i prihvatiti migrantsku kvotu, usporedno mora voditi računa i o zajedničkim ciljevima Višegradske skupine s kojom koketira predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Hrvatska će zbrinuti propisanu kvotu. Ona je, uostalom, prepoznatljiva po tome što iznad svake mjere favorizira sve moguće manjine suprotivo volji hrvatske većine. Postoje naznake da će se takva politika nastaviti i tijekom Oreškovićeve vlade u nešto blažem obliku negoli u vrijeme Milanovićeve i Sanaderove. Hoće li pritom vanjsku politiku, ne samo prema afroazijskom migrantskom valu, snažnije temeljiti na nacionalnim interesima, međunarodnome pravu i zajedničkim ciljevima srednjoeuropskoga kruga, to ćemo vidjeti.

Gdje treba smjestiti - rasporediti izbjeglice koje bi Hrvatska prihvatila?

- Od osiguranoga ležaja i tuš-kabine čini se važnijim potražiti odgovore na temeljna pitanja. Kakav je mentalitet i struktura migranata? Rade li se istraživanja o njima? Ako ih nema, na temelju čega političari donose odluke? Treba li pitati narod što o tome misli? U skladu je s demokratskim standardima održati referendum o tome želi li Hrvatska politikom kvota postati trajnom migrantskom destinacijom. Potpuno je jasno da migranti ne žele Hrvatsku kao krajnje odredište, te da politika kvota Hrvatsku pozicionira kao migrantsku destinaciju. To se događa u trenutku kad se Hrvati masovno iseljavaju. Migrantski konteksti, među ostalim, otvaraju središnje hrvatsko pitanje - za koga se prazni hrvatski teritorij unatoč činjenici što je hrvatski narod rezultatima prvoga referenduma potvrdio da na njemu hoće biti i opstati kao “svoj na svome” - mišljenja je Nenad Piskač, hrvatski publicist, politički analitičar, putopisac i esejist.(D.J.)

Treba li Hrvatska primiti planiranih 1600 izbjeglica tijekom dvije godine i kako ocjenjujete plan EU-a?

- Poput drugih država članica, kao i svih institucija EU-a, na ovom pitanju naša zemlja prolazi ozbiljan stres test političke vjerodostojnosti, organizacijske kapacitiranosti i međuljudske solidarnosti. Dakle, ne bi smjela biti dilema treba li Hrvatska primiti dogovoreni broj izbjeglica, nego kako to učiniti u skladu s humanitarnim načelima, sigurnosnim i svim ostalim propisima. Imamo svjež primjer Grčke kojoj je Europska komisija dodijelila 25 milijuna eura iz sredstava za hitne slučajeve Europskom potpornom uredu za azil (EASO) za izgradnju njegovih kapaciteta radi daljnje potpore grčkim vlastima. Dodatna sredstva iskoristit će se za potporu provedbi Izjave EU-a i Turske te EU-ova programa hitnog premještanja. Važnu ulogu u pomoći vlastima u državama članicama imaju agencije EU-a koje prije svega pružaju operativnu podršku, što je nužno da bi se građani mogli nositi sa situacijom na terenu.

MUP je izvijestio da su zbog pripreme za premještanje osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke te preseljenje sirijskih izbjeglica iz Turske odredili časnike za vezu za premještanje i preseljenje koji su ovoga tjedna upućeni u Italiju i Grčku, a tijekom lipnja bit će upućeni i u Tursku. Smatram iznimno važnim da surađuju s nadležnim tijelima tih država kao i predstavnicima Europskog potpornog ureda za azil (EASO) i drugim međunarodnim organizacijama.

Jedan od glavnih problema je nedostatak komunikacije, odnosno razmjena podataka, posebice među zemljama zapadnog Balkana. Tijekom 90-ih Hrvatska je u jednom vikendu primila čak 60.000 izbjeglica, a drugi veliki val bio je nakon događaja u Posavini kada je u samo jednom danu došao jednak broj ljudi. Sada smo sigurno pripravniji nego što smo tada bili, usprkos problemima koji postoje. To dokazuje kako smo postavili visoke standarde u postupanju s izbjeglicama i migrantima, te pokazali vrlo human pristup i dobru organiziranost tijekom cijelog procesa. Djelovanje svih institucija, udruga i volontera bilo je usklađeno od samog početka i slala se jasna poruka solidarnosti. Naravno, to ne znači da je posao završen. Ako na početku krize i nije izgledalo tako, sada je i te kako jasno da će migrantska kriza biti točka kristalizacije za Europsku uniju i pitanje na koje će morati dati odgovor u smislu kakav profil želi imati pred ostatkom svijeta.

Treba li o tome raspisati referendum, kao što planiraju zemlje Višegradske skupine?

- Ne. Iskustva Hrvatske i doživljaj hrvatskih građana, kao i pomoć koju su hrvatski građani pružili u onim mjesecima kada je Hrvatska bila dio rute i pružala tranzit, pokazuje da smo spremni i otvoreni podržati druge u nevolji. Jednim je dijelom to ukorijenjeno u našem nacionalnom biću, ali dio proistječe i iz iskustva koje su naši ljudi stekli tijekom rata kada su i sami bili izbjeglice. Rasprave o azilantskoj politici, zakonu o strancima, prihvatu izbjeglica uvijek su dolazile uz politički konsenzus, a podrška izbjeglicama bila je jedini aktivizam u tom pogledu. Smatram vrijednim istaknuti da, za razliku od zemalja Višegradske skupine, zasad nemamo politički naboj koji bi se tome protivio.

Gdje treba smjestiti - rasporediti izbjeglice koje bi Hrvatska prihvatila?

- Izrada plana razmještaja je na nadležnom ministarstvu i slažem se da bi se pri raspodjeli na cijelom teritoriju Hrvatske trebalo prije svega voditi računa o kriterijima kao što su broj stanovnika županije i visina BDP-a. No, od puke administrativne raspodjele po mjerljivim kriterijima mnogo je važnije ljude koji su u nevolji smjestiti tamo gdje će im biti osiguran primjeren smještaj i adekvatna podrška. Radi se o ljudima u teškoj situaciji, u stranoj zemlji, gdje ne poznaju jezik i nemaju nikakvih socijalnih kontakata. Ne sumnjam da će se izbjeglicama sukladno našim mogućnostima pružiti socijalna pomoć, ali i obrazovanje za njihovu djecu - zaključuje Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu.(D.J.)

Ostvarivanje ravnoteže između zadaće poštovanja univerzalnih vrijednosti koje zastupa EU s jedne strane i razumnog održavanja sigurnosti naših granica s druge strane zahtijeva koordiniranu akciju na europskoj razini.

- Europska unija je pred ispitom koji može prebroditi samo suradnjom svih relevantnih dionika. Razvijajući solidarnost, Europa može pokazati političku snagu nužnu za pomoć izbjeglicama kao i za suočavanje s problemom priljeva migranata s Bliskog istoka. Također, istaknula bih da taj problem treba rješavati na mjestu uzroka krize, na području Bliskog istoka. Nužno je usvojiti zajednički akcijski plan koji će pružiti adekvatnu materijalnu i humanitarnu pomoć da se izbjeglice prihvate u susjednim zemljama kriznih žarišta. Europska unija tu treba uložiti diplomatske napore u suradnji s relevantnim međunarodnim subjektima kako bi se uspostavilo primirje, ali i poduzeti odlučne konkretne akcije kojima će pokazati da neće tolerirati terorizam ni one koji financiraju teroriste.

- Važno je u aktivnostima koje poduzimamo napraviti razliku između ratnih i ekonomskih izbjeglica, na što upozoravam od samog početka. Ljudi koji su doista prošli katarzu i kojima je život u opasnosti - njima moramo prioritetno pomoći. Republika Hrvatska i sama je doživjela agresiju te su i naši građani bili izbjeglice. Oni su tražili utočište u najbližim zemljama, što je i logičan izbor. U krizi s kojom se danas Bliski istok suočava, potpuno je drugi scenarij na djelu. Izbjeglice ne ostaju u najbližoj zemlji, već dolaze u zapadnu Europu, a s njima dolaze i stotine tisuća migranata. Danas smo također suočeni sa socijalnim problemima poput visoke nezaposlenosti, posebice među mladima koji napuštaju našu domovinu u potrazi za boljim životom. Vlastita domovina ne može naći rješenje za takvu situaciju, i to bi nam trebao biti prioritet koji treba što prije riješiti, stoga bi bilo nerazumno očekivati da Hrvatska može biti “obećana zemlja” za izbjeglice i migrante jer im posao ne može osigurati, a oni u Hrvatskoj i ne žele ostati.

- Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske nije samo sigurnost nacionalnog teritorija i zaštita osnovnih funkcija društva nego je to neprekidna borba za svakog pojedinca, odnosno građanina da ima ekonomsku i društvenu stabilnost. Republika Hrvatska i institucije sustava nacionalne sigurnosti u slučaju ponovnih priljeva izbjeglica i migranata trebale bi na bolji način zaštititi svoje granice poštujući međunarodne konvencije i prava izbjeglica.

- Hrvatska kao punopravna članica EU-a treba izvršiti obvezu koju je preuzela i primiti 1600 izbjeglica i tražitelja azila u dvije godine. Nadalje, ta brojka ne traži nužnost održavanja skupog referenduma na kojem bi se odlučivalo o prihvaćanju sustava kvota Europske unije oko raspodjele izbjeglica i tražitelja azila. No, s obzirom na to da je vidljivo da se sve države članice ne slažu s primjenom kvota, pravo je pitanje ima li EU i nadalje uopće zajedničku politiku upravljanja ovom krizom i hoće li ta politika biti uskoro revidirana.

- Hrvatska u svojim azilantskim centrima i prihvatilištima nema kapacitet primiti toliki broj izbjeglica i tražitelja azila, pa će zasigurno biti potrebno voditi računa i o pronalaženju nekih novih rješenja koja moraju biti usklađena s lokalnom zajednicom u kojoj bi se takav prihvat organizirao. Naročito važnom zadaćom smatram potrebu uspješne integracije izbjeglica i azilanata u zajednicu. Smatram da je taj cilj ostvariv ako oni koji dolaze u Europu i Hrvatsku prihvate europske vrijednosti i zakone.

- U Belgiji i Italiji, ali i ne samo u članicama EU-a, poznati su dobri primjeri recentnog uključivanja izbjeglica u život zajednice. Tako su neke tamošnje katoličke župe primile izbjegličke obitelji i pomogle im u njihovu snalaženju i prilagodbi novoj sredini. Uvjerena sam da je isto moguće postići i u našoj domovini, no volja mora postojati s obje strane.(D.J.)

Samo donošenjem kontrolirane politike možemo i od ovog izbjegličkog, doseljeničkog kontingenta imati koristi, najgrublje rečeno. Pa i u demografskom smislu. Znači, uklopiti ih u društvo i očekivati da bar dio njih postane integrativni faktor društva. Najgore bi bilo negdje ih getoizirati, pa njih 1600 smjestiti primjerice u istočnu Liku, gdje nema ljudi. Mislim da to ne bi bio dobar pristup, da bi se time još više zatvorili. Bilo bi dobro utjecati na to tko će iz te kvote doći u Hrvatsku, koliko će tu biti muškaraca, koliko žena, a koliko djece. Bitna je i ta struktura. Vukovar je primjer grada u kojemu odavno ima primjerice liječnika iz Sirije, koji ovdje normalno žive i rade i dio su ovog društva - zaključuje demograf Dražen Živić, voditelj vukovarskog Područnog centra Instituta Ivo Pilar.(I.B.)

- Pokazalo se da je zatvaranje tzv. balkanske rute uvelike smanjilo priljev izbjeglica i migranata. Bila je to, dakle, nužna i učinkovita mjera, plod uspješne suradnje između Hrvatske, Austrije, Slovenije, Srbije i Makedonije. Na ovom primjeru vidimo da udruženim naporima srednje i manje zemlje mogu promijeniti stvarnost. Pomogli smo sebi i time Europskoj uniji, ako hoćete najviše onim zemljama koje su primile najviše izbjeglica, u prvom redu Njemačkoj. Za svojih posjeta inozemstvu uvijek ističem da Hrvatska smije i mora biti ponosna na svoje humano i učinkovito postupanje prema izbjeglicama i migrantima. Kad je riječ o samoj kvoti, najavili smo da smo spremni u Hrvatskoj primiti nešto manje od 500 izbjeglica i migranata iz Turske. Međutim, samo provođenje ovisit će o tome hoće li okvirni dogovor o kvotama biti ostvaren na razini cijele Europske unije. Kao što znamo, nisu baš sve zemlje članice voljne prihvatiti migrante. U Mađarskoj je, primjerice, predviđeno održavanje referenduma o toj temi. Na kraju krajeva, cilj nam mora biti postizanje održivog, zajedničkog europskog rješenja... Hrvatska je spremna ispoštovati svoju obvezu o prihvatu izbjeglica ako taj dogovor poštuju svi, jer vidimo da neke zemlje nisu spremne prihvatiti izbjeglice u okviru dogovorene kvote, tako da nije sigurno hoće li taj dogovor biti ispoštovan - naglasio je Miro Kovač, ministar vanjskih poslova RH.(D.J.)