Vezani članci
SLUČAJ OREŠKOVIĆ (II.)
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Tihomir Tim Orešković i dalje slabo govori hrvatski jezik, što dokazuje iz dana u dan, a prema svemu sudeći, slabo ga i razumije. Očito je i da se ni u političkom prostoru ne snalazi baš najbolje, pa ukupno uzevši ne ulijeva baš optimizam da će odraditi mandat do kraja. Čak ni do kraja godine...
Bez da dovodimo u sumnju njegove poštene i dobre nakane, gospodin Orešković se sve više doima kao nekakav hrvatski Don Quijote u borbi s političkim vjetrenjačama. Ili kao šef Monty Pythona, što znači da je smiješan i kad je ozbiljan, i obratno. Pojednostavljeno i puno bliže istini to znači kako je sve očitije da eksperiment s premijerom-menadžerom puca po šavovima i da vjerojatno neće uspjeti, premda bi svatko razuman želio suprotno, da Tim Orešković uspije izvući zemlju iz gliba u kojoj je već šest-sedam godina.
No, krenimo redom. Potpredsjednik Vlade, mostovac Božo Petrov početkom tjedna prvi je put otvoreno poručio kako su prijevremeni izbori i pad Vlade moguća opcija, ali ne prije jeseni. No, predsjednik Vlade, oliti premijer, gospodin Orešković ne zna zašto Petrov govori o mogućnosti da izbori budu najesen: “Mislim da tu neće biti promjena, Vlada je stabilna. Situacija će se stabilizirati, a tenzije će se spustiti i moći ćemo raditi da promijenimo Hrvatsku”, izjavio je optimistični Tim.
Tako je bio optimističan i kada mu je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dala mandat za sastavljanje nove Vlade. Tako se naš Tim već prvoga dana uhvatio od Domoljubne koalicije i Mosta obećavanih reformi, ali osim političkih prepucavanja, od reformi još ni dandanas uglavnom ništa, bez obzira na to što iz Europske komisije ovih dana navodno stižu pozitivni signali. Doduše, Orešković se uzdao i u inozemne investitore, povlačenje novca iz EU fondova, dobru prodaju preostale državne imovine, a sve kako bi smanjio javni dug za početnih 200 milijuna eura, no osim daljnjeg zaduživanja u inozemstvu drugo se baš i ne kreće. Orešković je stoga i prozvan lošim premijerom raspadajuće vlade, a SDP-ovac Gordan Maras ga je oprao riječima: “Ako su Grčića zvali optimistom, ovaj je, brate, nedostižan superoptimist”, misleći pritom na SDP-ova Branka Grčića, prvog potpredsjednika bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji nas je četiri godine uvjeravao kako sve ide nabolje, a zapravo se događalo malo toga.
TKO JE ŠEF?
Politički analitičar Žarko Puhovski o Oreškoviću kaže: “Premijer koji ne zna što se događa, vodi Vladu koja ne zna što se radi i to je sadašnja situacija”, kritičan ja Puhovski.
Inače, hrvatski premijer Tihomir Orešković, stručnjak na “privremenom radu” u politici, nacionalni je eksperiment par excellence. Na koji se odlučio u samo tri sata rezervirana za razmišljanje. Slično kao i u susjednoj nam Srbiji, gdje je svojedobno za premijera čak iz SAD-a pozvan Milan Panić, koji se također nije iskazao te se iz politike ubrzo i povukao.
Orešković o politici malo zna, pa se zbog nekih odluka i odugovlačenja prvo “sukobio” s predsjednicom, a onda i sa svojim prvim potpredsjednikom i šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom te vrhuškom stranke gdje su žustro izjavljivali da je premijer posve izvan kontrole. HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević o premijeru je kazao sljedeće: “Sigurno da bismo očekivali puno više komunikacije s obzirom na poziciju premijera i kako je postao premijer i s obzirom na odnos snaga u Saboru, a to je 65 zastupnika HDZ-a i Domoljubne koalicije i 15 Mosta”.
Na pitanje tko vodi Vladu, on ili Karamarko, Orešković pak kaže da je on premijer, no da će uvijek tražiti savjet od Karamarka, kao i od Petrova, jer imaju više političkog iskustva. “Iskustvo je bitno, a možemo se dopunjavati. U financijama i gospodarstvu imam iskustva, a Karamarko ima u nekoliko drugih područja i ja ću iskoristiti to znanje”, rekao je. Ipak, dojam je u javnosti kako u premijeru Tihomiru Oreškoviću Most ima, za razliku od HDZ-a, većeg saveznika. Koliko je to točno, odgovara glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja, koji kaže:
- Gospodin Orešković je kao financijaš čovjek koji se vodi konkretnim brojkama i kad donosi odluke, mislim da ne gleda tko mu je draži - gospodin Petrov ili gospodin Karamarko - već gleda koliko je ta odluka ispravna. On je premijer zato što ima podršku i Mosta i Domoljubne koalicije i tu mora zadržati dozu neutralnosti. A o špekulacijama da bi predsjednik mogao zavšiti u Mostovu taboru Grmoja odgovara: “U politici je sve moguće i nikad ne reci nikad.”
Kod oporbe, ali i nekih HDZ-ovaca te mostovaca kao i Nezavisnih hrvatskih sindikata, nedavno je buru izazvala najava privatizacije državne imovine, odnosno prodaje državnih udjela u nekim poduzećima (Končar, Podravka...), o čemu je Orešković govorio podosta nejasno, odnosno neprecizno. Dojam je kako Oreškovića mišljenje i poruke iz Sabora kao da i ne zanimaju, pa se vrlo šturo i jedva izjasnio i o tome što u parlamentu tri tjedna nije bilo kvoruma za izglasavanje zakona i prijedloga. Orešković je u to je vrijeme posjetio Vinistru, izložbu istarskih vina, i sudeći prema izvještajima sjajno se zabavio.
ZBRKANI AKCIJSKI PLAN REFORMI
Orešković se nikako ne snalazi ni u komunikaciji s prvim ljudima države. Početkom mjeseca, u danu kada je konačno formalizirano ustoličenje Daniela Markića za šefa SOA-e (bez potpore HDZ-a, podržali su ga oporba i Most), a predsjednica Grabar Kitarović optužila bivšeg ravnatelja Dragana Lozančića da je bio osobni obavještajac bivšeg premijera Zorana Milanovića, premijer Orešković htio je zbrinuti Lozančića na novom radnom mjestu u Vladi! I sve nakon što je premijer predsjednicu ignorirao puna dva mjeseca. Iako je Grabar Kitarović iznosila teze da se Lozančić ogriješio o zakon, premijer Orešković je rekao da nije dobio na uvid dokaze koji bi opravdali optužbe predsjednice. Lozančića je zatim pustio da sam podnese ostavku i časno ode iz SOA-e, ali ipak ne u Vladu, nego u jedno od javih poduzeća.
Lozančićevu je smjenu, osim predsjednice, tražio i Tomislav Karamarko, prvi potpredsjednik Vlade, a s premijerom je zaratio kada je Orešković odbio Karamarkove kandidate za novog ravnatelja SOA-e te odlučio ulogu prvog špijuna prepustiti Lozančićevu suradniku Danielu Markiću.
Orešković nije puno rekao ni o slučaju Ane i Tomislava Karamarka, koji su javnosti prešutjeli da Ana Karamarko već godinama prima po dvije i pol tisuća eura mjesečno od konzultanta MOL-a Joze Petrovića. A zna se koliko već vremena Karamarko lobira da Hrvatska obustavi arbitražni proces s MOL-om, upozoravajući da će RH, ako izgubi, morati platiti veliku odštetu Mađarima. “Vjerujem da Karamarko nije napravio ništa protiv interesa Republike Hrvatske”, izjavio je premijer, ipak se ogradivši: “Ja ću formirati tim za Inu!”
Ukupno uzevši, Orešković se na najtežem poslu u zemlji teško snalazi, no dojam je kao da ga za to i nije previše briga. On je u jako lošoj vladi, jako loš premijer, upozoravaju mnogi analitičari. Čak se ne dokazuje ni u onom bitnom, za što je i postavljen za premijera, jer krajem travnja nije čak ni suvislo predstavio akcijski plan reformi. Osvrnuo se samo na kritike dijela zastupnika iz vladajuće većine te ustvrdio da je kritika bilo vjerojatno zato što zastupnici nisu bili upoznati s detaljima plana reformi u koje on čvrsto vjeruje.
POVLAČI RUČNU
Kako god bilo, priča o sposobnom menadžeru iz najmoćnije svjetske, farmaceutske industrije, s manjkom političkih znanja i vještina, ide dalje, no bez velikih izgleda da bude zaokružena jednim mandatnim, četverogodišnjim ciklusom. Jer, Tim Orešković, makoliko bio sklon političkom kompromisu, ne funkcionira na istoj frekvenciji s političkim elitama u zemlji, zaključak je mnogih političkih analiza o (ne)funkcioniranju aktualnog premijera i njegove vlade.
Nadalje, osim sve očitijeg nezadovoljstva premijerovim radom iz dijela HDZ-a, ni oporba ne bira riječi. SDP-ovac Arsen Bauk smatra kako se “eksperiment s Oreškovićem pokazao neuspješnim”. Prema njegovim riječima potrebna je “jaka politička figura za premijera, čvrsti dogovor što će se raditi i zaduženja po resorima bez ovog 'socijalističkog saveza', da je ministar iz jedne stranke, zamjenik iz druge, pomoćnici iz treće”. Bauk je rekao i da Oreškoviću ne zamjera što ne zna hrvatski jezik te je objasnio da svaki hrvatski državljanin ima pravo obnašati tu dužnost. “Uostalom, vidite da i građani o premijeru nemaju još uvijek neko previše loše mišljenje. Nije se imao na čemu zamjeriti, a i kako će se zamjeriti kada gotovo ni o čemu i ne odlučuje. A to što se odlučio suprotstaviti HDZ-u, nije ni loše zvučalo”, zaključio je Bauk.
“Ideološki i filozofski, premijer Tihomir Orešković naš je glavni politički neprijatelj. On je predstavnik financijske oligarhije i kapitala”, govori pak saborski zastupnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, čiji rejting, prema anketama, nezaustavljivo raste. Svog susjeda na ljestvici popularnosti, premijera Oreškovića, Sinčić vidi tek kao neprijatelja na jednoj teorijskoj, ne i na praktičnoj razini. “Kada govorimo o ovoj vladi, tu se ne radi o gospodinu Oreškoviću. Na njegovu je mjestu mogao biti gospodin Vanđelić iz Adris grupe ili neki drugi menadžer.” Sve konce u ovoj vladi, kaže Sinčić, vuku Karamarko i Petrov. “Djeluju i prema gore, prema predsjedniku Vlade, i prema dolje, prema ministrima. Izabrali su jednog menadžera, to je sasvim slučajno Orešković, mogao je to biti i netko drugi. Odredili su i ministre”, nastavlja Sinčić o Karamarku i Petrovu.
Saborski zastupnik HDSSB-a Josip Salapić smatra da premijer Orešković dosad nije bio lutka na koncu Tomislava Karamarka, ali kako po njemu sada i on povlači ručnu.
- Ja sve njegove dosadašnje poteze oko smjena i imenovanja u SOA-i, policiji i ostalih tema gdje se razilazio s Karamarkom podržavam. Ali vidi se da on povlači ručnu u posljednje vrijeme. Kada je govorio o problematici događaja oko Karamarka i arbitraže INA - MOL, imao je prema procjeni HDSSB-a lagani nastup, samo s ciljem da se na press konferenciji kao premijer pojavi nakon što je nekoliko dana šutio. Trebao je pričati puno čvršće i jače kao premijer - upozorio je Salapić.
Predsjednik HNS-a, bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, o Oreškoviću kaže:
- Orešković nije ispunio očekivanja, ali budući da ništa i nisam očekivao, nisam iznenađen. Orešković nije shvatio koji su ciljevi pakta između Mosta i Domoljubne koalicije, ušao je u Vladu 'grlom u jagode'. Držim da se stanje neće popraviti, sve ide prema logičnom kraju - do kraja godine.
Čini se kako je ovim riječima, da sve ide prema svome očekivanome kraju, najbolje zaključiti temu u kojoj smo se bavili likom (manje) i djelom (više) premijera Tihomira Oreškovića.
Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ
NJEMAČKI MEDIJI
Premijer među “morskim psima”
Najutjecajnije novine na njemačkom jeziku, Neue Zürcher Zeitung i Frankfurter Allgemeine, analiziraju natezanja u hrvatskoj Vladi i sporost reformi. Neue Zürcher Zeitung svoj članak naslovljava "'Kanađanin' u hrvatskom bazenu s morskim psima", podsjećajući kako je "uspješni kemijski menadžer i politički novak Tihomir Orešković" iznenada došao na hrvatsku političku pozornicu kako bi zemlju izvukao iz krize. Autor teksta tvrdi da se Orešković dobro snašao u političkim igrama, ali da je glavna njegova zadaća, reforma gospodarske politike, još na čekanju. "Za slabo privlačnu klimu Orešković optužuje neučinkovitu birokraciju i kolebljivu poreznu politiku. NZZ dalje navodi planove kojima bi vlada htjela smanjiti izdatke i povećati prihode državnog proračuna, koje je predstavila i Europskoj uniji, konstatirajući: "Može čuditi da se već i na najavu mjera protiv neravnoteža u nacionalnom gospodarstvu tako dugo čekalo. U stvarnosti Orešković je imao loš start kao političar i dalje se bori za autoritet u vladi", piše Neue Zürcher Zeitung. Frankfurter Allgemeine Zeitung (F.A.Z.) skreće pozornost na natezanja unutar vlade tvrdeći da je "osobito napet odnos između predsjednika vlade i njegova zamjenika, predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka", potkrepljujući to pričom o dugotrajnom procesu smjene šefa tajne službe i imenovanjem novog šefa, koje su zastupnici Mosta progurali uz potporu oporbenih socijaldemokrata. F.A.Z. razmatra moguće posljedice takvih odnosa u vladi: “Osim novih izbora, koji bi se mogli održati već u rujnu, nagađa se i o 'letećoj' promjeni vlade... Lobiji radnika, umirovljenika i ratnih veterana, državnih službenika i subvencioniranih 'kulturnjaka' dosad su se uvijek pod svakom vladom uspješno branili protiv smanjivanja privilegija", zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.
JEZIČNA BARIJERA
Bolje da se ne zna što je rekao?
Prvih mjesec dana otkako je došao činilo se da Orešković sve bolje govori hrvatski, ali posljednjih se mjeseci ne čuje nikakvo poboljšanje, dapače. Tihomir Tim i do ponoći pomaže djeci u pisanju domaćih zadaća, ali priznaje novinarima da još nije počeo sustavno učiti hrvatski. Pogotovo u nešto kompliciranijim političkim situacijama, nerijetko se uopće ne može shvatiti što je premijer htio reći. Ali, njega to kao da i ne uzrujava. Katkad je bolje da se ne zna što je rekao, manje će pogriješiti i neće se morati izjasniti i opredijeliti. Verbalna prepucavanja, pa i ona između Karamarka i Petrova, on lijepo relativizira - to su “dječje bolesti”, kaže premijer.
Građani o premijeru nemaju još uvijek neko previše loše mišljenje. Nije se imao na čemu zamjeriti, ionako ni o čemu i ne odlučuje, kaže Arsen Bauk.
HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević rekao je da će u HDZ-u razgovarati o premijeru te podsjetio na koji je način Orešković postao premijer.
Orešković je premijer zato što ima podršku i Mosta i Domoljubne koalicije, i tu mora zadržati dozu neutralnosti, kaže Nikola Grmoja iz Mosta.
TEORIJE UROTE
Instaliran od stranih centara moći
Naravno, u cijelom tom zapetljanom slučaju svoju ulogu imaju i kojekakve međunarodne teorije urote. A prema takvim tezama, Orešković nije samostalan u odlučivanju zbog oslonca na moćnije nalogodavce koji mu ritam promjena diktiraju izvana, tretirajući Hrvatsku kao inferiornu koloniju kakvom se, upozoravaju mnogi, ona godinama svijetu ponizno i predstavlja. Uostalom, bilo bi podosta naivno vjerovati da je financijski menadžer moćne farmaceutske industrije (izraelske TEVE) stigao iz dijaspore tek na poziv Tomislava Karamarka, koji se pak odlučio odreći premijerske pozicije u ime viših, nacionalnih interesa i “hrvatske sloge”. Ili da je Most ultimativno zahtijevao da premijer bude nestranačka osoba iz političkog idealizma i taj naum samostalno proveo. Zbog tzv. općeg dobra. Drugim riječima, teoretičari urota uopće ne dvoje da u slučaju Orešković ima puno sumnjivih elemenata. Ako je tomu tako, onda je cijela ta priča s hrvatskim postizbornim nacionalnim eksperimentom (Oreškovićem) možda ipak definirana mimo RH, mimo izbora, mimo volje birača, tamo gdje se distribuira svjetski novac i demonstrira globalna politička moć. Jer, da HDZ ima uvjerljivih, stabilnih i neupitnih 76 mandata u Saboru, Tim Orešković bi već danas bio neuspjeli politički projekt kreiran u nekim “bjelosvjetskim centrima moći”, odlučni su u zaključku “bjelosvjetski teoretičari urota”.