Bijelo-plavi su i treću godinu zaredom vodili bitku za očuvanje statusa prvoligaša
Vezani članci
DOLAZAK MAĐARA NAJVAŽNIJA STVAR ZA OSIJEK U 2016.
Iza nogometaša Osijeka još je jedna godina teške borbe za očuvanje prvoligaškog života. Ona je opet završila uspješno, ako ćemo na rezultat gledati samo s aspekta izborenog opstanka.
No, bila je to sezona prepuna turbulencija koje su u jednom trenutku izazvale čak i bojkot Kohorte, ali bila je to i sezona nekih dobrih odluka i krucijalnih događaja za budućnost osječkog prvoligaša. Zato vjerujemo kako je ta treća godina Osijekove agonije, u kojoj se nije borio samo za očuvanje prvoligaškog statusa već i za egzistenciju uopće, posljednja tako teška i neugodna.
Sam početak sezone bio je dobar. Na klupu je došao Dražen Besek, a u pozadini se valjala priča o ulasku njemačkih investitora u NK Osijek. Zato je početak bio pun entuzijazma, a na to se nadovezao i rezultat jer je Osijek krenuo s četiri boda u prva dva kola. U gostima je pobijeđen Zagreb, a u Gradskom vrtu je osvojen bod protiv Dinama.
Zekićev dolazak donio oporavak
Bili su to dani sreće, ali kada je Osijek u pitanju, u posljednje vrijeme to kratko traje. Na terenu je uslijedio niz od pet poraza u šest susreta, situacija s Nijemcima počela se komplicirati, u igru za kupnju NK-a Osijek prvo je ušla, pa odustala tvrtka Prvo hrvatsko pivo, a ubrzo su njezinim stopama krenuli i Nijemci, a Dražen Besek je smijenjen. Bajka se počela raspadati, Kohorta je krenula u bojkot. Uglavnom, početkom rujna okruženje oko NK-a Osijek izgledalo je apokaliptično. I onda je iz sutona “dojahao” Zoran Zekić. Došao je uzdignute glave, vjerojatno ne znajući kakva ga kataklizma čeka na poprištu. Brzo se upoznao s teškom istinom, ali natrag nije bilo. Zasukao je rukave i malo-pomalo od Osijeka napravio momčad koja je iznenada svima postala neugodan suparnik. Zapravo, napravio je i više od toga. Osijek je počeo igrati, postao je agresivan, goropadan. Izgledali su bijelo-plavi kao momčad koja se bori za puno veće stvari od opstanka. Pred kraj jeseni uslijedio je niz od šest susreta bez poraza koji je Osijeku donio ozbiljniju prednost nad posljednjeplasiranim Zagrebom i određenu sigurnost da se već do polusezone dobrim dijelom riješilo bar pitanje izravnog ispadanja. Zekićeve zasluge za takav preobražaj su goleme. Daleko veće nego što su to rezultati pokazivali. Jer, u tom razdoblju Zekić nije bio samo trener te momčadi. Bio joj je “i otac i majka”. U nenormalnim uvjetima Zekić je čak uspio promovirati neke mlade igrače poput Arsenića i Grgića, a u proljeće i Mioča.
Povijesni 12. veljače
To što su Zekić i momčad napravili u završnici prvog dijela sezone bilo je dobra priprema terena za najveću stvar koja se NK-u Osijek dogodila ove sezone. U veljači su bijelo-plavi napokon dobili nove vlasnike. I tu je bilo zapinjanja i napetosti. Navijači su čak izišli na ulice, u prosvjed, zbog blokiranja završetka tog posla, ali se sve dobro završilo. U hotelu Osijek, 12. veljače, predstavljeni su novi vlasnici i čelnici kluba Ivan Meštrović i Lorinc Meszaros. NK Osijek prvi put u svojoj povijesti dospio je u privatne ruke. Ta promjena vlasništva, klub bi, u godinama koje dolaze, trebala vratiti u vrh hrvatskog nogometa. No, u pozadini tog blještavila ostao je nedovršen posao oko osiguravanja opstanka. Kroz proljetni dio sezone trebalo je odraditi i taj najvažniji dio projekta “novi Osijek”. Bijelo-plavi nisu briljirali. Mučili su se, posebno u realizaciji. Imali su niz od šest susreta u kojima nisu postigli pogodak, ali isto su tako jako malo i primali. Ipak, postigli su dvije ključne pobjede u Gradskom vrtu protiv Intera i Zagreba što ih je, nakon nekoliko propuštenih prilika, napokon, dovelo na osmo mjesto ispred Istre 1961 i više ga nisu ispuštali. Na kraju, opstanak je matematički osiguran tri kola prije kraja, iako je već i prije bilo jasno kako Puljani nemaju snage uloviti bijelo-plave. Tako je treća godina preživljavanja u prvoligaškom okruženju ispala najmanje stresna, iako kada se uzme što se događalo kroz sezonu, bila je to egzistencijalno itekako neizvjesna sezona. Valjda je i posljednja takva. Sezone koje dolaze neka budu neizvjesne, ali u nekim drugim borbama. Za Europu, recimo...
Dalibor KELER
NAJ, NAJ...
Najveći niz bez poraza:
Šest utakmica - od 13. do 20. kola
Najveći niz bez pobjede:
Sedam utakmica - od 1. do 9. kola
Najuvjerljivija pobjeda:
9. kolo: Inter - 3:1
Najuvjerljiviji poraz:
8. kolo: Rijeka - 5:0
Najveći posjet u Gradskom vrtu:
2. kolo: Dinamo (1:1) - 4616
Najveći posjet u gostima:
7. kolo: Hajduk (3:0) - 8305
Najviše puta zamijenjen:
Goran Roce - 10 puta
Najviše puta ulazio s klupe:
Nikola Mandić - 10 puta
Najviše puta pričuva:
Borna Žitnjak - 24 puta
STATISTIKE
Osječani su sezonu završili s 34 boda od mogućih 108, što čini prosjek od 31 posto osvojenih bodova. Bijelo-plavi su u Gradskom vrtu osvojili 24 od 54 boda ili samo 44 posto mogućih bodova. S gostovanja je doneseno 10 od moguća 54 boda ili 18 posto. Najveći problem bila je efikasnost. Sezonu su bijelo-plavi završili s postignutih samo 27 pogodaka (kod kuće 15, u gostima 12), što govori kako su pogodak u prosjeku igrači zabijali svakih 120 minuta. Što se tiče primljenih pogodaka, Osijek ih je inkasirao 49 (kod kuće 13, u gostima 36), što je 1,3 po utakmici, a to znači da su iz svoje mreže igrači loptu vadili svakih 66 minuta.
GLEDATELJI
Ove sezone valjda se prvi put dogodilo da je Osijek bio gledaniji u gostima nego u Gradskom vrtu. To je izravna posljedica bojkota koji je Kohorta provodila u 13 jesenskih kola. Bijelo-plave su ove sezone ukupno gledala 59.632 gledatelja ili 1656 po utakmici. Takve brojke prije pet-šest sezona Osijek je imao na polusezoni. No, danas su druga vremena. U Gradskom vrtu 18 susreta pratilo je ukupno 28.021 ili 1556 u prosjeku, dok je u gostima Osijek na tribine privukao 31.601 gledatelja, što iznosi 1775 po utakmici.
ZVONIMIR MIKULIĆ
Stabilan, a to je za vratara najvažnije. Bio je oslonac, bez posebnih amplituda u formi. Vrlo dobar.
MARKO MALENICA
Dobio je priliku u vrlo osjetljivom dijelu sezone u trenutcima kada su se igrale ključne utakmice za opstanak. U njima je svojim obranama izravno donio četri velika boda (Inter i Split), a u četiri susreta zaredom nije primio pogodak. To sve govori o kakvom je velikom potencijalu riječ. Odličan.
BORNA ŽITNJAK
Nije branio puno. Dojam je bio tako-tako. Objektivno, bio je treći vratar po vrijednosti.
NIKOLA MATAS
Naigrao se Nikola ove sezone, ali ostao je dojam kako nije uspio dosegnuti razinu kvalitete iz prošle godine. Obrambeno se vidljivo popravio, ali ostao je malo dužan u napadačkom dijelu. Dobar.
ANDREJ LUKIĆ
Njega je Zekić odlučio forsirati i trpjeti. Bilo je tu svega, od odličnih predstava do kardinalnih pogrešaka. No, riječ je o mladom stoperu, a takve se mora čekati i trpjeti. Lukić potencijal ima, samo mu treba povjerenja. Dobar.
IVICA ĐOLAN
Nije dobio puno prilika. One koje je dobio odradio je više-manje korektno.
MARIO MASLAĆ
Izgubljen u neverama prvog dijela sezone. Promašaj koji je brzo napustio Gradski vrt.
MATIJA ŠPIČIĆ
Jesenas standardan, ali je u zimskim pripremama izgubio trenerovo povjerenje pa je u proljeće igrao jako malo. Ugovor mu izlazi i rastanak od njega posve je izgledan.
ZORAN ARSENIĆ
Apsolutno najveće Zekićevo otkriće. Zoka ide k'o navijen, a da ga ozljeda nije zaustavila dojam bi vjerojatno bio još bolji. No, njegovo vrijeme tek dolazi. Vrlo dobar.
HRVOJE KURTOVIĆ
Iza kapetana je još jedna dobra godina pod suncem. Vukao je i tukao se kada je bilo najteže. Dobar.
ZORAN LESJAK
On je dao jako puno, ali je to nekako ostalo u sjeni. Koliko je vrijedan, pokazao je kada je došlo razdoblje “stani-pani” jer je u ključnim utakmicama borbe za opstanak bio prava stijena u obrani. Vrlo dobar.
TOMISLAV RADOTIĆ
Njegovu ćemo sezonu pamtiti po pogotku koji je zabio Dinamu na početku sezone. Kasnije se ozlijedio, dugo pauzirao, što je za igrača u njegovim godinama najgori mogući scenarij.
STEVEN PETER UGARKOVIĆ
Nije imao strpljenja. Zekić mu je pružao prilike jesenas, ali je u zimu odlučio raskinuti ugovor i vratiti se kući u Australiju gdje pruža vrlo dobra izdanja.
BENEDIK MIOČ
Konačno je i on dobio pravu priliku. Jedan od Zekićevih projekata ovog proljeća. Napadački vrlo dobar, ali obranu mora dosta popraviti ako želi mjesto u udarnoj momčadi.
LOVRO ANIĆ
Talent je tu, ali će trebati strpljenja za njegov razvoj. Sad je u klubu konačno normalna situacija i vjerujemo kako će Lovro u godinama koje dolaze postati važna karika osječkog prvoligaša.
TOMISLAV ŠORŠA
Uz Lesjaka najstandardniji, ali daleko od učinaka na koje smo naviknuli od njega. Šetalo ga se po momčadi, a to mu nikada nije odgovaralo. Ipak, bio je vrlo važan igrač i ove sezone.
ALEN GRGIĆ
Pet pogodaka je dobar učinak za prvu prvoligašku godinu, ali u njemu se krije potencijal za puno veće stvari. Kakva brzina, kakva silina, ali i nedostatak samopouzdanja. Ako to riješi, neće više biti zagonetka za trenera Zekića, već za suparničke obrane.
JOSIP ŠPOLJARIĆ
Fini igrač koji polako ispravlja nedostatke u duel-igri i taktičkom dijelu. Ako nastavi tim putem, dirigentska palica Osijekove igre brzo će se naći u njegovim rukama.
TOMISLAV ČULJAK
Pred kraj sezone pokazao je zanimljive stvari kao vezni igrač. Možda je mogao dobiti više prilika.
MILE ŠKORIĆ
Mile je “katica za sve”. Prošao je sve i svašta u momčadi osim ljetnih priprema. Žrtvovao se, raspadao, ali je uvijek dao maksimum. Navijači su to prepoznali i nagradili ga. Treba li tome nešto dodati?
TOMISLAV ŠARIĆ
Veliki tehničar kojemu nedostaje samo malo “krvi”. Imao je problema s tjelesnom spremom, ali se počeo dizati na tom planu. Zabio je dva supervažna pogotka (Hajduk, Zagreb u gostima). Trener Zekić ne skriva kako bi ga želio u rosteru za sljedeću sezonu.
DOMINIK MIHALJEVIĆ
Prolaznik.
GORAN ROCE
Nije ispunio ono zbog čega je doveden, a to su pogodci. Trudio se, trčao, profesionalno obavljao zadaće, ali nije zabijao i zato ocjena ne može biti dobra.
NIKOLA MANDIĆ
Još uvijek nitko ne zna kud on “goni”. Jak kao zemlja, brz kao vjetar, ali čudnog stava na terenu. Stalno nekakva padanja, jaukanja i slične stvari neće mu pomoći u igrčkom razvoju.
ANTONIO PEROŠEVIĆ
Nije ispunio očekivanja. Trebala je to biti njegova godina, ali ništa od toga. Sezona je opet bila prošarana s previše ozljeda. Kad je “unutra”, oko njega se uvijek nešto događa, ali ove sezone učinak nije bio na željenoj razini, premda je najbolji klupski strijelac.
TOMISLAV ŠTRKALJ
Ljetos je puno toga dobrog nagovijestio, ali nije potvrdio na velikoj sceni. Zanimljiv napadač kojeg prilika “voli” i zna je realizirati. U njegovu slučaju svi moraju biti strpljivi, i on i klub.
JOSIP KNEŽEVIĆ
Iako nije bio u top tjelesnom stanju, svakim potezom pokazao je kako je - pojačanje. Prave stvari tek bi trebao isporučiti sljedeće sezone.
ALJOŠA VOJNOVIĆ
Drugi povratak nije počeo baš najbolje. Mučio se dosta ovog proljeća, ali ovaj put neće otići, već će u novoj sezoni imati priliku pokazati ono što se od njega očekuje. Najvažnije će biti pronaći za njega stalnu poziciju.
ALMIR AGANSPAHIĆ
Još jedan kojeg je zimus izdalo strpljenje. Igrao je u početku sezone i promašivao. Dolaskom Zekića nestao je s mape, a onda je došao i raskid ugovora.
12. VELJAČE
Dan kada je NK OSIJEK prvi put dobio vlasnike
U KUPU DO ČETVRTFINALA
Izgubili od Slaven Belupa nakon jedanaesteraca
Osijek je u hrvatskom Kupu dospio do četvrtfinala gdje je zaustavljen od Slaven Belupa. Zanimljivo, sva tri kup-susreta Osječani su odigrali u gostima. Prvo su eliminirali Dugu Resu (3:1), a zatim u osmini finala zagrebački trećeligaš HAŠK (2:0). U četvrtfinalu je bijelo-plave napustila i sreća jer je u Koprivnici protiv Slaven Belupa nakon 120 minuta bilo 1:1, a Osječani su kapitulirali nakon izvođenja jedanaesteraca. Koprivničani su kasnije stigli do finala u kojem su u Osijeku poraženi od Dinama.