Samozatajno, skromno i dostojanstveno na Akademiji “Krpan&Babić” predstavljen je način na koji su se u nepunih šest godina s praktički livade popeli u sam državni vrh.

Za mnoge neupućene, senzacionalna je pobjeda juniorske momčadi Hypo limač Elektre u Kupu Hrvatske na čijoj su niski bili Slavonija (Požega), Cibalia (Vinkovci), Kustošija (Zagreb), Zadar i Gorica (Velika Gorica) te u sisačkom finalu zagrebački Dinamo koji, kako se čulo na presici na nekadašnjem igralištu Kraj Lanare, nije imao jaču i skuplju momčad u posljednjih deset godina.

Mladići, dakle, pod paskom proslavljenih hrvatskih reprezentativaca Petra Krpana i Marka Babića rade nepunih šest godina, a pet je na okupu generacija '98. koja je ponijela pokal namijenjen pobjedniku kupa svladavši “modri united” boljim izvođenjem jedanaesteraca (5:4) nakon što u 90 minuta igre nije bilo pogodaka. Iznenađenje svakako, ali za, ponajprije, stručni stožer “akademaca” i logičan slijed karakterne i homogene momčadi koja za svoj trenutačni najveći doseg u karijeri može zahvaliti treneru Milanu Đuričiću koji je, zajedno s Markom Babićem i Alenom Šundalićem, “gonič” svakodnevnih trenažnih aktivnosti. To je, uz neprijepornu kvalitetu i iznimnu atmosferu, formula uspjeha i druga ne postoji. Stoga je Babić, gotovo poniznim tonom, zahvalio Đuričiću, popularnom “Čvalji”, za sadašnje dosege škole.

Iznenađenje na sisačkom Gradskom stadionu koje, u punom smislu te riječi, nije za neposredne voditelje momčadi koji su mladićima u zelenim dresovima ulili silnu dozu samopouzdanja. Na terenu igrači u zelenim dresovima Akademije odigrali su hrabru mušku utakmicu.

- Mi jesmo zeleni, ali nije važna boja dresa, nego ono što je ispod njega - rekao je Marko Babić, trener momčadi.

Dinamo je, istina, imao veći posjed lopte, ali ne i brojnije prigode, tako da je pobjeda mogla otići na obje strane. Otišla je, na kraju, na osječku, a što prema nizu prethodnih te nastavku prošlogodišnjih uspjeha zorno svjedoči o pobjedničkom mentalitetu generacije '98. o čijim će se neposrednim akterima sigurno još čuti. I o “bezobrazluku” pri izvođenju jedanaesteraca budući da ga je stoperski par Matias Lamza i Luka Dragojević realizirao na Panenkin način lobom svladavši Dinamova vratara Kotarskog. Kako su i Josip Ciprić, Antonio Tomas te naposljetku Marko Ilakovac, također, bili uspješni, sreći nije bilo kraja.

O toj će temi povremeni U-18 reprezentativac Hrvatske Marin Vratković reći da su u svlačionici tekle suze radosnice, a veznjak Antonio Tomas, napadač Filip Radovanović te vratar Marin Stanić, koji je bio i ponajbolji u kompletno dobroj sisačkoj momčadi, složit će se da je pobijedio kolektiv koji je stručni stožer gurao i vjerovao u njega. I njihov neposredni voditelj na utakmici Marko Babić, nakon povijesnog dosega škole koju je s Perom digao i platio iz vlastitog džepa, bez euforije i mirno rekao je:

- Uspjeh naše juniorske momčadi u Kupu Hrvatske primarno je pobjeda osječkog nogometa i tko ne misli tako, prilično je u krivu. Prirodno je da su sve aktivnosti ovoga grada i okolice, pa tako i naše, usmjerene na osnaživanje prvoligaša iz Gradskog vrta u kojem bi svaki potencijal iz regije trebao zaigrati. Od naših stalnih 300-tinjak polaznika, nekoliko svake sezone završi u selekcijama “bijelo-plavih” koji, otprilike, imaju toliko igrača koliko i mi. Bogatstvo koje će trebati odgovarajuće usmjeriti na opće zadovoljstvo - znakovito je zaključio Babić, svjestan koliko je težak i mukotrpan te neizvjestan put od darovitosti do igrača sposobnog odgovoriti potrebama današnjeg suvremenog nogometa.