Finale ovogodišnjeg izdanja Lige prvaka održat će se u subotu, 28. svibnja, u Milanu s početkom u 20.45 sati. U njemu se susreću Real i Atletico iz Madrida. Utakmicu ćemo moći gledati na drugom programu Hrvatske televizije. No, o tom dvoboju više pročitajte u sportskoj rubrici Glasa Slavonije. Mi smo se odlučili pozabaviti prijašnjim pobjednicima. Dakle, Liga prvaka, nekadašnji Kup prvaka do 1992. godine, igra se od 1955. godine, a dosad je ukupno bilo 22 pobjednika. Od toga 12 momčadi trofej je osvojilo više od jednom. Real Madrid (10 puta), Milan (7), Bayern, Barcelona i Liverpool po pet puta, Ajax (4), Inter i Manchester United po tri puta, dok su ga dva puta osvajali Juventus, Benfica, Porto i Nottingham Forest. Ostalih deset momčadi trofej je, dakle, osvojilo samo jednom. Većina tih pobjednika bili su svojevrsni autsajderi, osim ako pitate, naravno, njihove navijače. Upoznajte ih.

Celtic iz Glasgowa bio je prvi otočki klub koji se okitio titulom prvaka Europe u sezone 1966./67. godine. U finalu odigranom u Lisabonu protivnik im je bio Inter iz Milana. Celtic je u prvom kolu izbacio švicarski Zürich, zatim francuski Nantes, novosadsku Vojvodinu te u polufinalu Duklu iz Praga. Iako je Inter slovio za favorita, bila je to generacija Sandra Mazzole, Giacinta Facchetti i Armanda Picchija, koji su imali već dva naslova prvaka Europe 64. i 65. godine, Celtic je pobijedio s 2:1 golovima Tommyja Gemmella i Steviea Chalmersa. Treneru Jocku Steinu kao i momčadi koja je dobila nadimak Lisbon Lions (Lavovi iz Lisabona) Celtic je odao počast nazvavši dvije tribine po njima.

Prije nego je osvojila trofej Lige prvaka 1992. godine Barcelona je dva puta gubila finala. Nogometni svijet očekivao je da će tu noć u Sevilli 1986. godine Barcelona napokon osvojiti trofej. No, pojavio se “Heroj Sevilje” Helmuth Duckadam, vratar Steaue iz Bukurešta koji je imao spektakularnu večer te je obranio četiri penala igračima Barcelone. Steaua je do finala izbacila Vejle, Honved, Lahti te Anderlecht u polufinalu. Iako mnogi smatraju ovo jednim od najvećih iznenađenja u povijest Lige prvaka, treba napomenuti kako je tri godine kasnije Steaua ponovno igrala finale, ali izgubila od Milana. Duckadam tada nije branio.

Iako su Francuzi dva puta bili europski prvaci u nogometu (1984. i 2000.) te jednom svjetski prvaci (1998.) - od toga su dva natjecanja odigrana u Francuskoj - njihovi klubovi nisu bili pretjerano uspješni u europskim nogometnim kupovima. Naime, osim PSG-a koji je 1996. godine osvojio bivši Kup pobjednika kupova, jedino je Marseille tri godine ranije osvojio Ligu prvaka. U finalu, koje je odigrano u Muenchenu, pobijedili su Milan s 1:0 golom Basilea Bolija. Međutim, Marseille je nakon te sezone izbačen iz prve francuske lige zbog namještanja utakmica.

Finale odigrano u Bariju 1991. godine označilo je kraj Kupa prvaka, jer je sljedeće godine UEFA krenula s Ligom prvaka. Beogradska Crvena zvezda do finala nije izgubila ni jednu utakmicu, pritom izbacivši Grasshopper, Rangers, Dynamo iz Dresdena i u polufinalu Bayern iz Muenchena. Protivnik u finalu bio im je Marseille, koji je slovio za favorita s obzirom na to da su izbacili Milan koji je u natjecanje ušao kao dvostruki pobjednik. Finale je odlučeno na penale, Manuel Amoros promašio je za Marseille, dok su svi Zvezdini izvođači bili precizni.

Nakon šest godina dominacije engleskih klubova u Ligi prvaka (Liverpool tri puta, Nottingham Forest dva puta i Aston Villa), HSV iz Hamburga je 1983. godine osvojio svoj prvi i jedini naslov pobijedivši 1:0 u finalu Juventus u Ateni. Strijelac jedinog gola bio je Felix Magath u osmoj minutu susreta. Momčad Hamburga, koju je vodio Ernst Happel, sezonu ranije odigrala je 36 susreta bez poraza u Bundesligi te je izgubila finale Kupa UEFA. Nakon dva osvojena prvenstva i titule najboljih u Europi 83. godine, HSV je u trideset i kusur godina osvojio samo jedan njemački kup.

Bila je to godina, mislim pritom na 1988., iz snova za klub iz Eindhovena, ali i za nizozemski nogomet uopće. Naime, PSV je te godine osvojio prvenstvo, Kup i Ligu prvaka pobijedivši u finalu na penale Benficu u Stuttgartu. Klub koji je tada vodio Guus Hiddink u reprezentaciju je poslao pet igrača koja su se tog ljeta u Njemačkoj okitila titulom prvaka Europe. PSV je do finala izbacio turski Galatasaray, Rapid iz Beča, Bordeaux i u polufinalu Real iz Madrida. Jedini promašeni penal pucao je António Veloso te tako nastavio neuspješni niz Benfice u eurokupovima koji traje do današnjih dana.

Niz je započeo Liverpool s dva naslova 77. i 78. godine, nastavio ga je Nottingham Forest s također dva uzastopna trofeja, pa opet Liverpool. Šestu titulu u nizu najboljeg u Europi za Engleze je osvojila Aston Villa, koja je u finalu s 1:0 pobijedila muenchenski Bayern golom Petera Withea. Finale koje se odigralo u Rotterdamu počelo je nesretno za Aston Villu jer im se u desetoj minuti ozlijedio golman Jimmy Rimmer. Na gol je stao Nigel Spink koji je izluđivao Bavarce te si je tako osigurao mjesto na vratima Ville sljedećih deset godina.

Juventus je klub s najviše izgubljenih finala, čak šest, a poraz od Borussije Dortmund 1997. godine u Muenchenu jedan je od najneočekivanijih. Iako je Dortmund prije finale izbacio Manchester United i tada francuskog prvaka Auxerre, Juventus u kojemu su tada igrali Zidane, Vieri, Bokšić, Deschamps i Del Piero bio je favorit na papiru i branitelj naslova. Dortmund je poveo s 2:0 golovima Karl-Heinza Riedlea u prvom poluvremenu, da bi momčad iz Torina smanjila golom Del Piera početkom drugog dijela. A onda je Lars Ricken u 71. minuti zabio “onaj” gol. Juventus je godinu kasnije također izgubio finale, ovaj put od Reala.

Početkom sedamdesetih Ajax je imao generaciju koja je tri godine zaredom osvajala trofej najboljih u Europi. Međutim, nizozemski niz započeo je godinu ranije, odnosno 1970., kada je Feyenoord pobijedio Celtic u finalu održanom u Milanu. Do finala ekipa iz Roterdama izbacila je KR Reykjavík, Milan, njemački Vorwärts te Legiju iz Varšave. Momčad Feyenoorda koju je vodio Ernst Happel (uzeo naslov i s HSV-om) pobijedila je s 2:1 nakon produžetaka golovima Rinusa Israëla i Ovea Kindvalla.

Petnaest godina trebalo je proći, od 1997. i Dortmunda, pa da se titulom najboljih u Europi okiti neki novi klub. Četiri godine ranije Chelsea je izgubio finale od Manchester Uniteda u Moskvi na penale. Tog 19. svibnja 2012. godine Bayern je na domaćem terenu imao priliku za svoj peti trofej (osvojio ga je godinu kasnije). Chelsea koji je prije finala izbacio Napoli, Benficu i branitelje naslova Barcelonu u finalu je igrao bez kapetana Johna Terryja koji je promašio ključni penal četiri godine ranije. Utakmica je završila rezultatom 1:1 (strijelci Müller i Drogba), a pobjedu je na penale odnio klub iz Londona.

Piše: Nikola KUČAR