Plaćanje ulaska na trgovačke police, poziciju na njima, popust na kupnju robe, uništavanje robe nakon isteka roka, ulistavanje u trgovačke kataloge, mjesto na posebnim, istaknutijim policama, obnavljanje, širenje prodajnih prostora, samo su neki od troškova koje proizvođači plaćaju trgovačkim lancima.
- Moja tvrtka godišnje plati čak 7-9 milijuna kuna kojekakvih izvanfakturnih rabata trgovcima, trgovačkim lancima, počevši od naknada za dolazak na njihove police, što bolju poziciju na njima, tu su obvezno i zahtjevi da svoje proizvode, cijene, spuštamo na akcijske, da plaćamo i renoviranje, proširivanje prostora tih trgovina i još mnoštvo toga. Zamislite da taj novac ostane nama, za ulaganje u proizvodnju, opremu, marketing. To je 20 posto od mase našeg ukupnog prihoda. Meni ostane 1,3 milijuna kuna dobiti, znači 4-5 puta manji iznos od onog kojeg plaćam na ime tih izvanfakturnih rabata trgovcima. Sličan iznos godišnje za to plaća i moja druga tvrtka - rekao nam je, inzistirajući na anonimnosti, jedan hrvatski proizvođač neprehrambenih proizvoda i tako aktualizirao veliku boljku, diktat trgovaca domaćim proizvođačima koji, žele li na trgovačke police i njihove što bolje pozicije, plaćaju velike rabate lancima.
Sve plate - kupci
Na trgovačkim policama (lanaca) ništa nije slučajno, sve detaljno i osmišljeno “puca” na psihologiju kupca i njegova oka, pa tako i na policama, gdje stoji koji proizvod i proizvođač, koji brend, koja marka od gore prema dolje, gdje su, na dnu, najmanje poznati proizvođači. Osim što se prelama preko leđa proizvođača, šteti to i novčaniku kupaca kojima trgovci na kraju naplate još i svoje marže, u iznosu od pet do čak 30 posto. Naplatu svih tih izvanfakturnih rabata naš sugovornik nedvosmisleno naziva – reketom ili, blaže rečeno, nepoštenom trgovačkom praksom!
Ministarstva poljoprivrede i gospodarstva pripremaju zakon kojim će se stati na kraj nepoštenoj trgovačkoj praksi koji će, doznajemo u ministarstvu Davora Romića, uređivati odnose između proizvođača, prerađivača, otkupljivača i trgovca...
– Tekst još nije poslan u proceduru, još se o njemu raspravlja i nije još otišao na mišljenje. To treba kvalitetno biti napravljeno, da se zna tko što u tom lancu odnosa radi - kažu u Ministarstvu poljoprivede zaduženom za “prehrambeni dio” tog zakona.
U EU ga ima 20 zemalja. Neke zemlje imaju kodekse, neke, poput Slovenije, povjerenika, no to nije dovoljno obvezujuće, pa Hrvatska radi na posebnom zakonu.
– Dolaskom stranih lanaca stvorio se jedan novi ugovorni odnos između proizvođača i trgovaca kao kupaca naše robe tako da su se pojavili novi momenti – rabati izvan fakture, od kojih trgovci nikako ne žele odustati. Krajnje je to nepogodna varijanta za nas proizvođače, jer plaćamo nešto što se ne odražava na cijenu na polici, pa je to direktna zarada trgovcu, i to za 20 i više posto. Od nas se zahtijeva često stavljanje svojih proizvoda na akcije, a ni krajnji kupac ne osjeti korist, samo trgovac. To je reket na proizvodnju, i to su značajni iznosi koji ju opterećuju - kaže naš sugovornik. Iskustvo mu kaže da se u tim, od trgovaca zahtijevanim akcijama proda i 40 posto njegove robe.
- Njihovi zahtjevi za spuštanjem cijene na akciji u prosjeku su za 30, a proizvođači odobravaju 20 posto - otkriva nam. Javna je tajna da se oko pozicija na policama “vrti” veliki novac.
Brojne naknade
– No, to obično plaćaju najjači igrači, stranci, pa ti, kao domaći, nemaš ni priliku kupiti mjesto na polici. Stranci to pokupuju, a domaći to ne mogu pratiti - kaže.
Plaćanje novog proizvoda na polici, onog prvog u redu, na oku kupcu, naprijed na polici, je od 2000 do 5000 kn po komadu, otkriva naš sugovornik. Traže se i naknade za renoviranje prodajnih prostora, pa i za otvaranje novih trgovina, žali se naš sugovornik. Među trgovcima, lancima, nitko otvoreno nije htio govoriti o ovoj temi. Tek anonimno poručuju da su “to pravila igre koja nije izmislio njihov lanac”.
– Pogrešna je percepcija da smo mi krivi. Tu su praksu sa zapada donijeli i proizvođači i trgovci - kaže jedan naš veliki trgovac u čijoj branši poručuju da je to u drugim zemljama uobičajena praksa. Naš sugovornik, proizvođač, kaže kako je ta problematika zatvoreni krug.
- Ne možeš dići glas protiv toga, to je u postojećim uvjetima nerješivo, jedino da se država, zakonodavac, uključi, da se ne mogu stvarati ugovori izvan fakture, nego da sve mora biti na fakturi, kaže naš sugovornik. Izvozi i u Bosnu, za koju kaže da se i ondje vodi računa o poziciji na polici, no ne kao u nas, da nije u igri takva borba, pa ni novac.
Suzana ŽUPAN
DOMAĆI TRGOVCI: UČIMO OD STRANIH
- Nije to baš tako. Svatko vam kuka za svoje. Dobavljač bi što skuplje prodao, a mi bismo što jeftinije platili. To je neki odnos, dogovor između strana, sve te stavke su vam uvjetne. Obično to bude “rabat je toliko i za to vam je udjel na polici 30 posto...” Drugim riječima, isključivo je to “nešto za nešto”. Tu su i marketing rabati za oglašavanje, umetanje u kataloge i drugo - kaže član uprave jednog domaćeg srednje velikog trgovačkog lanca. I on je inzistirao na anonimnosti. “Mi vam to nismo imali dok to u domaću trgovačku praksu nisu uveli prvi ovamo pristigli strani lanci i onda su to svi kopirali od njih. Učimo od stranih. Sad vam je to standard. Veliki dobavljači vas uvjetuju, to je pregovaračka moć velikih dobavljača i od toga ne žele odustati, a mali na to ne mogu ni utjecati”, kaže naš sugovornik.
HGK: DIO UOBIČAJENE PRAKSE
U Hrvatskoj gospodarskoj komori ističu, kada se govori o trgovačkim naknadama prema proizvođačima robe, da su one uobičajene na svim slobodnim i razvijenim tržištima s obzirom na liberalizaciju i konkurenciju u djelatnosti maloprodaje na tržištu. “Na domaćem maloprodajnom tržištu, uz domaće, prisutni su i vodeći svjetski trgovci. Ujedno, ova tematika dio je i poslovnog odnosa između ugovornih partnera, proizvođača i trgovaca te predstavlja dio komercijalnih ugovora i poslovne politike subjekata”, kažu u HGK-u te dodaju kako je plaćanje naknada za posebna izlaganja dio posebnih marketinških aktivnosti. “Što se tiče naknade za uništavanje proizvoda nakon isteka roka trajanja, vođenje standarda EU uz obavezno uništavanje proizvoda s istekom roka trajanja i njihovo uništavanje na propisan način uz poštovanje standarda distribucije i logistike, uzrokom je činjenice da dio proizvođača u troškovnom smislu preuzima na sebe povrate proizvoda. Sve spomenute naknade dio su uobičajene europske i svjetske trgovačke prakse i o tome treba voditi računa prije bilo kakve nove zakonske regulative ovog područja, budući da je Hrvatska dio globalnog tržišta”, poručuju u HGK-u.
SAVJETOVALIŠTE ZA POTROŠAČE:
Kupci nezadovoljni zbog poplave uvoznih proizvoda
“Zakonom o nepoštenoj trgovačkoj praksi trebali bi se utvrditi postojeći problemi u lancu proizvodnje, prerade i trgovine, posebice poboljšati položaj proizvođača. Ono što smo primijetili u Savjetovalištu je da su građani nezadovoljni zbog uvoza mnogih proizvoda kojima su preplavljeni trgovački lanci, dok istodobno postoje svi uvjeti za domaću proizvodnju istih takvih proizvoda. Naime, zamijetili smo da hrvatski potrošači još uvijek najviše vjeruju domaćim proizvođačima te su lojalni hrvatskim brandovima, ali su razočarani što na trgovačkim policama ima sve više proizvoda stranog podrijetla”, kaže pravna savjetnica u Savjetovalištu za potrošače u Osijeku Dunja Mak.
“U Hrvatskoj se može raditi ono što se nigdje u svijetu ne može”
- Razlike u visini plaćanja iznosa pozicije proizvoda na policama između stranih i domaćih trgovačkih lanaca nema jedina je razlika što strani plaćaju preuzetu robu na vrijeme, a domaći ne - kazao nam je poduzetnik koji posluje osim Hrvatskoj i u nekoliko europskih zemalja. Dodaje i kako se velike kompanije puno lakše nose s ovim problemom nego male jer zbog previsokih troškova ulaznica proizvoda na police te neplaćanja istih na vrijeme nemaju šanse za razvoj. “U Hrvatskoj se može raditi ono što se nigdje u svijetu u trgovačkoj praksi ne može. Po nepoštenoj trgovačkoj praksi u našoj zemlji strani trgovački lanci kopiraju domaće, a domaći strane”, kaže nam drugi sugovornik koji je tvrdi i da trgovački lanci ucjenjuju naše poljoprivrednike - danas otkupe određenu količinu proizvoda po jednoj cijeni, potom traže još ali po znatno nižoj cijeni pa to sve skupa plate nakon 90 i više dana. Usporedbe radi, u Njemačkoj to ne bi mogli raditi jer tamo trgovački lanci imaju potpisane godišnje ugovore s proizvođačima s jasno definiranim cijenama i rokom plaćanja kojeg poštuju, kaže naš sugovornik i zaključuje da u Hrvatskoj ne neće biti uspješne poljoprivrede ni uz sve silne investicije ako se ne sredi kaos na domaćem tržištu.(Z.R.)
NAKNADE
KOJE PLAĆAJU TRGOVCIMA ČESTO LJUTE PROIZVOĐAČE