Od poslijeizbornog kaosa, gdje su se velike stranke teško mirile s dijeljenjem vlasti i odlučivanjem s nekim drugim, do danas se ništa promijenilo. Vidite li izlaz iz te pat-pozicije, koju vladajući pokušavaju negirati, ali je ona očita?

- Ne vidim izlaz, u prvom redu zato što partneri u Vladi nemaju načina i ne znaju kako uspostaviti međusobnu suradnju, a čini se da i neke strukture uspostavljene vlasti nisu baš previše kompetentne uopće voditi politiku ove zemlje. Tu u prvom redu mislim na premijera, koji se ne snalazi u toj političkoj funkciji. A čini se da i ne razumije logiku funkcioniranja države nad nekim važnim resursima.

Gdje je krenulo krivo pa je vlast gotovo paralizirana već četiri mjeseca?

- Krivo je krenulo od dogovora Mosta i HDZ-a, u kojem nije bilo jasnih programskih načela na kojima će biti uspostavljena suradnja ili koalicija dviju grupacija. Potom je bilo krivo i što je dogovoreno da se za premijera stavi netko tko nije ni iz jedne, ni iz druge opcije, s idejom da će takav premijer slušati diktat koordinacije ili pojedinačnih grupacija u koaliciji. Pri tome je napravljena gruba, elementarna politička pogreška, a to je zanemarivanje međunarodnog konteksta i aktera u kontaktima i djelovanju samog premijera. On se praktički našao razvučen na tri strane - u prvom redu Domoljubne koalicije, ili njezina prvog čovjeka Tomislava Karamarka, Mosta, koji je preko Bože Petrova također provodio utjecaj na premijera, te međunarodnih aktera, koji su slali vrlo jasne poruke oko toga što smatraju primjerenim, a što neprimjerenim u djelovanju Vlade, pogotovo u međunarodnom kontekstu, ali i domaćem, kada ima reperkusije na međunarodne odnose. A imali smo i četvrtu instancu, a to je utjecaj predsjednice, koja je u nekim situacijama pred premijera postavljala svoje zahtjeve.

Najveća priča ovih dana ipak je “afera Konzultant”. Kakva će biti sudbina Tomislava Karamarka nakon toga i pokretanja postupka pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa?

- Teško je to predvidjeti, jer dosad praktički nismo imali ovakvu političku krizu. Naime, veća afera koju smo imali s nekadašnjim premijerom Sanaderom ipak se događala nakon što je on odstupio s vlasti i prestao imati bilo kakve političke funkcije. U nekim drugim aferama nije se pak radilo o čelnicima stranaka ili ključnim političkim akterima u zemlji. Sada imamo pokrenut postupak koji po odrednicama prema kojima Povjerenstvo djeluje i ne može potpuno procijeniti konzekvence Karamarkovih postupaka. Zbog toga će ono samo djelomice moći dati ocjenu stanja oko te afere. S druge strane, dogodit će se da je rasprava o povjerenju potpredsjedniku Vlade ujedno i opasan udar na samu Vladu, što može rezultirati i kontraakcijom onih koji su u Vladu involvirani, pa čak i zaštitom koruptivnog ponašanja, koje je tu predmet rasprave.

Je li Karamarko sada, nakon što je pobijedio SDP na pet izbora zaredom i nedavno dobio apsolutnu potporu svoje stranke, postao politički mrtvac?

- Još nije, iako njegov interes da ovlada represivnim aparatom države u prethodnom razdoblju sada dobiva nekakav drugi smisao. Ono što je ozbiljan problem i za HDZ i za cijelu državu jest to što je ta afera praktički revitalizirala ideju koruptivnog ponašanja kakvu smo imali s Ivom Sanaderom, i s novom garniturom HDZ-a, koja se uporno, u vrijeme dok je bila u oporbi, trudila tu sliku o stranci promijeniti ili ju bar sakriti, a sada se ta slika, koja je HDZ bila dovela na vrlo niske pozicije kada je riječ o podršci glasača, u vrlo ružnom obliku obnavlja.

Tko bi mogao biti pravi izvor te priče, je li to obavještajna operacija i, ako jest, tko ju je mogao provesti?

- Vrlo je teško pratiti sada izvore informacija, pa i stanje u obavještajnim službama, nakon predsjedničine intervencije u vodstvo obavještajne zajednice. I to s vrlo nejasnim motivima i načinom na koji je pokušala ostvariti tu odluku. U ovom trenutku nije jasno je li novi šef tajnih službi praktički preuzeo svoje funkcije i postoji li cijeli niz aktera unutar zajednice koji djeluju na svoju ruku. Ili, bolje rečeno, bez vodstva koje bi imalo u prvom redu cilj štititi interese države, a ne pojedinih aktera u političkom procesu.

Kako to da dio naših političara ima tako fleksibilan stav kada je riječ o vlastitom odnosu, kao i odnosu svojih najbližih, prema zakonu, ali i moralnim načelima, koja bi trebala vrijediti za sve?

- Čini mi se da relativizacija morala počiva na osnovnoj pogrešci naših političara - što ne shvaćaju da politička funkcija znači djelovanje za javni interes, interes građana, i da su, sve dok su na toj funkciji, zapravo na plaći koju im osiguravaju građani. Djelovanje političara uglavnom je usmjereno na korist vlastite stranke, i na štetu ostalih političkih stranaka. Činjenica je da bi u tom kontekstu lako moglo doći do vrlo ozbiljnih problema i otpora građana bilo kakvom funkcioniranju političkog sustava, što bi značilo praktičnu paralizu zemlje.

Početkom ožujka u Dnevniku HRT-a rekli ste “kako premijer nema gotovo nikakve ovlasti, on ovisi o čelnicima dviju najvećih stranaka u koaliciji. On radi malo, gotovo ništa. Mogu ga parafrazirati: da je ovako radio u Tevi, Teva bi odavno propala”. Je li se stanje popravilo?

- Mislim da je stanje isto. Njihovo nedjelovanje kao Vlade i premijera kao vodeće osobe Vlade toliko je evidentno da se treba zapitati je li njihova funkcija samo da budu paravan za aktivnosti HDZ-a ili se radi o stvarnom nesnalaženju u tome što Vlada treba raditi. Indikativno je što je Vlada vrlo problematičnu odluku o privatizaciji nekih gospodarskih subjekata u kojima ima udjele donijela na telefonskoj sjednici, i to samo dan nakon izbijanja afere oko Tomislava Karamarka. Tom problematičnom odlukom zapravo je, bar nakratko, smanjila interes medija za “aferu Konzultant”.

Zašto ova vlada nije efikasnija?

- Osnovni je problem Vlade, osim nejasne misije-mandata samog premijera, disparatno djelovanje HDZ-a i Mosta. U prvom redu su se i jedna i druga strana trudile ostvariti svoje ciljeve i kontrolirati bar svoje ministre. Često je, bar što se tiče djelovanja HDZ-a, bilo i pokušaja da se djeluje na ministre koje je postavio Most. U takvoj situaciji svaki se od ministara borio da ostane na svojoj poziciji, a manje je mislio kako djelovati unutar svojih ovlasti i resora.

Kakav je to partnerski odnos ako jedan partner o drugome kaže “s dosta iritantne umišljenosti dijele nam svima lekcije”, što je o Mostu rekao Milijan Brkić?

- Teško je razumjeti s kojom upornošću Most ostaje u partnerstvu s Domoljubnom koalicijom nakon nekoliko incidenata u posljednje vrijeme. Očito je da Most nema kuda nakon vrlo nezgodnog razlaza sa SDP-om tijekom pregovora o formiranju vlasti te shvaća kako je njegova misija zapravo ostati što duže na vlasti. Priča o reformama i njihovu provođenju, vidljivo je to, nema nikakve osnove. Riječ je o kupovanju vremena da se ostane na vlasti što je duže moguće.

Hoće li biti prijevremenih izbora ili pak, nekim čudom, ova vlada u neredu može opstati do kraja mandata?

- Teško je vjerovati da bi ovakva vlada mogla ostati do kraja mandata. Ako ostane, vjerojatno ćemo prije kraja mandata ući u neku tešku ekonomsku i političku krizu. Prijevremene izbore ne možemo očekivati prije nego što se izaberu suci Ustavnog suda, pa je u tom kontekstu sada svojevrsna pat-pozicija. Tu bi HDZ mogao početi i ucjenjivati i ne dopustiti izbor ustavnih sudaca dok se SDP ne povuče iz aktivnosti koju je pokrenuo protiv Karamarka.

Kako komentirate to što rejting Mosta, dok obnaša vlast u nekim od najvažnijih ministarstava, stalno tone. Predviđate li mu sudbinu laburista i ORaH-a?

- Za razliku od laburista i ORaH-a, koji su doživjeli pad popularnosti zbog nečinjenja i ostajanja na poziciji kritike, bez preuzimanja političkih funkcija, ovdje se radi o preuzetoj političkoj funkciji koju članovi Mosta, bar prema mišljenju javnog mnijenja, nisu dobro obnašali. Pa će tu i pad vjerojatno biti radikalniji nego što je političko gubljenje popularnosti dviju spomenutih stranaka. Nažalost, tu se pokazala notorna činjenica da u hrvatskoj politici nemamo ljudi koji su sposobni kreirati nove vrijednosti i odnose, koji dolaze iz nepolitičkog prostora i koji bi svojim znanjem i sposobnostima pokazali da je politiku moguće voditi na drukčiji način. Moralnost naše politike je na toliko niskim granama da je veći dio stanovništva i onih koji bi mogli participirati u nekoj vlasti odlučio to ne učiniti, jer shvaća da dolaskom na bilo koju javnu funkciju preuzima političku, a ne stručnu legitimaciju. Praktički, ljudi prestaju biti stručnjaci i ovise o trajanju mandata onih koji su ih na te pozicije doveli, bez obzira na to koliko stručni bili i koliko dobro radili.

Hoće li se taj pad rejtinga nakon afere s Karamarkom možda preliti na HDZ, a Most ispasti “pacijent koji je preživio”?

- Sve ovisi o ponašanju Mosta oko “afere Konzultant”. SDP je povukao zanimljiv potez traženjem da se glasa o povjerenju Karamarku. Dizanjem ruku za ili protiv Karamarka praktički će svaki od zastupnika kreirati svoju buduću političku sudbinu. Ako javno podrže Karamarka u toj aferi, na neki se način svrstavaju u isti prostor i moralni okvir s njim. A ako ga ne podrže, pokušavaju ostati u politici s bar naznakom da misle kako bi se u politici trebalo događati nešto drugo i drugačije.