Preventivno cijepljenje protiv najčešćih bolesti od kojih obolijevaju mačići, ali i odrasle mačke važan je preduvjet da imate zdravog kućnog ljubimca.

Mačići se cijepe prvi put u dobi od dva mjeseca i revakciniraju se nakon mjesec dana. Odrasle mačke treba cijepiti jednom godišnje, i to doživotno, bez obzira na to izlaze li van ili su samo u kući.

Kada se bolest pojavi, kasno je za cijepljenje, a rezultat liječenja, osim što je dugotrajan i skup, često je i upitan. Mačke se cijepe protiv tri virusne bolesti: Panleukopenije, virusnog rinotraheitisa i kalicivirusa (sve je u jednom cjepivu). Ukratko ćemo opisati svaku od bolesti, njezine simptome, tijek i ishod.

Poznata je još i kao virusni gastroenteritis. Zarazna virusna bolest mačaka koja se prenosi s mačke na mačku te se najčešće zarazi cijelo leglo ili sve mačke u jednoj zajednici. Virus napada i male mačiće, a i odrasle, pa čak i stare mačke. Najčešće od bolesti stradaju mali mačići odvojeni od sise, jer još nemaju razvijen obrambeni mehanizam. Bolest se širi i prenosi: indirektno (preko zaraženog izmeta, povraćanog sadržaja, mokraće) i direktno (kontakt s bolesnom životinjom). Bolest se javlja naglo sa simptomima opće apatije, bez teka i s visokom temperaturom. Za nekoliko dana javljaju se povraćanje i proljev te to sve dovodi do dehidracije i često do nenadanog uginuća. Virus je jako otporan te se mora obaviti dezinfekcija i „odmor“ prostora gdje su boravile oboljele životinje.

Ako se razboli mačka koja čeke mačiće, virus može preko posteljice prodrijeti do mozga mačića, pa ako se takvi mačići okote, imaju trajno oštećenu ravnotežu te teturaju u hodu. No češće je da virus izazove pobačaj ili smrt mačke.

Smrtnost kod te bolesti je 80 % te je bitna preventiva, tj. cijepljenje mačića u dobi 6 - 8 tjedana i revakcinacija nakon mjesec dana te redovno cijepljenje jednom godišnje.

Liječenje je uvijek upitno, bolest ne prelazi na pse, ni na čovjeka.

Prouzročen je herpes virusom i napada gornje dišne putove mačke (upala nosa, usne šupljine, grla i očiju). Virus je jako zarazan i lako se prenosi sa životinje na životinju i vrlo je rasprostranjen. Inkubacija je 2 - 6 dana. Prvi simptomi su kihanje, suzenje očiju i apatija. Brzo se razvija upala usne šupljine (gnojne ranice na nepcu i jeziku) konjuktivitis te upala ždrijela i dušnika. Javlja se kašalj i gnojni iscjedak iz nosa. Zbog gnoja u nosu i ranica na nepcu i jeziku životinja odbija hranu i vodu, otežano diše uz ispružanje glave. Često se javljaju sekundarne bakterijske infekcije koje dovode do upale sinusa, bronhija i pluća.

Kod mladih mačića upala očiju (konjuktivitis) može biti tako jaka da izazove trajno oštećenje rožnice i gubitak vida.

Ako se s liječenjem krene odmah nakon pojave prvih simptoma, pravilnom terapijom može doći do izlječenja nakon 7 - 10 dana. Mačka se mora hraniti iz ruke tekućom i mekanom hranom. Nekad je potrebna i infuzija.

Cijepljenje sprječava pojavu bolesti ili znatno ublažava njezine simptome i posljedice.

Virus nije zarazan za pse i ljude, premda neki stručnjaci smatraju da virus može biti srodan s ljudskim.

Uzročnik je virus koji se prenosi izravnim kontaktom sa životinje na životinju preko kapljica sline, suza i drugih patoloških izlučevina od bolesne mačke. Bolesna životinja je apatična, ne jede, teško diše, curi joj nos i ima upalu očiju. Zbog upale ruba i vrha jezika te nepca životinja pojačano slini, a zbog bolesti ne uzima hranu. Zaraza se širi do pluća te se javlja jaka upala jednog ili oba plućna krila. Ako se bolest pojavi kod mladih mačića, prognoza je loša i najčešće završava smrću.